Kako da se oslobodite strepnje i prihvatite neizvesnost

Neizvesnost nije samo iščekivanje i nemogućnost da predvidite šta će se, kada i kako desiti – ona je faktor koji utiče na sve vaše planove i koliko god da ste dobro organizovali i pripremljeni, nešto neplanirano se desi. Dakle, neizvesnot je prilično izvesna, na nju možete računati i pošto je već sastavni deo svakodnevnog života, mudro je prihvatiti je i naučiti da živite sa njom.

Shvatite neizvesnost filozofski – ako je život put, njegovo odrediše je izvesno. Put prestaje kad se život završi. Na šta se onda odnosi neizvesnost? Na rezultate naših napora i očekivanja, na naše planove i težnje, na naše upravljanje svojim životom, iz dana u dan. Mi ne znamo šta nas čeka iza sledeće krivine, a ne znamo ni da li je pred nama krivina – vozimo neobeleženim putem, savladavamo rizična mesta, upadamo u kolone i zastoje, pogrešno skrećemo, vozimo pogrešnim smerom, gubimo se u lavirintu neoznačenih uličica, otkrivamo da smo nekako dospeli na sporedni put, iako smo hteli da vozimo auto-putem, doživljavamo male i velike nezgode koje uzrokujemo sami, ili ih uzrokuju drugi. Ponekad se izvučemo iz teških situacija razmišljajući kako smo mogli loše da prođemo i koliko smo imali sreće. Ponekad se srećne i stabilne okolnosti odjednom preokrenu bez ikakve najave i nađemo se usred katastrofe, pokušavajući da spasemo šta se spasti može.

Kad bismo znali šta se nalazi makar korak ispred nas, da li bi bilo lakše i bolje? Da li bi nam to saznanje omogućilo da živimo u sadašnjem trenutku, ili bi nas zaokupilo neprekidno iščekivanje svakog sledećeg trenutka i pojačalo nam stres? Pa, izgleda da to nećemo saznati i da ćemo i dalje morati da nastavimo da pravimo planove, držimo se svoje dnevne strukture i navika, ne znajući šta će nam doneti sutrašnjica. Kada nas neizvesnost čini anksioznim, stalno osećamo strepnju, iščekujući da se desi nešto loše, živimo u mučnom strahu, u kome ne doživljavamo razrešenje – strepnja nas drži na ivici kulminacije do koje ne dolazi i crpi nam životnu energiju, uništava radost i umanjuje delotvornost.

A život se i dalje odvija na isti način – planovi se odvijaju i ostvaruju, u jednakoj meri u kojoj se pojavljuju neplanirane i neočekivane stvari, koje nas teraju da se prilagođavamo. Više od svega, teraju nas da izađemo iz svoje zone komfora, u kojoj smo napravili utvrđenje za izviđanje i odbranu od neizvesnosti. Sa godinama, ovo utvrđenje sve više postaje zatvor, a zatvor postaje sve tešnji i nastojanja da se odbranimo, da kontrolišemo i upravljamo, svode se na okorelost u navikama, rigidnost, tvrdoglavost. Nema leka za neizvesnosti života – i u najtešnjoj ćeliji zone komfora, desiće se nepredviđene okolnosti, koje će nas naterati na promene.

Da li je neizvesnost, zapravo, strah od promene? Ako je promena jedino što je izvesno, onda je i neizvesnost – sasvim izvesna. Posmatrajući stvari na ovaj način, umesto što se zatvaramo i pokušavamo da se zaštitimo i zadržimo ono što razumemo i čime upravljamo, možemo pokušati da otvorimo um i da prihvatimo neizvesnost i promene. Možemo da razvijamo svoju svesnost i fluidnost, koja nam omogućava da delujemo u skladu sa okolnostima. Kada nas bujica događaja ponese, bolje bi nam bilo da umemo da se održimo na površini, gledajući da li možemo za nešto da se uhvatimo i da li možemo onima oko sebe da pomognemo da se održe.

Načini na koje možete prihvatiti neizvesnost

Prilagodite svoj način razmišljanja

Kada stvari počnu da nam izmiču, kad gubimo kontrolu, strah odmah zamišlja najgori scenario. Ako jedan aspekt našeg plana propadne, skloni smo da verujemo da je sve osuđeno na propast, da jadikujemo i ljutimo se što se stvari raspadaju – ali to je samo naša ograničena percepcija. Faktor nepredvidljivosti je na delu i utiče na ono što radimo i što nam se događa – ali to ne znači da se sve raspada. Ako svoje razmišljamo i delujemo u skladu sa onim što se dešava, iz svake okolnosti možemo izvući najbolje – možemo promeniti svoje planove u hodu i možemo krenuti drugim putem – to nije put koji smo planirali (upravo skrećemo sa auto puta na onaj sporedni, ili ulazimo u lavirint jednosmernih ulica), ali to je put koji nam se otvara i nudi nam novo iskustvo. Duhovni učitelji kažu da nema pogrešnog puta i da je samo iskustvo važno – u tom smislu, put koji nam se otvara (nameće), verovatno nosi iskustva koja su nam poterbna za rast i razvoj, iako ih nismo želeli i birali.

