3 stvari kojih se ljudi najviše plaše tokom starenja

Starenje je nešto o čemu ne brinemo u mladosti – niko sa 20 ne razmišlja o tome kakav će mu biti život sa 50 i 60 godina. Ali, kada počnemo da se približavamo četrdesetim, starenje postaje izvesna budućnost koje počinjemo da se pribojavamo. Svesni smo da je mladost prošla, ali da još možemo izgledati mladoliko, osećamo da smo negde na sredini života i da još ima dobrih godina pred nama – u kojima možemo da uradimo velike stvari, da napravimo velike preokrete, da ostvarimo svoje snove, doživimo veliku ljubav.

Sa četrdeset (plus), još uvek nismo stari i ne osećamo posledice starenja, ali smo svesni da je vreme mladosti prošlo strahovito brzo i da će i to vreme koje vidimo pred sobom takođe proći prebrzo – osećamo da nam ponestaje vremena da ostvarimo sve ono što smo želeli i zamišljali, a još nismo postigi. U tom periodu približavanja srednjim godinama možemo zaista napraviti uzlet, iskoristiti svu svoju energiju (koja je i dalje velika), angažovati sve svoje potencijale (koje smo do tada zanemarivali) i osvojiti određene životne nagrade i postignuća, koja će učvrstiti naše osećanje smisla i svrhe. Vreme preokreta se nastavlja sa pedesetim godinama, onako kako nismo mogli da predvidimo u četrdesetim. Menopauza je teška i fizički i psihički, a u tom periodu se obično suočavamo sa bolnim gubicima – roditelji boluju i umiru, deca se osamostaljuju i odlaze od kuće, brakovi se raspadaju. Mnoge žene se na pragu starosti nađu same, suočene sa oprečnim i zbunjujućim osećanjima. Najzad više ne zavise ni od koga i niko ne zavisi od njih – slobodne su da žive kako hoće. A da li znaju kako hoće da žive? Da li imaju snage i hrabrosti da prihvate gorke darove slobode koje starenje donosi?

Suočeni sa strahom od starenja, može početi da živimo smislenijim i ispunjenijim životom, posvećujući se sebi, onako kako smo se ranije posvećivali drugima, ili možemo grozničavo pokušavati da radimo sve moguće, da bismo održali vitalnost i sačuvali privid mladosti. I jedno i drugo stanje može biti praćeno istim akcijama – počećemo redovno da vežbamo, stalno ćemo isprobavati neki poseban režim ishrane, isprobavaćemo sva moguća kozmetička sredstva, a možda ćemo se odlučiti i za interevenciju kod plastičnog hirurga. I to možemo činiti iz ljubavi prema sebi i brige o sebi, kao i iz straha da ćemo sve izgubiti, ako se prepustimo starenju. I često je teško razaznati šta nas pokreće – briga o sebi ili strah, ili i jedno i drugo i u kojim razmerama su pomešani. Zato je potrebno da se suočimo sa svojim strahovima, sa svojim pomešanim osećanjima i da ih prihvatimo – da bismo mogli da ih razvrstamo, analiziramo i transformišemo. Želimo da brinemo o sebi, ali sa mesta ljubavi, a ne straha. I možemo osvojiti to mesto, samo ako se sprijateljimo se svojim strahovima.

Najčešći strahovi koje starenje donosi

Strah od gubitka atraktivnosti

Kada ste stari, više niste poželjni, društvo vas vidi kao neprivlačnu osobu, starenje vam oduzima ženstvenost, privlačnost, atraktivnost. Društvo u kome živimo zaista veliča mladost i tek se u poslednjih nekoliko godina javljaju trendovi poštovanja zrelosti, kroz isticanje dobrih primera starenja. Može se stariti sa vitalnošću, svežinom duha i dobrim izgledom. Standardi lepote i privlačnosti za mlade i stare nisu isti i mi ih možemo promeniti i postaviti nove standarde. Starost ne treba da se upoređuje sa mladošću, već da razvija i neguje sopstvene kvalitete i prioritete. Lepota i privlačnost su veoma široke i duboke kategorije, što možemo otkriti, razumeti i prihvatiti, kad ispadnemo iz trke na trasi mladosti i shvatimo da ne treba ni sa kim da se upoređujemo, takmičimo i trkamo i počnemo više da cenimo ono što imamo.

Atraktivnost je još šira kategorija, jer uključuje i lepotu i privlačnost, ali ih udružuje sa energijom, sa onim nečim posebnim, čime zračimo kao osobe i ličnosti, što je nematerijalno, ali nas osvetljava iznutra i prosijava iz nas. Žene u pedesetim i šezdesetim, koje imaju uspravno držanje i skladne pokrete, sopstveni stil koji skreće pažnju, koje biraju frizuru, šminku i garderobu, ne da prikriju nedostatke i postignu efekat mladosti, već da istaknu svoje prednosti i da izgledaju uredno i doterano, itekako su atraktivne i privlače poglede divljenja. Ne morate izgubiti privlačnost zato što dobijate bore i sede, što vam se koža opušta i vaše obline više nisu tako čvrste, ni tako oble. Možete raditi sa onim što imate – s ljubavlju. Kad volite sebe, kad se dobro osećate u svojoj koži, to se vidi, čak i kroz bore i pege. Prigrlite svoje starenje i sarađujte sa njim. Izaberite da svoja obeležja starenja nosite kao ordenje, a ne kao ožiljke.

