Dejvid Makvilijams, ekonomista i autor knjige „Novac - priča o čovečanstvu”
Žene su vekovima igrale sporednu ulogu u finansijama i bile su često nevidljive u istoriji. To se u manjoj meri dešava i danas, što se odražava i na njihove karijere, samopouzdanje i mogućnosti da donose finansijske odluke. U razgovoru za Easy Life, Makvilijams

Zašto žene i dalje imaju manju vidljivost u ekonomiji i ne učestvuju ravnopravno u donošenju ključnih odluka?
Vekovima imamo ovu bizarnu situaciju gde su žene igrale sekundarnu ulogu u ekonomiji. Žene su i dalje manje prisutne nego mladi muškarci u određenim poslovima. Imaju manje prilika, manja očekivanja, manje prostora. Mislim da se upravo tu odigrava i najveća bitka za rodnu ravnopravnost. U svim drugim oblastima postigli smo napredak, ali ovde… Mlađa generacija devojčica liberalnija je, brže napreduje i brže se razvija u školama, ali to nije dovoljno. Toksična kultura muškosti, pritisak na mlade ljude – sve to dolazi od okoline. Sada je trenutak da se percepcija u svetu promeni. Ljudi će u budućnosti bolje upravljati finansijama.
Kakva je danas pozicija žena u svetu berze i finansija?
Žene smo tokom istorije retko viđali na berzi. I ne, to nije slučajno. Svi veliki finansijski i bankarski problemi uglavnom su delo muškaraca. Muškarci manje razgovaraju o razvoju i planiranju, dok žene uče iz iskustva, često prvo od majki, kako da kreiraju dugoročna rešenja. Sve finansijske krize koje vidimo uglavnom su uzrokovali muškarci. Ali sada stvari počinju da se menjaju. Verujem da će u budućnosti žene biti više od „kontrolnih instrumenata” u finansijama. Feminizacija
Kako pol utiče na odnos prema finansijama i spremnost za preuzimanje rizika?
Ako bismo započeli ekonomiju iz ženske perspektive, šta bi prvo nestalo?
Nejednakost u prihodima. U Srbiji, kao i svuda u svetu, muškarci zarađuju 16–20 odsto više za isti posao. To bi odmah nestalo. Žene danas češće zauzimaju profesionalne pozicije, često su glavni ili značajni hranitelji porodice, obrazovanije su. Sve to menja odnos polova u korist žena.
Stalno govorimo o neplaćenom ženskom radu. Koliki se deo globalne ekonomije zasniva na njemu?
Ogroman. Uzeću svoj život kao primer. Moja supruga je advokat, ja sam ekonomista. Kada su stigla deca, ona je odustala od posla na nekoliko godina. Sve neplaćene aktivnosti, ne samo u kući već i briga o drugima, predstavljaju ogromno mentalno opterećenje. Ženski mozak je pun neplaćenog „anksioznog rada”: strahova, brige, aspiracija, samopouzdanja ili njegovog nedostatka. Teško je kvantifikovati, ali ovaj rad značajno doprinosi ekonomiji.
Kada i zašto devojčice počinju da gube samopouzdanje tokom odrastanja?
Već sa devet godina devojčice počinju da gube samopouzdanje. Sa devet misle da mogu sve, sa petnaest misle da ne mogu ništa. Pubertet i socijalni pritisak – od vršnjaka, a posebno od drugih devojčica – stvaraju traumatičan prelaz u svet odraslih. Muškarci prolaze kroz pubertet i fizički rast, koji im daje osećaj moći. Zato je važno da obrazovni sistem prepozna da se devojčice razvijaju drugačijim tempom.

Kako to promeniti?
Trebalo bi ih učiti da budu samouverene i rizikuju kao muškarci. Devojke često ne podižu ruku prve u školi, iako znaju odgovor na pitanje – nedostatak samopouzdanja ih koči. Treba im pomoći da shvate da mogu pokušati, čak i ako ne bude savršeno. To je ono što će ih pokrenuti. Moraju da razviju spremnost da budu „nepromišljene” kao muškarci, jer to je ono što će im doneti prve uspehe.
Kako sve to utiče na karijeru?
Kada žene kasnije traže povišicu, već su kvalifikovanije od svojih muških kolega koji su je do tada tražili već nekoliko puta. Ako se karijera ne pokrene rano, u dvadesetim godinama, do tridesetih i četrdesetih očekivanja samih žena opadaju i prihodi stagniraju. Zato je ključno rano uključivanje obrazovnog sistema u finansijsko obrazovanje devojčica.

Autor: Gorica Mitrović