Želite da se osećate srećnije i življe – ublažite strah od smrti

Razmišljanje o smrti u našoj kulturi smatra se morbidnim i zastrašujućim – smrt je tabu tema, a strah od smrti koren svih strahova i anksioznosti, generator mnogih psihosomatskih smetnji i bolesti.

Tokom života, morate se suočavati sa smrću i gubicima, bilo da se radi o članovima porodice, starosti i bolesti, ili tragedijama i nesrećama – svi doživljavamo gubitke. S godinama, moramo početi da razmišljamo o svojoj smrti, naročito kad naši roditelji odu. Smena generacija je prirodna dinamika života, ali kada naša deca odrastu, a mi ostanemo bez roditelja, neumitno pomišljamo da smo mi sledeći na redu. I najbolje čemu možemo da se nadamo je da će se stvari ići redom, da ćemo doživeti starost vitalni i funkcionalni i da ćemo imati dobru smrt.

Držeći predavanja na nekom poslovnom skupu, jedan energičan i dostojanstven stari gospodin je, goveći o svojim postignućima i životnoj filozofiji, rekao da ima još mnogo dobrih dana pred sobom i dosta toga što želi da uradi, a da, kada dođe njegovo vreme, želi da legne i da to „obavi kako treba“, da se rastane sa životom u miru i prihvatanju. Publika je bila upola mlađa od njega, ali njegove reči su ostavile snažan utisak, njegova mudrost je bila smernica koju treba slediti, a način na koji je posmatrao svoju smrt, posledica načina na koji živi – izazvao je buran aplauz, jer je mirno i jednostavno govorio o nečemu o čemu svi izbegavamo ne samo da govorimo, nego i da mislimo. Ovakav pristup dovodi u pitanje strah od smrti – da li je neizbežno i normalno da se plašimo i da svoja osećanja potiskujemo, ili se i sa ovom, najtežom od svih životnih tema, možemo suočiti na zdrav i pozitivan način?

Smrt i umiranje – tema za izbegavanje

Ovom temom se bavimo uglavnom samo kad smo prinuđeni i kad ne možemo da je izbegnemo – strah od smrti diktira izbegavanje neistražene teritorije, svi bismo radije pričali o nečemu drugom. Na koji god način pokrenuli pitanje smrti i umiranja, moramo se suočiti sa bolom gubitaka koje smo doživeli, kao i sa izvesnošću gubitaka koji nam predstoje. Takođe, moramo se setiti sopstvene smrtnosti, koju radije zaboravljamo. Neki ljudi uopšte ne mogu da podnesu da budu izloženi tim mislima i osećanjima, pa izbegavaju da posete svoje umiruće rođake ili prijatelje, ili da prisustvuju sahranama, jer ih to previše uznemirava. Na taj način verovatno pokušavaju da izbegnu i bol gubitka i podsećanje na sopstvenu smrtnost. Naše odbijanje da priznamo smrtnost, na kraju kompromituje način na koji biramo da živimo – strah od smrti izaziva pustoš u našim životima, upravljajući nesvesno našim postupcima i osećanjima. Braneći se od nečeg od čega ne možemo ni da se odbranimo, ni da se sakrijemo, ni da pobegnemo – umesto da svest o tome integrišemo u svoj život – razvijamo psihosomatska oboljenja, anksioznost, fobije, opsesije…

Na jednom seminaru za psihologe, učesnici su dobili zadatak da isplaniraju svoju smrt – dobili su zapečaćen koverat u kome se nalazila dijagnoza smrtonosnog oboljenja i svaki učesnik je trebalo da se pozabavi načinom na koji se bolest razvija i dovodi do smrtnog ishoda. Skoro četvrtina učesnika odustala je od zadatka. Čak i zamišljena situacija ima moć da izazove snažan otpor i strah od smrti.

Pročitajte i ovo: Kako da prevaziđete anhedoniju – gubitak životne radosti

Prevaziđite strah od smrti i – uzmite smrt u obzir

Treba li da sednete i razmišljate o svojoj smrtnosti? Zar vas to neće gurnuti u deperesiju? I da li će vam strah od smrti dozvoliti da se bavite takvim mislima? Kada dođete u godine u kojima je za vama dovoljno gubitaka, kada kroz sopstveno iskustvo shvatite ljudsku krhkost, razmišljanje o smrti postaje prihvatljivije. Suočavanje sa sopstvenom smrtnošću poziva nas da razmotrimo strah od smrti, ali i svoj način života. Razmišljanje o smrti najčešće budi osećanje poštovanja i zahvalnosti za život – morate sumirati svoj život i razmisliti o svojoj spremnosti. Kad biste znali da ćete umreti u određenom roku, da li biste mogli u miru da se oprostite sa životom? Ako ne biste, šta je ono što treba da radite, da biste se pomirili sa sobom, pronašli ispunjenje i bili spremni da se sučite sa umiranjem? Svest o smrtnosti može nas inspirisati da napravimo konstruktivne promene, da uradimo ono pred čim smo dugo oklevali, ili čega smo se pribojavali. U kontekstu smrtnosti, život dobija onu dragocenu vrednost, koju tako često zaboravljamo i uzimamo zdravo za gotovo.

