Da li u Srbiji postoji razlika u diskriminaciji muškaraca i žena sa dijabetesom?

Kada se dečacima i muškarcima dijagnostikuje dijabetes, istraživanja pokazuju da većina može brzo da razvije osobine koje im omogućavaju da lakše podnesu i brže prevaziđu dijagnozu. Takođe, oni su više skloni skrivanju dijabetesa, ne dozvoljavajući da to utiče na njihovu svakodnevicu. To su razlozi zašto mogu da imaju manje stigmatizujućih iskustava u odnosu na devojčice i žene. Devojčice i žene sklonije su tome da ceo život prilagode i usklade s dijabetesom. To njihov dijabetes čini mnogo vidljivijim. Takođe, devojčice i žene su, zbog vidljivosti, sklonije depresiji, stresu i anksioznosti, nego muškarci i dečaci.

Prema istraživanju sprovedenom za studiju Mi i drugi, skoro duplo više žena (16%) iskusi stigmatizaciju od strane partnera nego što je to slučaj kod muškaraca (9%). Kao i kod drugih rezultata, pitanje je kakvi bi odgovori bili da svi uvek umemo da prepoznamo i tačno imenujemo da li smo doživeli stigmatizaciju ili je posredi nešto drugo. Na primer, određeno ponašanje osobe koju volimo možemo da pripišemo drugom faktoru koji nema veze s našim dijabetesom.

Najčešći oblici stigme jesu stereotipizacija i diskriminacija. Žene sa dijabetesom često navode iskustvo stereotipizacije – gde se smatra da one ne mogu da budu trudne ili da ne mogu da budu dobre supruge i majke. Njima ovo govore poznanici, članovi porodice, partneri, roditelji partnera, ali i doktori. Ovako je to napisala jedna sagovornica:

Koleginica na poslu mi je rekla kako imam sreće što sam se udala, kako se ona nikad ne bi udala za nekog ko ima dijabetes. Mnogo me je to poljuljalo, ali sam prebolela. Svaka tako glupa izjava me u početku jako povredi i unizi, ali posle me učini jačom.

Stavovi poput ovih, u zavisnosti od toga koliko su nam ljudi koji ih iznose važni, mogu da utiču na nas da im poverujemo da su u pravu i da znaju šta je najbolje za nas.

Pročitajte i ovo: Kako da kontrolišete usporavanje metabolizma

Žene sa dijabetesom su, takođe, mnogo češće diskriminisane od strane potencijalnih partnera ili partnerovih roditelja. One su jasno ukazale na problem koji postoji u našem društvu – da osobe koje fizički nisu stoprocentno zdrave, već imaju hronična stanja, nisu poželjne za osnivanje porodice ili zajednički život:

Roditelji mog bivšeg dečka nisu prihvatali to što imam dijabetes jer nisu hteli bolesnu snajku, a sve je tim pre gore što je njegova majka pedijatar. Njima je to bilo neprihvatljivo i užasno. Meni je sve to bilo baš poražavajuće i prvi put da se susretnem sa takvom diskriminacijom – da me neko otpiše a da mi ni oči nije video, jer ja njih za sve godine veze nisam upoznala. To mi je bilo strašno i baš sam to teško doživela.

Stavove i iskustva koje su ispitanice navele nisu ljudi izmislili iz čista mira, određena doza medicinske istine okružuje sve predrasude i stereotipe, koji mogu da se prošire i na diskriminaciju. Medicinski govoreći, ako jedan od roditelja, ili oba, imaju tip 1 dijabetes, veća je verovatnoća da će ga imati i dete. S druge strane, i potpuno zdravi ljudi, koji svom detetu nisu preneli genetske predispozicije za neku bolest, mogu dobiti bebu sa zdravstvenim problemima. Jedan ispitanik sa kojim sam radila dubinski intervju na tu temu je rekao:

Ako moje dete ima dijabetes, ako se desi, šta da radiš, imaće roditelje koji će znati da reaguju i imaju perspektivu da ga usmeravaju i znaju šta da rade. To je ono, bar se desilo u ’lambordžiniju’.

Šta možemo i šta treba da uradimo?

Kao što bismo se ponašali i potrudili da napravimo promenu u odnosima s porodicom i prijateljima u slučajevima stigmatizacije, isto to možemo da uradimo i po pitanju partnera i okoline. Ako je nečija prva reakcija na saznanje o dijabetesu povezana sa strahom ili nesigurnošću, na nama je da objasnimo šta je dijabetes i šta on uključuje i ne uključuje. Dijabetes nije nešto što možemo da promenimo i izbrišemo iz našeg života ako drugima ne odgovara. U slučajevima kada edukacija ne napravi razliku, negativna iskustva, koliko god bolna nekada bila, postaju nam smernica u pogledu toga ko ne treba da bude deo našeg života. Bez obzira na činjenicu da su muškarci i žene danas izjednačeniji na mnogo polja, iskustva svedoče o tome da se na tome može i mora još mnogo više učiniti.

Tekst predstavlja izabrane delove poglavlja knjige “Mi i drugi. Borba protiv diskriminacije i drugih oblika stigme kod dijabetesa” Jelisavete Fotić

Pročitajte i ovo: Rani simptomi koji ukazuju na nedostatak vitamina A

Naslovna fotografija: unsplash.com

Ukoliko i sami razmišljate o ovome i želeli biste da konsultujete stručnjake – lekari različitih specijalnost, psiholozi i psihoterapeuti svakodnevno su dostupni na platformi na linku kao i na DokTok mobilnoj aplikaciji. Preuzmite DokTok aplikaciju sa #Google Play ili #App Store i zakažite svoju video konsultaciju.