Pročitajte i ovo: Kako da prevaziđete stres zbog odlaska u penziju

Strah od samoće

Možda gledate kako ljudi oko vas ostaju sami i plašiti se da se to i vama ne dogodi, ali neke gubitke i praznine ćete sigurno doživeti – strah od samoće (nepripadanja, gubljenja značajne životne uloge) je realan i sa nekim oblikom usamljenosti ćete morati da se suočite. Osetićete prazna mesta u sebi kada više nema roditelja, osetićete prazninu kada deca odu, ili ostanete bez partnera. U ključnim trenucima u životu uvek smo sami, čak i kad su oko nas ljudi koji nas podržavaju i pomažu nam – kroz ono što proživljavamo, prolazimo sami i sami smo odgovorni za to da li ćemo se zaglaviti u nekom dramatičnom proživljavanju, ili ćemo ga obraditi, shvatiti, transformisati i prevazići. Samoća je, u krajnjoj liniji, sloboda. Ali to nije željena i osvojena sloboda, ona se nameće, ona dolazi, hteli mi to ili ne. Sloboda je uvek bila zastrađujući koncept, ali kada nas pritisne i više ne možemo da joj umaknemo, umesto da se utopimo u samosažaljenju, možemo da je prihvatimo i istražimo.

Gorka je sloboda koju nam donose gubici, ali je ipak sloboda – više ne morate da brinete o onima kojih nema i više ne možete da u toj brizi zaboravljate sebe. Ostala vam je samo jedna osoba o kojoj treba da brinete i možda zaista prvi put u životu imate prilku da to počnete da radite na adekvatan način. Možete tugovati i žaliti, ali možete živeti sa tim. Možete prihvatiti gubitke i slobodu koju vam donose, ponizno i sa zahvalnošću. To vam je život doneo – nema smisla proklinjati ga, to su darovi koje život svima priređuje. Uzmite šta vam je dato, prihvatite to i postanite radoznali i istražite šta možete sa tim da uradite.

Starenje neminovno donosi strah od bolesti i slabosti

I to su realni strahovi – sa starenjem se sve više plašimo bolesti i nemoći, sve smo svesniji toga kako stari ljudi oko nas žive – neki se dobro drže, a neki su zavisni i nemoćni. Brinemo o tome kako ćemo mi, da li ćemo uopšte dočekati poznu starost, strahujemo da ćemo izgubiti i zdravlje i razum i snagu, jer vidimo da se to dešava. Vidimo da je nemoć najgori oblik starenja i počinjemo da se suočavamo sa sopstvenim fizičkim ograničenjima. Sa 50 i 60 više ne možete da „vozite punim gasom“ i morate češće da se odmarate, šta god da radite. Morate da se brinete o tome kako opterećujete svoje srce, mišiće i um i morate ta opterećenja sprovoditi u formi treninga. Morate bolje kanalisati stres, pronaći fizičke aktivnosti koje vas održavaju u pokretu i od kojih se dobro osećate, morate se rasteretiti i bolje organizovati svoje vreme, morate smanjiti pritisak koji osećate na poslu – morate usporiti i biti spremni da povremeno potpuno ukočite i stanete.

U srednjim godinama stalno smo na rubu sagorevanja i moramo biti svesni te ivice i upravljati svojim kretanjem. Kada joj se suviše približimo, moramo da usporimo, da se zaustavimo i odmaknemo, da se relaksiramo, odmorimo i osvežimo, psihički i fizički, i to moramo često da radimo, jer čim se vratimo u rutinu i zaboravimo da pazimo, nađemo se na ivici sagorevanja. Jednostavnije rečeno, moramo se odgovornije ponašati prema svom mentalnom i fizičkom zdravlju, jer će oporavak, ako dođe do prelaženja granice sagorevanja, biti težak i neizvestan i mnogo je mudrije da uopšte ne dođemo u situaciju da se oporavljamo. Ali, ako se ipak razbolimo i doživimo drastičan pad svih svojih moći i dalje možemo da se staramo o sebi i da se bavimo teškim i neizvesnim procesom oporavka, najbolje što umemo.

Prihvatite starenje

Ne morate i ne treba da živite u strahu od starenja, niti u stalnoj borbi protiv starosti. Prihvatite starenje, prilagodite mu se, sarađujte sa svojim telom i umom, slušajte sebe, iskoristite priliku da dublje upoznate sebe i da bolje shvatite i prihvatite život kao proces. Kretanje ka kraju tog procesa ne mora biti bolno, ogorčeno i beznadežno. Istražite svoju slobodu da budete ono što jeste, na načine koje do sada niste mogli da otkrijete, pa ćete moći da budete atraktivna, zdrava, samouverena i sjajna osoba i sa 50 i sa 70 i sa 90 godina.

Pročitajte i ovo: Kako da prevaziđete anhedoniju – gubitak životne radosti

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.