Razmotrite ove citate o smrti, rečenice koje su napisali izuzetno prosvetljeni ljudi:

Elisabeth Kubler-Ross (1926-2004) švajcarsko-američki psihijatar, pionir u naučnim istraživanjima smrti i suočavanja sa smrtnošću, rekla je: „Poricanje smrti je delimično odgovorno za to što ljudi žive praznim, besmislenim životima; jer, kada živite kao da ćete živeti zauvek, postaje previše lako odlagati stvari koje znate da morate da uradite.“

Daisaku Ikeda, japanski filozof, pedagog i pisac, zagovornik nuklearnog razoružanja i predsednik najvećeg verskog pokreta u Japanu (star 95 godina) kaže: „Svesnost i razumevanje smrti podiže naše stanje života. Kada smo svesni stvarnosti i neizbežnosti smrti, postajemo odlučni da na najvredniji način iskoristimo svaki trenutak života.“

Mark Twain, američki pisac (1835-1910): „Strah od smrti proizilazi iz straha od života. Čovek koji živi u potpunosti, spreman je da umre u bilo kom trenutku.“

Haruki Murakami, jedan od najpoznatijih savremenih japanskih pisaca (star 74 godine), kaže: „Smrt nije suprotnost životu, već njegov deo.“

Nichiren Daishonin, japanski budistički monah i verski reformator iz 13. veka: „Prvo naučite o smrti, a zatim o drugim stvarima.“

Suočavanje sa strahom od smrti

Ako je nepoznato izvor svake anksioznosti, smrt je majka svega nepoznatog. Šta se dešava nakon smrti? Da li naš duh nastavlja da postoji? Da li nas čeka neki oblik nagrade ili kazne, raj ili pakao, da li postoji reinkarnacija u kojoj se naša duša seli iz tela u telo? Jedna od primarnih funkcija religije jeste da pruži utehu u vezi sa smrću i prolaznošću života i česta je pojava da se ljudi u srednjim godinama okreću religiji, koja im pomaže da pronađu smirenost. Ipak, čak i kod veoma posvećenih vernika, strah od smrti može biti dominantan.

Postoji solidan izbor literature, koja istražuje smrt i strah od smrti sa naučnog, psihološkog, filozofskog, religisjkog i ezoteričnog aspekta. Ima mnogo knjiga koje govore o tome kako imati dobru smrt, u smislu opraštanja sa voljenima, pripreme testamenta, palijativne nege i pripreme za umiranje. Ali pre nego što odaberete literaturu, odvojte malo vremena za kontemplaciju – razmišljanje o smrti je intiman, emocionalan proces, koji zahteva vreme i pažnju. Psiholozi predlažu smernice za suočavanje sa smrtnošću pisanjem,  kojim ćete ublažiti strah od smrti.

Zamislite da ste živeli dug život i da ste na samrti. Šta biste poručili mlađem sebi? Zamislite da ste upravo saznali da imate još nekoliko meseci života, šta biste radili za to vreme – da li biste živeli isto kao do sada, ili biste nešto promenili? Zamislite da ste iznenada izgubili bliskog prijatelja – šta biste voleli da ste mu rekli? Ova vežba vam služi da osvestite vrednost svog života i važnost odnosa koji imate prema sebi i prema bliskim osobama i može vas podstaći da unesete pozitivne promene i osvežite i obogatite svoje važne odnose.

Prednosti razmišljanja o umiranju

Kada razmišljate o smrti, povećavate svesnost i umanjujete strah od smrti, ali tu su i druge prednosti, kao što je otpuštanje ogorčenja, život sa više zahvalnosti, otpuštanje sitnih briga, aktuelizovanje ličnih snova i ciljeva, osnaživanje veza sa ljudima koje volite. Razmišljanje o tome koliko je život kratak, uputiće vas da više uživate u svom životu i da više cenite život, sa svim njegovim darovima i uskraćenostima.

Pročitajte i ovo: Kako da prevaziđete gubitak i otpustite prošlost

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.