Otkad su nam životi postali tako brzinsko rutinski?

Danas većina nas živi život na autopilotu. Tu smo, ali nismo tu. Radimo više stvari istovremeno, mehanički, rutinski, brzinski…jurimo i žurimo na sve strane da sve stignemo i uradimo. Navučeni smo da radimo 3 stvari istovremeno jer je to jedini način da sve i postignemo. Stres je naša svakodnevica. Primećujem sve više klijenata koji se bore sa sindromom sagorevanja, agresijom ili impulsivnim ponašanjem, nedostatkom radosti u životu i gubitkom smisla i svrhe… Mada ruku na srce, većina nema ni vremena da zastane da se zapita: a koji je uopšte i smisao svega ovoga? 

To je jedan od razloga zašto sam često angažovana da govorim na temu pažnje, koncentracije i fokusa i uopšte prisutnosti – majndfulnesa. Nažalost, primećujem da sam često angažovana da govorim na ovu temu iz razloga jer ljudi žele da budu još produktivniji, još uspešniji u rađenju trista stvari istovremeno, a da uz to, ako nekako može, budu i malo zen… 

Hajde, Vesna, podeli 3 tehnike koje će mi pomoći da radim 3 stvari istovremeno a da budem usput srećna, smirena i održivo ispunjena….

Tu nažalost, razočaram mnoge, jer praksa i iskustvo mi kažu da je ovo nemoguće i da je prvi i osnovni korak: USPORITI! A ovo ljudi nikako ne žele da čuju, jer svet će propasti ako uspore.

Šta vam je važnije – proces ili krajnji cilj?

Vrlo nam je važan krajnji rezultat, da smo nešto uspešni postigli, odradili, skinuli sa svoje liste. Totalno smo zaboravili da pratimo proces stvari koje radimo i u kojima učestvujemo. Sve samo da nas odvede do krajnjeg cilja, destinacije i rezultata. 

Ne znamo da pratimo kako nešto radimo, sa kojim emocijama, mislima, stavovima, da li sa prisutnom svesnom pažnjom ili automatski po autopilotu? Samo da se štiklira odrađeno. 

Nažalost, upravo zbog toga naša produktivnost, ali još važnije – naša ispunjenost i zadovoljstvo stvarima koje radimo, opada. Mit je da multitasking daje dobre rezultate, nama samo daje dobar osećaj, ali suštinski ne odrađuje posao onako kako bismo hteli. 

Rolka: Lindex, Mantil: Marella, Torba: Cortefiel, Ogrlica: Bomar Swarovski

Ne pratimo svoj proces rada, ne pravimo pauze, ne posmatramo ljude koji učestvuju sa nama u ovim aktivnostima, ne samo na poslu, već i u običnim životnim aktivnostima. 

Daj da se što pre pojede taj ručak, daj da ti što pre pomognem oko tog domaćeg, daj da što pre saslušam taj tvoj problem, brzinski popijem tu kafu, nazovem roditelje i slično… 

Nemamo vremena ni za koga. Ni za sebe ni za druge. Sve smo mi odradili što treba. Sve je štiklirano na toj listi. Ali kako i na koji način? To pitanje se ne postavlja. Bitno je da je odrađeno. A uživamo li mi u ičemu od toga? Da li smo svesni kako se mi i drugi osećamo u svim tim stvarima? Da li se uopšte sećamo kako smo ih odradili ili sve po automatizmu ko na kasi? 

Možemo li usporiti?

Svako od nas pre ili kasnije u nekom momentu života upadne u ovu traku bivstovanja i to je okej jer je to život, nemojte kriviti sebe, različite faze života nose različite vremenske izazove. 

Ali, možemo li bar nekada namerno usporiti? 

Možemo li nešto sa te liste izostaviti? 

Možemo li osetiti taj ukus prve jutarnje kafe, saslušati tu šalu do kraja i nasmejati joj se onako od srca? 

Možemo li raditi nešto jer nam se radi, a ne zato što moramo? Možemo li na tren upitati svoje telo – hej, kako si? 

Je l’ i dalje tu ona glavobolja, bol u vratu – a kako bi bilo da se ovim boljakama malo i posvetim, usmerim na njih? 

Otkada su naši životi postali tako brzinsko rutinski?

Ne treba da nam bude cilj da budemo produktivniji, efikasniji (iako nikako ne sporim da nam je i to potrebno) zato što verujem da nam je svima trenutno nešto drugo mnogo potrebnije. 

Potrebno nam je da budemo svesniji, usmereniji i prisutniji, jer će onda bar neki od tih procesa rada, odnosa i aktivnosti nositi i dozu inspiracije, kreativnosti i dečije radoznalost (ukoliko vežbamo kako da ih primećujemo!), a na duže staze doprineće kvalitetu naših odnosa, uspeha i prosto življenja… A za one navučene na uspeh, produktivnost i efikasnost – da, između svega ostalog mnogo važnog, doprineće i tome!

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Vesna Laković van Kempen je sasvim slučajno postala preduzetnica u Mindfulness centru Novi Sad, a kasnije pokrenula i posao sa svojim suprugom u oblasti inovacija online obrazovanja – Bujoo education. Večiti volonter i aktivista, ljubitelj sarkazma, astrologije, filmova. Učesnici njenih edukacija je opisuju kao posvećenu i iskrenu, a bliski ljudi kao duhovitu, empatičnu i borbenu. Sebe opisuje kao nekog ko retko odustaje, obožava spontanost i nesvakidašnje ljude, a nada se da će jednoga dana postati pisac SF romana. Ukoliko želite da saznate kako i na koji način možete ojačati pažnju i koncentraciju, pridružite mi se na vebinaru koji se održava u martu. Prijave su na linku.