Čemu vas uči anksioznost

Čak i ako ranije niste iskusili anksioznost, ogromne su šanse da će vam hormonalne i sve ostale promene u četrdesetim godinama omogućiti boravak u tunelu sopstvenih strahova, pod gotovo neprekidnom tenzijom da će se desiti nešto loše. Uznemirenost je sveprisutna i stabilna, a može se desiti i da kulminira napadima panike. Sa anksioznošću, nigde niste bezbedni, nema odmora – niste sigurni ni da ćete pronaći odmor i zaborav u snu, jer vas dnevna napetost sprečava da se noću temeljno odmorite. Ne možete pobeći od anksioznosti u dugu šetnju, ili na zanimljivo putovanje, a nećete je odagnati ni zatrpavanjem obavezama i poslom. Zato što je ona u vama, krivi vam perspektivu i sužava svest u svim prilikama i okolnostima.

Zato prestanite da se borite, anksioznost je tu, jer su svi vaši okidači pritisnuti, a koliko god uzroci bili objašnjivi u kontekstu hormonalnih i ostalih promena, oni imaju smisla na dubljem, psihološkom i duševnom nivou. Dešava vam se to što vam se dešava (manje, više uobičajeno za životnu fazu u koju ulazite, ili u kojoj se nalazite), ali predstojeća ili aktuelna menopauza nije nešto što čekate da prođe, pa da nastavite sa životom. To je životna faza u kojoj ne prestajete da učite i da se razvijate i koja vam, možda više (i svakako intenzivnije) nego ikada pruža obilje prilika da naučite neke suštinske razvojne lekcije.

Pustite ocenjivanje svojih osećanja

Kada doživimo emociju, obično je brzo ocenimo kao dobru ili lošu, prijatnu, ili neželjenu, a to označavanje nam daje utisak da upravljamo osećanjima – ubacujemo ih u odgovarajući folder i baveći se označavanjem, zaboravljamo da se bavimo iskustvom. Anksioznost nosi veliku crvenu nalepnicu „opasnost“ i ubačena je u folder „loših“ emocija, pre nego što razmislimo, proživimo, procesuiramo. Odbacite etiketu i posmatrajte manifestacije, senzacije i misli – lupanje srca, kratak dah, kamen u stomaku, lebdeća pretnja svuda oko nas, fragmenti sećanja, sumanute misli, mračne slutnje, nekontrolisano prolaze kroz um. U nama postoji čitavo bogatstvo celokupnog iskustva anksioznosti, koga se odričemo, pokušavajući da uzmaknemo od „lošeg“ emocionalnog iskustva. Ne možete da pobegnete, a ako ostanete, ne morate da se borite. Samo prihvatite. Niste tražili to iskustvo, ali ono je tu i traži vašu pažnju. Posmatrajte anksioznost, ispitajte je iz svih uglova, opišite svoje iskustvo anksioznosti i cenite to iskustvo. Ono vas osnažuje.

Pregledajte sadržaj anksioznosti

Preovlađujuće stanje teskobe i napetosti i pokušaja da se nekako iščupate, sakrijete, potisnete, pobegnete, sužava vam već suženu perspektivu. Ok, ne možete da se udaljite i posmatrate sebe i svoju anksioznost iz kosmičkih visina, ali možete da stanete i da posmatrate iznutra. Potražite i prepoznajte sva osećanja koja se tu guraju – usamljenost, tuga, žaljenje, ljubomora, bes, bespomoćnost… Svega ima. Otvorite se prema anksioznosti, primetite, ostetite i posmatrajte sva osećanja od kojih vri vaše stanje. Dozvolite im da vas preplave, udahnite i predajte im se. I nastavite da posmatrate kao se osećate i istražujete još dublje. Potisnuti delovi vaše lične istorije mogu izroniti iz tih dubina i omogućiti vam da razrešite traume iz detinjstva. Iako su ta osećanja mučna, otvorite im se i budite radoznali, jer vam ona donose važne informacije iz vašeg ukupnog unutrašnjeg života.

Pustite kontrolu

Emocionalna otvorenost podrazumeva ranjivost – možete doći u situaciju da vas napad anksioznosti (panike) izloži pred drugima, na poslu, u prodavnici. U tim trenucima ćete (panično) pokušavati da se iskontrolišete, da se ne „izblamirate“ da na svaki način izbegnete da vas drugi čudno gledaju, ili da vam priskaču u pomoć. Borićete se protiv anksioznosti – osim ako se ne setite da ne treba da se borite, već da treba samo da prisustvujete i posmatrate. Ovo je lekcija iz poniznosti i skromnosti, gadan udarac za ego, koji vam život obično plasira na najnezgodniji način. Neka vas nokautira, ostanite da ležite i prihvatite poraz, uz koji dolazi plima osećanja sa kojima ćete imati dosta posla. Zadržite svoj odnos sa osećanjima – odnos prepoznavanja i prihvatanja.

Pogledajte drugu stranu anksioznosti

Jedan od razloga zbog kojih je važno da se otvorite svojim osećanjima je taj što ispod neprijatnih, uznemirujućih i teskobnih emocija leže vaše najdublje čežnje. Boli vas tamo gde vam je stalo, brinete se zbog onog što vas boli. Ako se borite sa emocijom, zaustavite se i „okrenite“ je. Pogledajte na šta vam ta emocija ukazuje, šta je ono do čega vam je duboko stalo? Da li žudite da se povežete sa drugima, a bojite se da niste dovoljno dobri? Kada sebi priznate za čim čeznete, oslobađate barijeru koja vas je sprečavala da do toga dođete.

Slušajte svoje telo

Ljudska spoznaja verovatno je stara svega nekoliko stotina hiljada godina, dok su predačke sposobnosti učenja iskustvom mnogo starije. Vaše telo nosi te informacije u svojoj genetici. Osluškujete svoje telo, koristite intuiciju, fokusirajte se manje na rešavanje izazova, a više na njihovo doživljavanje u svom telu. Način razmišljanja, posmatranja, opisivanja i uvažavanja emocija nadilazi interpretaciju. Počinje od vašeg sopstvenog tela, penje se do uma i nadilazi ga. Odvajanje vremena da osećate potpuno i bez odbrane, prevazilazi vaš procenjivački um i izoštrava vam percepciju, instinkt, osećaj.

Nemojte se držati „dobrih“ osećanja po svaku cenu

Pozitivizam je prilično imperativ u našoj kulturi, koja insistira na osvajanju sreće, jačanju samopouzdanja, izgradnji najbolje verzije sebe. Ali, da bi emocije obavile svoj posao, one se ne mogu „popraviti“ i to instant. Moraju da prođu kroz vas, da vas potresu i uznemire, da dođu i odu. Neko ko se čvrsto drži pozitivističkih stavova, samo praktikuje ovaj oblik religije i nije baš mnogo srećan, ni sasvim samouveren, ni do kraja i potpuno izgrađen.

Mentalno zdravlje uključuje psihološku snagu i fleksibilnost, a to znači da stalno budete u kontaktu sa svojim osekama i plimama u svom unutrašnjem iskustvu, a ne da se stalno osećate dobro. Budite prisni sa svojim mislima, osećanjima, porivima, senzacijama, ali nemojte biti zaokupljeni njihovim „popravljanjem“. Samo nastavite da usmeravate svoju energiju ka svojim ciljevima, vrednostima i težnjama.

Izazovi anksioznosti uče vas da razvijete psihološke veštine, da biste bili zaista ono što jeste, uzimajući u obzir sve delove sopstvene istorije i njihovo unošenje u svoj razvoj, koji se ne završava. To je put otkrića i samospoznaje.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.