Vežba koja će vas rasteretiti i učiniti da uživate u svakom danu

Koliko često vam se dešava da legnete uveče sa mislima: „Jao Bože, nisam stigla to… nisam stigla to… još imam da uradim ovo… ništa danas nisam stigla da završim…“, a da se ujutru budite sa: „Jao, moram ovo, moram ono…“
 
U svojoj dugogodišnjoj praksi sam sretala i srećem ljude, i klijente i polaznike mojih edukacija, koji toliko stvari imaju kojima sebe preopterete da je to neverovatno. Od toga da „moraju“ da budu perfektni đaci, da završe fakultete, pa onda da se lepo zaposle i imaju super karijeru, pa da se udaju, ožene, izrode decu…, da im deca budu dobri đaci, da pre nego što završe školu nauče da sviraju instrument, da budu dobri u sportu, da uče strane jezike zato što će studirati u inostranstvu, da ta deca završe fakultete, da moraju da im kupe stanove, da moraju da obezbede da njihova kuća bude super top čista, sređena kad dođu komšije da padnu u nesvest, da se oduševe kako je lepo kod njih, da skuvaju zdravu hranu, da počupaju sve dlake, da budu skroz pravo isfenirane, da svaki put izgledaju odlično našminkane, zategnute, lepe… zdrave, pametne, sve, sve, sve… i to sve odjednom!
 
I onda su preopterećene, ne mogu da dišu i vremenom upadnu u jedan konstantan stres koji vodi u nezadovoljstvo i u strah i koji na kraju krajeva može da odvede i u bolest. Zato, ako se osećate preopterećeno i to konstantno, ako duže od dve, tri nedelje traje to stanje, onda bi bilo dobro da uradite ovu vežbu.   

Uzmite parče papira i olovku i počnite da pišete – pod broj 1 sve ono što vam stoji negde u glavi da morate i da treba.  Na primer: „Moram da idem u teretanu tri puta nedeljno…“, „Moram da peglam gaće…“, „Moram da usisam svaki dan…“, „Deca moraju da imaju sve petice…“ „Deca moraju da nauče dva jezika…“ „Moram da postignem unapređenje na poslu…“ „Moram ovo, moram ono…“ Sve što „moram… moram… moram…“, sve ispišite! Bukvalno sve što vam padne na pamet. I ne morate odmah ni da završite ovaj zadatak. Sačuvajte papir i zapisujte kad god vas uhvate te misli: „Jao, moram…“. Odmah to stavite na listu i nek ta lista raste dok na njoj ne bude sve što „morate“ i „treba da uradite obavezno“.
 
Kada imate tu listu završenu, drugi zadatak je da za svaku stavku sednete i razmislite: „Šta dobijam time?“, „Kada ovo postignem, šta ću tada moći što bez toga ne mogu?“, „Kako će ovo pozitivno da utiče na kvalitet mog života za deset godina?“, „Šta će mi ovo značiti za deset godina?“ Pa, na primer, kad razmislite malo da li je peglanje gaća za deset godina u vašem životu zaista važna stvar, možda vam padne na pamet da to i nije toliko važno. Vaš život može da prođe i bez toga. 

Košulja: Lindex, Šešir: Ercegovac, Torba: Aldo

Ili možda bez nekih drugih stvari… Možda i sa manjim autom možete da stignete iz tačke A do tačke B. Ne morate da imate veći auto, ne morate da imate ovo, ne morate da imate ono… 

U trećem koraku uzmite jedan crni, debeli flomaster i lepo precrtajte sve ono što vam ne daje zadovoljavajući odgovor na sva ova pitanja. Ok, teretana – precrtana! Peglanje gaća – precrtano! Usisavanje – precrtano! Nema svaki dan usisavanja! Jednom nedeljno, možda… I tako redom! Sve precrtajte što mislite da neće doprineti kvalitetu vašeg života ni sad, ni za deset godina i videćete koliko će crne površine da se pojave na tom vašem belom papiru.
 
A onda pogledajte sve ono što je ostalo i razmislite ispred čega sve možete da stavite: „Ja zaista želim…“, „Ja zaista hoću…“, „Meni bi zaista značilo…“ Ako može da stoji nešto od toga, ostavite, ako ne može i to precrtajte. Znači, precrtajte sve ispred čega ne može da stoji: „Zaista od sveg srca želim, meni bi značilo…“ ili „To je nešto što ja želim“. OK? I kada ostane samo ono što vam znači, onda udahnite duboko i razmislite kako bi vaš život izgledao kada bi sve to tako bilo, kada biste radili samo ono što je ostalo na papiru… i videćete da ćete osetiti ogromno rasterećenje.
 
Ja sam tako precrtala mnoge stvari u svom životu. Ne peglam više, nije to za mene. I kad sam u radnji, prvo pogledam da li se neka stvar pegla i ako se pegla, ne kupujem zato što neću da peglam. Neću svoj život da trošim na to. Znači, ne kupujem više to, ne peglam, završila sam, odlučila sam, precrtala sam crnom, nema! 

I ne samo ja, nije to samo moje iskustvo.  Mnogo toga precrtaju i moji polaznici na Power Life Design-u kada postavljemo ciljeve za narednu godinu, a oni shvate da ne samo da gube vreme na neke nebitne stvari u životu, već ih to udaljava od onoga što zaista žele. 

Tako i vi dozvolite sebi da precrtate. Ne mora sve da bude precrtano i da kažete: „Ok, sad ne radim više ništa, baš me briga“… Tako nećete napredovati. Ali neke stvari su bezveze i nisu vam potrebne, samo se džabe opterećujete.  A one onda budu kap u punoj čaši, nemate više snage i nemate energije za ono što stvarno treba da uradite, što stvarno doprinosi vašem životu jer ste preopterećeni stvarima koje možda čak i ne radite, ali se osećate neuspešno zato što ne stižete da ih uradite.
  
Tako da razmislite o tome da oslobodite svoj život stvari koje stvarno ne morate da radite i imate vremena za ono što stvarno želite u svom životu da postignete. Otvoriće vam se potpuno novi prostor u kom možda možete da posejete seme svojih važnih stvari i želja i ciljeva u životu.
 
Naslovna fotografija: WANNABE Media

Slavica Squire veruje da životna priča svakog čoveka može da se unapredi i zbog toga je 2006. godine osnovala prvi NLP Institut u Srbiji, a 2008. i prvu Coaching Akademiju. Od tada je na hiljade polaznika kroz razne programe i edukacije znatno unapredilo svoje živote. Slavica je svoje znanje sticala na edukacijama kod najboljih stručnjaka širom sveta, a kreirala je život po svojoj meri, zato je njena misija da što više ljudi poduči kako da ostvare svoje snove i postanu srećniji i ispunjeniji. Objavila je nekoliko knjiga koje su bestseleri.