Buntovnica „proejdžinga“ – Pamela Anderson je blistava i bez šminke

Nedelja mode u Parizu bila je, kao i svake godine, spektakl na sceni i van nje. Svi su nastupali – kreatori, modeli i posetioci bili su jednako glamurozni i zadivljući, a najveći utisak je ostavila Pamela Anderson, diva devedesetih, koja je, zahvaljujući nezaboravnoj seriji „Čuvari plaže“, stekla imidž seks-bombe. Da li je Pamela bila najglamuroznija, najatraktivnija, najoriginalnije stilizovana, među svetom koji je došao da pokaže svoja najbolja i najnovija izdanja?

I da i ne. Sve i ništa i istovremeno mnogo više od toga. Pamela Anderson se pojavila (i nastavila da se pojavljuje na revijama tokom Nedelje mode), kao prava buntovnica „proejdžinga“ – koncepta koji se poslednjih godina sve više suprotstavlja „antiejdžing“ kulturi, koja i dalje suvereno vlada. Oblačila je šta je htela (nisu joj stilisti birali garderobu) i pojavljivala se potpuno bez šminke, sa frizurom „operi pa nosi“.

Pamela Anderson je na Nedelji mode u Parizu prikazala puno vlasništvo nad svojim godinama (56) i svojom slobodom od svih trendova „antiejdžing“ kulture. Iako nije ni prva ni jedina slavna žena koja je odbacila teror mladosti i lepote i prigrlila autentičnost starenja, njena pojava je delovala revolucionarno – kao buntovnički čin, u samom srcu glamura i mode.

Francuski Vogue je napravio snimak koji možete videti na njihovoj Instagram stranici u hotelskoj sobi Pamele Anderson – pratili su njeno spremanje za reviju, dok je glumica govorila o tome kako se oseća slobodno i srećnije nego ikada pre.

Bez šminkera i stilista, oblačeći garderobu koju je donela sa sobom, Pamela je govorila o odgovornosti koju oseća kao žena i javna ličnost i oslobađajućoj odluci da prosto bude svoja. Kazala je da se pomalo oseća kao buntovnica, ali i da je svesna da je u očima javnosti uzor za sve vrste izbora – i zato je izabrala sopstvenu autentičnost, sa svim što ona nosi u njenim godinama.

Snažna poruka koju je poslala ženama srednjih godina i dalje odjekuje svetom, a povratne informacije izražavaju oduševljenje i divljenje. Sa svih strana obožavaoci joj poručuju da je i dalje najlepša i apsolutno zadivljujuća, poštovaoci joj zahvaljuju na hrabrosti, a koleginice upućuju komentare podrške. Svi su oduševljeni! Pamela Anderson je pokazala hrabrost, mudrost i čistoću duše i duboko nas ganula svojom ljubavlju i neposrednošću. Pokazala je šta znači biti ranjiv, otvoren, stabilan i pun poštovanja i zahvalnosti – šta znači voleti sebe i svoj život.

Autentičnost je najraskošnija odeća i najglamuroznija šminka, koju Pamela Anderson nosi sa istinskom prirodnošću i ljupkošću. Na Nedelji mode u Parizu, Pamela je predstavila sve ono što svaka žena zaslužuje i do čega može da stigne u svojim zrelim godinama.

Ona je „preživela Holivud“, kao što kaže jedan od komentara, upućujući poziv buđenja ženskoj snazi i stabilnosti.

Pročitajte i ovo: Poznate dame koje su dokazale da seda kosa nije tabu

Sve smo mi preživele sopstvene „vašare taštine“ (ili ih upravo preživljavamo), suočavajući se sa licemerjem, dvostrukim standardima, nametnutim (bez)vrednostima i očekivanjima da budemo nešto što nismo.

„Antiejdžing“ kultura nas upućuje da zadržimo mladost po svaku cenu – a taj napor je iscrpljujuć, koliko i besmislen. Programirane smo da krijemo nedostatke. Sve ono što nas ulepšava – šminka, kosa, garderoba – zapravo je kostimiranje. I sve je to u redu, dokle god uživamo u kostimiranju, u doterivanju za ulogu koju želimo da igramo u nekom trenutku, periodu, ili oblasti života. Čak i kada su te uloge nametnute, one su vrlo dugo vrlo uzbudljive. Verovatno sve dok nas nosi energija mladosti. Zabavno je eksperimentisati sa sobom, sa svojim izgledom i utiskom koji ostavljamo – dok je zabavno. Kada identifikovanje sa nekom ulogom postane naporno i pretvori se u borbu sa prirodom, prestaje zabava. Kad počnemo da dobijamo komplimente kako se „dobro držimo“ ili „super izgledamo za svoje godine“, kad omladina iz komšiluka počne da nas oslovljava sa „vi“ držanje za mladost oseća se kao držanje za ivicu litice – gravitacija svakako pobeđuje.

I dokle god učestvujemo u toj borbi, bićemo poražene, često putem sitnih pobeda koje hrane naš ego. Ne radi se o tome da „dignemo ruke“ od sebe – to je predaja, a predaja spada u koncept borbe. Treba da se negujemo, da održavamo kondiciju i liniju, ali ne zato što smo u trci za osvajanje utešne nagrade produžene mladosti, već zato što zaista brinemo o sebi. Ne treba da odustanemo od onog što radimo da bismo održale zdravlje i dobar izgled, već treba da preispitamo i promenimo svoje motive. Kad prigrlimo starenje, prestaje borba. Možemo da odahnemo i da volimo sebe takve kakve smo, sa šminkom ili bez nje. Kad prestane da nam bude važno kako drugi reaguju, kako nas vide i šta očekuju od nas, dobićemo podršku sa neočekivanih strana. Kad spustimo gard i dozvolimo sebi da budemo ranjive, naći ćemo u sebi snagu i stabilnost, koja dolazi upravo kroz ranjivost.

„Antiejdžing“ nas usmerava da dižemo štitove i da se borimo protiv starenja – a to je kao da nas poziva da se borimo protiv sebe i protiv prirode. Zašto, kad možemo da sarađujemo sa prirodom, da volimo sebe kroz sve svoje životne faze i procese i da živimo u trajnom miru sa sobom i svojim životom?

U tom smislu, „proejdžing“ nas poziva da rastemo kroz starenje i ohrabruje nas da budemo sve što jesmo.

Hvala ti, Pamela!

Pročitajte i ovo: Samosaosećanje kao lek za epidemiju narcisizma

Aleksina Đorđević, stara duša, tragač za istinom, nosilac svetlosti, učenik i učitelj, večiti početnik. Piše ono što živi, uvek u nastojanju da razume sebe, svet, Univerzum, uvek zatečena načinima na koje razumevanje dolazi.