Kako se naši nivoi sreće menjaju sa godinama

Ako ste pomišljali kako je bolje da umrete pre nego što ostarite, verovatno ste već zakasnili za ovu vrstu bega. Psihologija poznaje krivulju u obliku slova U koja predstavlja opadanje nivoa sreće, sa sazrevanjem i ulaskom u srednje godine. Početak krivulje je negde oko 18. godine, kada sa osećanja sreće (stanja bezbrižnosti i niskog nivoa odgovornosti) polako opadamo ka nezadovoljstvu i osujećenosti, dok bezbrižnost nestaje (naizgled nepovratno) iz našeg života, a odgovornosti se gomilaju i često prevazilaze naše kapacitete da ih nosimo i ispunjavamo. Oko 40 godine se nalazimo otprlike na dnu krivulje u obliku slova U. Dakle, u najosetljivijim godinama, kada mladost prolazi, kada se suočavamo sa starenjem i pri tom nosimo ogroman teret životnih odgovornosti (porodica, deca, karijera, zdravlje) dotičemo dno i neko vreme boravimo na njemu. To je vreme velikih promena, ranjivosti, gubitaka, preispitivanja, emotivne i psihološke nestabilnosti i oscilacija. Žene u ovim godinama često se suočavaju sa simptomima depresije i prvi put u životu imaju potrebu da potraže psihološku pomoć i primaju terapiju anksioliticima i antidepresivima.

Na dnu krivulje, nalazi se nezadovoljstvo onim što smo postigli, žaljenje zbog onoga što smo propustili i izgubili, osećanje krivice zbog stvari koje smo učinili ili nismo učinili – ceo paket samopregora i samosažaljenja, koji moramo da otpakujemo i da se sa svojim osećanjima i stanjima suočimo, kako bismo mogli da se orijentišemo. A orijentacija je krajnje jednostavna. Kada smo na dnu, kao sledeće, postoji samo uspon, što krivulja u obliku slova U i dokazuje. Dolaze pedesete i nivo zadovoljstva životom se postepeno povećava, da bi oko šezdesete ponovo dostigao vrhunac i izjednačio se sa onim početkom krivulje, odnosno sa periodom kada smo bili mladi, neiskusni, bezazleni i bezbrižni. Nivo zadovoljstva se, u zavisnosti od vitalnosti i aktivnog starenja, neko vreme zadržava na tom nivou, ali u poslednjim godinama života pokazuje tendenciju opadanja, što se smatra prirodnim i očekivanim.

To je, dakle, obrazac, ta krivulja nivoa sreće, ali radi se o individualnim procesima i lična iskustva svakog pojedinca mogu biti sasvim različita. Utvrđeni obrazac je koristan kada se prate faktori zadovoljstva životom, kao što je fizičko zdravlje, ekonomska sigurnost, broj dece, bračni status, obrazovanje. Po ovim parametrima, muškarci su srećniji od žena, iako se žene više smeju. Još jedan antropološki zanimljiv podatak – naučnici su otkrili ovaj obrazac i kod velikih majmuna. Istarživanje sprovedeno na 500 šimpanzi, ukazalo je na krizu srednjih godina koja kod primata nastupa oko tridesete godine, a ovi rezultati su doveli do spekulacija da postoji neki još neidentifikovan biološki uticaj vezan za uzrast.

Iako je krivulja u obliku slova U tako prisutna, ona sigurno nije univerzalna. Pre svega, ona je daleko uočljivija kao obrazac življenja u zapadnim zemljama sa visokim standardom, dok je u zemljama bivšeg SSSR-a gde je blagostanje u detinjstvu znatno niže nego na zapadu, a zatim stalno opada, krivulja slabo primenljiva. Zadovoljstvo životom u zemljama Latinske Amerike je prilično visoko u detinjstvu, ali je zatim u stalnom padu, dok je u zemljama podsaharske Afrike zadovoljstvo nisko tokom celog životnog veka.

Ankete koje generišu podatke ne obuhvataju sve i daju samo uopšten uvid. Ipak, one sugerišu potrebu za dubljim razjašnjenjem. Da li je ekonomski faktor suštinski i da li se sve svodi na efekat rada (i zarade) na naše blagostanje? Silazna krivulja zadovoljstva počinje kada se zapošljavamo u ranom odraslom dobu i ubrzava se kako nam posao oduzima sve više vremena u srednjim godinama. Ali nagrade dolaze sa pedesetim godinama, kada smo već ostvareni u karijeri, finansijski stabilni i imamo odraslu decu, koja su se osamostalila i vode sopstvene živote. Odgovornosti se smanjuju i mi, kroz mudrost otpuštanja, opraštanja i zahvalnosti, možemo da ponovo da budemo bezbrižni, znajući da je život dobar i da smo sve uradili kako treba. To je takođe uopštena postavka, koja za mnoge pojedince nije održiva – život nas ne rasterećuje, odgovornosti se ne smanjuju, već se samo povećavaju, a naši kapaciteti da ih nosimo se smanjuju.

Ali, tu je i psihološki faktor, koji je u naučnim krugovima jednako zastupljen kao i ekonomski, u objašnjenju krivulje U. Počinjemo život sa velikim nadama i očekivanjima, za koja postepeno shvatamo da je malo verovatno da ćemo ih ispuniti. Gubimo iluzije, a sa njima i entuzijazam, a realizam srednjih godina se izgleda nalazi na onom dnu krivulje (i našeg doživljaja sopstvenog života). Ali sa starenjem i prihvatanjem života takvog kakav je, povećava se osećanje zadovoljstva.

Šta god da je ključno, i koliko god ova krivulja važila za vas, utvrđena krivulja nam pokazuje da je pad životnog zadovoljstva koji se podudara sa klimakterijumom, menopauzom, krizom srednjih godina, očekivan i ima svoju razvojnu ulogu. Kada prođemo kroz to iskustvo, oslobađamo se većine životnog balasta (nerealnih očekivanja, ljutnje na sebe, osećanja krivice, osujećenosti) i stičemo kroz otpuštanje i prihvatanje više mudrosti i duhovne širine, koja nam omogućava da povećamo nivo zadovoljstva svojim životom.

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.