Malo drugačiji prikaz majčinstva: 6 knjiga koje će vas navesti na razmišljanje

Majčinstvo je tema o kojoj se nikad ne govori dovoljno. Svako iskustvo je individualno i ne postoje dve žene koje se isto osećaju u ulozi majke. A paradoksalno, opet je u nekom smislu univerzalno tako da postoje određene emocije koje samo majke mogu da razumeju. Kad je reč o načinu na koji se majčinstvo obrađuje u književnosti, postoje dva pravca koja se ukrštaju sa pitanjem ko je pripovedač – majka ili ćerka. Umetnost ima tendenciju da demitologizuje određene ljudske ideale, a porodica je nesumnjivo jedan od njih. Majka je, kao pojam, oduvek idealizovana, poput bića koje nema sopstvene žudnje i htenja, aseksualnog bića koje nosi odeću svojstvenu samo majkama i koje je veoma teško sagledati kao obično ljudsko biće. 

Majke su u knjigama koje ćemo vam preporučiti prikazane upravo tako – kao ljudska bića, satkana od ličnih želja i ideala, koja vrlo često dolaze u sukob sa aspektom njihove ličnosti koji se tiče majčinstva i brige o deci. Neke od ovih knjiga prikazuju majčinstvo kao ultimativnu žrtvu i najvažniju ulogu žene, dok ga druge demistifikuju i pokazuju da pojam bezuslovne majčinske ljubavi nekad nije utemeljen u stvarnosti. 

Male žene, Lujza Mej Alkot

Majčinstvo je jedna od centralnih tema ovog klasika. Objavljen 1868, roman Male žene govori o četiri sestre Marč – Meg, Džo, Bet i Ejmi – i njihovoj majci Marmi. Marmi je snažna i saosećajna žena koja je posvećena svojoj porodici i služi kao uzor svojim ćerkama dok se nose s izazovima odrastanja. Ona je srce porodice Marč, a njen se uticaj oseća u celom romanu. Kroz roman, Lujza Mej Alkot istražuje mnoge aspekte majčinstva, od radosti do izazova. Ona pokazuje žrtve koje majke čine za svoju decu, ali priznaje i poteškoće majčinstva, uključujući strah od gubitka deteta i borbe za balansiranje zahteva majčinstva sa ličnim težnjama. S razlogom proglašen klasikom, Male žene je roman koji nam pokazuje da majčinstvo nije samo rađanje i odgoj dece, već i negovanje sledeće generacije.

Klub radosti i sreće, Ejmi Tan

Klub radosti i sreće je roman koji istražuje odnose između majki rođenih u Kini i njihovih ćerki, rođenih u Americi, zadirući u složenost kulturološke i generacijske podele koja postoji među njima. Jedna od ključnih tema ovog čudesnog romana je sukob između tradicionalnih kineskih vrednosti majki i individualističkih američkih vrednosti njihovih kćeri. Majke, koje su odrasle u Kini i proživele burne godine rata i revolucije, imaju duboko ukorenjen osećaj dužnosti i odgovornosti prema svojim porodicama. Veruju u važnost žrtve i nesebičnosti i često potrebe svoje dece stavljaju iznad svojih. Nasuprot tome, ćerke, koje su rođene i odrasle u Americi, cene vlastitu autonomiju i bore se da uravnoteže svoju želju za individualnošću s poštovanjem svoje kulturne baštine i vrednosti svojih majki koje imaju visoka očekivanja i mogu biti kritične prema njihovim  izborima i postupcima – što neminovno dovodi do sukoba i nerazumevanja.

Voljena, Toni Morison

Toni Morison je jedna od najvećih američkih književnica, a njen roman Voljena na veoma dirljiv i bolan način istražuje temu majčinstva kroz priču o Seti, bivšoj robinji koja je pobegla u slobodu, ali je bila prisiljena da ubije svoje dete jer nije mogla da podnese pomisao da ono odrasta u paklu ropstva. Setina ljubav prema njenoj deci je gotovo opipljiva, što dokazuje njena spremnost da učini sve kako bi ih zaštitila od ropstva. A njena trauma i krivica zbog ubistva rođenog deteta progone je godinama, što dovodi do stalne borbe sa identitetom i osećajem vrednosti. Kroz lik Sete, Morison istražuje načine na koje majčinstvo često oblikuju spoljni faktori, kao što su društvena očekivanja i kulturne norme. Kao robinji, Seti je bilo uskraćeno pravo da odgaja svoju decu na način koji je smatrala prikladnim. Umesto toga, bila je prisiljena da ih donese u sistem koji ih je tretirao kao vlasništvo, uskraćujući im najosnovnija ljudska prava. Proza Toni Morison nije laka, ali verujemo da će vas opčiniti i da nećete ostati ravnodušni prema ovoj knjizi.

