This is a man’s world, but…

Nedavno sam na društvenim mrežama videla pitanje „Da li ste postali ono što ste želeli da budete kad ste bili dete?“ što me je navelo na razmišljanje. Sve devojčice su u nekom svom periodu odrastanja želele da budu balerine ili princeze, a kako odrastaju te želje su se naravno menjale. Jednom davno sam na nekom zidu videla, koliko se sećam, Genexov kalendar sa slikom njihove tadašnje kancelarije u Njujorku. Ta mala stvar me je svesno ili podsvesno usmerila da upišem prvo ekonomsku školu, pa zatim i ekonomski fakultet, a sve u želji da me ta „spoljna trgovina“ odvede u pravcu neke direktorske pozicije za uvoz-izvoz i čestih putovanja, koja su tih 80-ih i 90-ih godina svima bila želja. Do zaposlenja u Genexu u Njujorku nisam nikada stigla, ali jesam do „direktorskog“ mesta i putovanja. Tako da mogu da kažem da da, postala sam ono što sam želela jer sam se rano pronašla u onoj fotografiji sa interneta gde devojčica drži transparent na kome piše „I do not want to be a princess, I want to be a CEO“. 

Često se ženama postavlja pitanje kako uspevaju u svetu biznisa koji se i dalje doživljava kao muška oblast delovanja i verujem da je mnogima to pitanje već dosadilo. Kroz posao sam upoznala mnoge uspešne žene, menadžerke i preduzetnice koje su direktorke, vlasnice ili članice top menadžmenta i to ne samo u tradicionalno „ženskim“ zanimanja poput marketinga i PR-a, već i u bankama, proizvodnim, farmaceutskim i IT kompanijama. One su u svakom pogledu uspešne, ispunjene i ostvarene žene i uzor mnogima. 

Ipak, i kod nas i u svetu kada je reč o ženama u top menadžmentu, i dalje su ti brojevi tek na nivou od oko 35-40% i to zbog mnogih objektivnih i subjektivnih okolnosti. Često se kao kočnica u napredovanju navode privatni prioriteti i obaveze poput porodice, ali bih to ovde ostavila po strani. 

Žene u biznisu su u najmanju ruku jednako dobre kao muškarci, a zapravo često mnogo bolje. Ipak, do najviših pozicija teže dolaze ili je taj put duži. I nije samo okruženje i pomenute privatne obaveze u pitanju. Svi se mi razlikujemo po tome koliko smo ambiciozni, koliko verujemo u sebe, koliko verujemo da smo dobri u tome što radimo. I tu je tas na vagi na strani muškaraca. Mnogo su samouvereniji od žena, prihvataju se obaveza i pozicija i kada nisu u potpunosti spremni za njih i ono što je jako važno, jedni druge preporučuju za poslove i podržavaju u karijeri i biznisu. I to je nešto što žene treba da usvoje –  da jedne druge podrže, bez ženske sujete i osećaja konkurencije, da pomažu savetima, preporukama, da budu mentorke i krče put drugima, a posebno mladima.  

žena sa laptopom

C&A kombinezon / C&A sako / C&A torba / Lindex prstenje

Zanimljivost koju sam čula od prijateljice koja je partner u multinacionalnoj kompaniji je da joj je u karijeri, pored naravno velikog truda i rada, presudno bilo to što je za mentora imala šefa muškarca, dobro pozicioniranog i sa puno iskustva, koji joj pomogao da se oslobodi sumnji u sopstvenu vrednost, savetovao kako da izgradi „executive attitude“ i koji je podržao pred ostalim partnerima kada je bilo reči o njenom napredavanju. Kada pogledam unazad u svojoj 20 i kusur dugoj karijeri i sama sam imala nekoliko šefova koji su me ozbiljno i nesebično podržali u karijeri i koji su mi bili izuzetni mentori. I da, svi oni su bili muškarci. Njihova podrška i poverenje je nešto što je imalo veliki uticaj na moje samopouzdanje, na to šta sam postigla i gde sam danas. 

Činjenica je da su vodeće kompanije i dalje u rukama muškaraca, al je biznis zajednička arena. Postoje mnogi koji svojim delovanjem utiču da se odnosi na tržištu ujednače, koji otvaraju vrata, pružaju podršku i svojim primerom menjaju stvari u pravcu jednakosti i ravnopravnosti. Nije cilj da se vodi diskusija o tome da li je neko direktor ili direktorka, već da svi imaju iste mogućnosti za napredovanje, pravo na jednaku zaradu, da smo isto tretirani i percipirani. I da se na taj način pokaže da li je nama kao ženama zaista otvoren put skroz do vrha, ili postoji ipak neka „staklena tavanica“ do te najviše pozicije? 

Nije redak slučaj da žene zbog svega toga pokušavaju da se u biznisu ponašaju kao muškarci. Mislim da to ne treba da rade, ni u životu ni u biznisu, to ne samo da se ne očekuje od njih, već i ne daje velike rezultate.  Razlike u donošenju odluka, različito promišljanje, organizacija, različito sagledavanje situacija su prednosti i ne treba ih odbacivati niti treba imitirati muške kolege, već te prednosti koristiti u građenju sopstvene liderske pozicije. 

Na kraju, savet za mlade žene na početku karijere: verujte u sebe i u ono što želite da postignete; učite od uspešnih poslovnih ljudi, i žena i muškaraca i tako širite vidike. Gradite svoju mrežu kontakata, radite na sebi, stalno učite, tražite sebi mentora. Takođe, ne zaboravite da na tom putu pomažete drugima, a posebno mlađim osobama i koleginicama, da im dajete savete, da im pružate podršku. Ne zaboravite na sve one koje su vama pomogli i trudite sa da  i vi  budete neko ko će drugima biti važan za karijeru i neko ko će drugima pomoći da ostvare svoje dečije snove.

Jelena Bulatović je izvršna direktorka Srpske asocijacije menadžera i članica Upravnog odbora 3 Banke. Uživa u svom poslu jer joj donosi mnoga poznanstva, kako sa uspešnim i ostvarenim poslovnim ljudima, tako i sa mladim ljudima na početku karijere kojima je potrebna podrška i pomoć. Da se ne bavi ovim poslom, verovatno bi pokušala karijeru u diplomatiji. Moto: Lead by example!