Pročitajte i ovo: Cvet vašeg uma – kako da razvijete zdraviji način razmišljanja

Napravite prostor za neizvesnost

Kad pravite planove za stvari koje želite da postignete do određenog roka, ne zaboravite da uračunate faktor neizvesnosti! To znači da vaši planovi treba da budu fleksibilni, koliko je moguće – stvari mogu da krenu u pravcu koji možete predvideti, pa je dobro imati prostora za alternativne mogućnosti, a mogu krenuti i sasvim nepredviđenim tokom. Za nepredviđene okolnosti ne možete imati rezervne planove, ali razmišljajući o njima, možete biti psihički spremni na iznenađenja. Kada se neizvesnost uplete u vaše planove, nećete se prepustiti ljutnji i ogorčenju, nego ćete pomisliti „dobro, dakle, to je ono što se dešava, da vidim šta mogu da uradim sa tim“. Sarađivati sa promenom, znači biti spreman za prilagođavanje, angažovati svoju inteligenciju i kreativnost – u tome je suština shvatanja nepredviđenih okolnosti i prepreka kao izazova.

Da razmotrimo jedan primer – želite da vaše dete upište određenu školu. Neizvesnost je jasno uračunata – ono možda neće biti primljeno u tu školu, pa zato istražujete sledeću najpoželjniju mogućnost, a imate u vidu i ostale, manje poželjne. U životu se najčešće odvijaju slične situacije, one u kojima je moguće računati na neizvesnost, odnosno, pretpostaviti šta može da pokvari planove i u skladu s tim, biti spreman na alternativne mogućnosti.

U proteklom periodu pandemije, imali smo prilike da mnogo naučimo o neizvesnosti i prilagođavanju – niko nije računao sa tim da bi školovanje moglo da se odvija od kuće i nismo razmišljali o tome kako bismo svoj posao obavljali od kuće. Kada su nas okolnosti naterale da menjamo pristup, oslonili smo se na savremenu tehnologiju i umnogome povećali praktičnu vrednost njene primene. Kada smo prošli kroz to iskustvo, načini koje smo pronašli i dalje su funkcionalini – persepktiva nam se proširila baš tamo gde smo mislili da se sužava i da smo u tesnacu, tamo gde smo morali da izađemo iz zone komfora, da razmišljamo kreativno i inovativno.

Fokusirajte se na ono što je važno

U većini praktičnih planova, to je cilj, a ne način da do njega stignemo, a neizvesnost je povezana sa načinom – sa koracima koje ćemo napraviti do cilja, odnosno, preprekama na koje ćemo usput naići. Dakle, uračunajte neizvesnost kada je u pitanju proces ostvarenja cilja i držite na umu šta je ono što želite da postignete. Možda dotle nećete stići direktnim putem, ili na način koji ste osmislili, niti u roku koji ste postavili. Ali, kada do cilja stignete zaobilaznim putevima, prečicama i stranputicama, pre ili kasnije nego što ste mislili – vi ste ostvarili cilj, a to je ono što je važno.

Pročitajte i ovo: Magična moć odmora

Niko neće doći da vas spase

Ponekad, neizvesnost se manifestuje kroz neočekivanu milost – neka vrata se odjednom otvore i svetlost se ukaže, sklop okolnosti odjednom proradi u vašu korist. Neizvesnost nije obavezno povezana sa neočekivanim preprekama, ali ipak ostaje u granicama realnosti – konjica neće biti poslata da vas spasava. Kada vas neizvesnost stegne strepnjom, ne dozvolite da vas savlada očajanje i bespomoćnost. Imate sebe, vi ste ta osoba na koju možete da se oslonite, vaša je odgovornost da pomognete sebi i popravite stvari. Kada izoštrite svoju percepciju (ostanete na površini bujice i gledate za šta ćete se uhvatiti), primetićete onog ili ono što može da vam pomogne i posegnućete za tim. U odgovornost i ličnu inicijativu spada i traženje pomoći, kad znate ko i na koji način može da vam pomogne.

Neizvesnost je savetnik

Nemojte se boriti i braniti – sve vaše strategije i rezervni planovi mogu biti od pomoći, ali neizvesnost uvek postoji i uvek će se manifestovati (kada to uopšte ne očekujete) i navesti da uđete u novo iskustvo. Zato shvatite neizvesnost kao savetnika, koji signalizira da je potrebno da promenite način razmišljanja, da proširite perspektivu i pristupite situaciji na drugačiji, kreativan način. Da izađete iz svoje zone komfora, koristite svoju inteligenciju i snađete se. Razmislite o tome koliko puta ste to morali da uradite do sada – bilo vam je neprijatno, naporno, bolno i činilo vam se da vam slabo ide, ali na kraju ste se prilagodili i stvari su proradile. Imate razloga da budete zadovoljni sobom, jer ste rešili zadatak koji vam je nizvesnost postavila, čak i ako je to bilo sasvim različito od zadatka koji ste sami sebi postavili. Budite ljubazni prema sebi, priznajte svoje zasluge – niste pobedili neizvesnost i nepredvidivost, ali ste se suočili sa njima i radili najbolje što možete. Sledeći put ćete se setiti da ne treba da se opirete i borite, već da sarađujete – neizvesnost postaje odličan savetnik, kada ste spremni da slušate.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.