Služavke, Ketrin Stoket

Iako je ovaj roman dobio i svoju izuzetnu filmsku adaptaciju, moramo da stanemo na stranu knjige i kažemo vam da treba da je pročitate. Radnja je smeštena u Misisipi šezdesetih godina prošlog veka, doba kada je američko društvo prolazilo kroz ogromne turbulencije koje je donelo ukidanje ropstva. Priča prati afroameričke služavke koje zarađuju za život tako što odgajaju decu u bogatim belim porodicama. U odsustvu njihovih majki, koje žive bogatim socijalnim životom, ova deca dobijaju zamenske majke u vidu služavki koje pak, svoju rođenu decu ne viđaju i ne odgajaju jer rade po ceo dan. Roman Služavke odaje počast žrtvama koje majke podnose, bez obzira na rasu ili društveni status i postavlja pitanje – šta zapravo znači biti majka. Pored toga, autorka Ketrin Stoket istražuje izazove s kojima su se suočavale žene u ovom razdoblju. 

Zovem se Lusi Barton, Elizabet Straut

Jedna od knjiga koje majčinstvo i detinjstvo ne prikazuju kao lepo i slatko, jeste i kratki roman Zovem se Lusi Barton, savremene američke književnice Elizabet Straut. Glavna junakinja ovog romana, Lusi, odrasla je u onoj vrsti siromaštva kakva se ne da opisati niti dočarati drugima. Njena porodica nije imala televiziju, toalet, pristup novinama i knjigama, a deca u školi su se od nje sklanjala zbog “smrada koji siromaštvo nosi”. Ipak, Lusi uspeva da ode odatle, zahvaljujući svojim dobrim ocenama, i postaje književnica koja zasniva sopstvenu porodicu. Kad jednog dana završi u bolnici zbog misteriozne infekcije i kad je u toj bolnici majka poseti nakon deset godina neviđanja, Lusi se vraćaju sve traume koje je kao dete preživela. Ona i njena majka ne razgovaraju o tim traumama, naprotiv, vode veoma površne razgovore o životima drugih ljudi, a upravo kroz tu površnost nama Elizabet Straut prikazuje koliko je teško čak i nakon toliko godina razgovarati o traumama. Lusi je bila dete koje je zanemareno, najviše u emotivnom smislu, a opet – ni deset godina kasnije ništa ne može da je uteši tako kao prisustvo njene majke. Ako tražite knjigu koja govori o vezi majčinstva i trauma, a na jedan jednostavan način i veoma pitko – nema boljeg štiva od Zovem se Lusi Barton.

Zagoreli šećer, Avni Doši

Za kraj smo ostavili knjigu koja u potpunosti demistifikuje majčinsku ljubav i njenu bezuslovnost u koju svi verujemo i majke prikazuje kao žene od krvi i mesa. Zagoreli šećer je debitantski roman Avni Doši, smešten u Indiju i protkan indijskim motivima, mirisima, narodnim verovanjima i predanjima. U središtvu toga je priča o Tari – majci, i Antari – ćerki i njihovoj vezi. Nakon što je godinama zanemarivala svoju ćerku i otvoreno joj govorila da joj je upropastila život, Tara oboleva od Alchajmerove bolesti i dolazi u situaciju da o njoj neko mora da se brine. Kako je Antara njeno jedino dete, ona je ujedno i osoba na koju pada taj teret, a povodom kog ne krije svoju ozlojeđenost. Demencija znači da će njena majka polako početi da zaboravlja sve grozote koje joj je priredila, a da je Antara ta koja ostaje da se bori sa sećanjima. Ovo je knjiga koja zaista zalazi duboko u to šta znači biti ljudsko biće i koliko smo svi mi spremni na žrtvu zarad drugog, a koliko smemo da dozvolimo i ispunjenje sopstvenih žudnji. 

Znamo da je majčinstvo tema o kojoj je vrlo teško pisati, ali i da je pojam majke nešto o čemu se retko kad iskreno i bez zadrške razgovara. Ipak, odnos majki i ćerki je tema koja će zauvek biti zanimljiva upravo zbog toga što je nas same vrlo često strah da o našim majkama razmišljamo na način na koji razmišljamo o sebi – kao o ženama koje, pored majčinstva, definiše i štošta drugo. Svaka knjiga na ovoj listi podstaći će vas na ovo pitanje. Odgovor nije lak niti jednostavan, ali jeste oslobađajuć kad do njega dođete.

Pročitajte i ovo: 5 najvećih ženskih likova u književnosti

Zorana Karapandžin je studirala Skandinavske jezike i književnost, govori norveški kao maternji, guta knjige, stripove i filmove i istovremeno je i cat i dog person (da, moguće je biti i jedno i drugo). Više od čitanja možda jedino voli da priča o knjigama. Obožava putovanja i smatra da život nije život ako se ne ložiš na nešto baš jako.