Preduzetnički duh – duh iz boce ili iz glave

Kad čujem da kod nas spominju preduzetništvo, nešto mi klecne u stomaku. Nekoliko puta sam prisustvovala sastancima koji su se završavali zaključkom: „Sve što nam treba je preduzetništvo! Kad bismo ga imali, sve probleme bismo rešili!“ 

Onda bismo se bacali na traženje preduzetništva, zagledali po raznim ćoškovima, brisali prašinu sa starih uspešnih projekata misleći da se možda tamo negde zaturilo, otvarali razne konsultantske boce nadajući se da je baš u njima duh preduzetništva. Na kraju bismo zaključili da nam treba „nov čovek“.

Dobro liderstvo nije sprint

Dođe Nov Čovek, zadubi se u planiranje različitih scenarija, SWOT-ove, PESTL-ove i ostale strateške analize. Održi prezentaciju – ukaže na pretnje i prilike, predloži promene u nekoliko pravaca, a generalni direktor pokeraški ćuti. Posle nekoliko dana čujemo da je Nov Čovek otišao iz kompanije. Glavni baja kaže: „Ovaj čovek uopšte nije kao mi. Da smo do sada tako vodili firmu, nikad ne bismo sve ovo postigli!“ 

Pošto je rano da sahranimo ideju o dovođenju novog čoveka koji će sve da nas zarazi preduzetništvom, pa da razvalimo na tržištu, dođe Nov Nov Čovek. Bride mu tabani od akcije (taj sigurno ne analizira), ne može da dočeka da pokaže svu svoju kreativnost i orijentisanost na rezultate. Krene snažno i odlučno u akciju, kad se probude svi kompanijski veterani i starosedeoci i krenu da se žale kako ništa nije kao pre, da ovaj Nov Nov nema pojma, da će sve propasti ako se nastavi ovako… Posle nekog vremena i Nov Nov Čovek ode.

Na kraju zaključimo da je najbolje da stvari ponovo uzmemo u svoje ruke i radimo onako kako smo radili i do sada. Sve dok neko, na nekom novom sastanku na kom ćemo se vrteti ukrug sa izanđalim predlozima za unapređenje poslovanja i rast prihoda, ponovo ne spomene magičnu reč „preduzetništvo“.

Mantil: Comma / Haljina: Comma / Torba: P….S….fashion

Dobro liderstvo nije maraton

Kada u kompanijama zavape za preduzetništvom, ne traži se jedna super-moć, a još manje jedan super-čovek. Neophodan im je skup novih veština – od inovativnosti, preko procene i preuzimanja rizika, do brzog sprovođenja ideja u delo. Potrebni su im ljudi (kritična masa) koji će biti kreativni, praktični, nezavisni… Žele zaposlene koji vide dalje i rade drugačije. 

Zbog čega onda ne uspevaju u tako pametnom poduhvatu? 

Zbog toga što hoće sve novo, a da kompanija ostane ona stara. Da to preduzetništvo fercera u postojećim strukturama, hijerarhijama, procedurama. Da zaposleni budu preduzimljivi i slobodni, ali da ipak pitaju menadžere za dozvolu. Da nema rizika i da svaka inicijativa bude potpuni bingo i donese malo bogatstvo, jer nema se vremena za greške i promašaje. Da, zapravo, ne bude mnogo talasanja, jer svaki talas je problem koji nas izmešta iz udobne svakodnevice. 

Kad god pomisliš da bi bilo baš fino da se neko ili nešto promeni, to je znak da prvo treba da počneš da se menjaš ti sama. Isto važi i za uvođenje promene kakvo je preduzetništvo u kompanijama – prvi korak je promena sistema, kulture, principa po kojima se trenutno funkcioniše. 

Ako je generalni direktor u fazonu „tim – to sam ja“, nema ništa od promene dok on(a) ne ode. Oni normalni prihvatiće da decentralizuju sistem tako da stvore okruženje u kojem zaposleni mogu da pokažu i stalno razvijaju svoj preduzetnički duh i sve što ide uz njega – otvorenu komunikaciju, donošenje odluka, timski rad, rešavanje problema i konflikata, emocionalnu inteligenciju i agilnost, upravljanje projektima…

Dobro liderstvo je štafeta

Ako (i kad) generalni direktor nije problem, preostaje još da u svom timu:

1. Prepoznaš tračak preduzetništva koji sigurno već postoji. 

Naći ćeš ga kod zaposlenih koji stalno postavljaju pitanja „zašto?“ i „zašto ne?“, koji pomalo deluju buntovno, koji provociraju i preispituju postojeća pravila i uverenja. Kod onih koji već imaju zdravu dozu radoznalosti, spremnost da isprobavaju nove stvari i otvorenost da prihvate drugačije ili priznaju svoje greške. Sa takvim ljudima si sigurna da ne krećeš od nule i da ćete združeni lakše pokrenuti promenu.

2. Počneš ljudima da daješ sve više autonomije.

Tu je caka u poverenju koje je, po definiciji, nepredvidivo i podrazumeva izvesnu dozu nesigurnosti i rizika. Hemingvej kaže: „Najbolji način da vidiš da li nekome možeš da veruješ je da mu veruješ.“ Znači, prvo treba da daš da bi dobila. I znači da ćeš ponekad da se zezneš i da neće baš svi odmah da se ukrcaju u taj voz promene i to je sasvim OK. 

3. Nagrađuješ trud i postignuća.

Ako obratiš pažnju (i malo spustiš loptu sa svojom strogoćom i previsokim lestvicama), videćeš da svakog dana ljudi urade nešto lepo, ljubazno, dobro, hrabro… Posmatraj dalje od posla, prepoznaj sve što je zaista smisleno i važno za tim, a onda kaži to naglas, podstakni da ponove, pohvali i nagradi. Učini da se ljudi osećaju dobro, objasni širu sliku, poveži se sa vizijom tima…I budi tu da uvek pružaš podršku, da ukloniš kompanijske prepreke i zamke na putu do uspeha. 

Ukratko, predaj palicu jer, kako neko reče, liderstvo nije ni sprint, ni maraton, nego štafeta.

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Aleksandra Stefanović je lični poslovni trener koji inspiriše ljude da začine svoj liderski stil i razviju sopstveni recept za liderski uspeh. Kao konsultant pomaže organizacijama da postave smislene procese upravljanja ljudima koji obezbeđuju da se lideri i zaposleni međusobno bolje čuju, vide i razumeju. Prethodno je radila 25 godina u nekoliko regionalnih i internacionalnih korporacija, a u poslednjih 15 fokus joj je bio na strateškom razvoju zaposlenih.  Iskustvo na visokim menadžerskim pozicijama joj je omogućilo da „iz prve ruke“ nauči i razume izvore inspiracije, ali i izazove i bolne tačke liderstva. Zaljubljena je u muža, ćerku, psa i hranu. U porodici je zadužena za hedonizam.