Koliko aktivnosti je dobro za mentalno zdravlje dece?

Pre trideset godina, mentalno zdravlje dece jednostavno nije bila tema. Pojam anksioznosti nije se koristio i znalo se šta je dobro za decu – da se igraju napolju, da voze bicikl i – u devet u krevet.

Koliko ste vi aktivnosti imali dok ste išli u osnovnu školu? Ako vas nisu upisali u muzičku, eventualno su vas uputili na neki sport, ako ste baš voleli loptu ili gimnastiku. Ukoliko se niste bavili ničim van škole, uglavnom je bilo dovoljno da imate dobre ocene, pišete domaći, budete pristojni i igrate se sa decom iz komšiluka, kad vam dozvole. Niko se nije mnogo brinuo kako provodite slobodno vreme i da li vam je dosadno u društvu odraslih, kad su vas vodili sa sobom, a TV ste mogli da gledate samo u određeno vreme, kad su emitovani crtaći, dečje emisije ili porodične serije.

Danas sva deca imaju dodatne aktivnosti i struktuirano vreme, da bi se malo odvojila od ekrana i detinjstvo vaše dece se drastično razlikuje od vašeg. Sa početkom školske godine, porodice donose strateške odluke kojim će se sve aktivnostima deca baviti tokom godine, da li će nastaviti prošlogodišnje ili započeti neke nove. Dečji radni dan je zauzet gotovo koliko i vaš, jer se smatra da je to dobro za mentalno zdravlje dece.

Stopa anksioznosti kod dece, međutim, raste, i roditelji se bore da pronađu pravi balans između programiranih aktivnosti i nestruktuiranog vremena u životu dece. Deca su preopterećena u školi, a dodatne aktivnosti bi trebalo da im pruže način da razvijaju talente i kanališu stres, ali i pojedinu decu i one opterećuju. Ako se brinete kako i koliko je vaše dete uključeno i aktivno, niko vam ne može reći koliko aktivnosti je dovoljno ili previše – individualno je. Pojedina deca sa gustim rasporedom cvetaju i napreduju, a druga imaju drugačije potrebe.

Za mentalno zdravlje dece, najvažnije je da ih slušamo i posmatramo, da bismo shvatili šta im prija i omogućili im da se bave onim što je u skladu sa njihovom prirodom i podržava njihov razvoj. Psiholozi preporučuju da pregovaramo sa decom i dozvolimo im da učestvuju u donošenju odluka, da se okušaju u određenoj aktivnosti i da odustanu ako im ne ide, ili su nesrećna zbog toga.

Letargično dete koje stenje pri samoj pomisli da igra košarku, ili dobija da svira klavir, nije razmaženo, lenjo ili bezobrazno, već verovatno ne dobija ono što mu je potrebno, dok mu se nameće ono što ga opterećuje i što ga ne zanima.

Ponekad je potrebno da dete pogurate, u njegovom najboljem interesu. Ono može prevazići početni otpor i zaista se uključiti u aktivnost koju ste mu nametnuli. Ali, ono se može truditi da ispuni vaša očekivanja u strahu da će biti kažnjeno ili da ga nećete voleti ako odbije program koji ste osmislili za njega – a to treba da primetite i pozabavite se time.

Čak i kada su zainteresovana za razna aktivnosti, za mentalno zdravlje dece nije dobro da se preopterete – i deca mogu sagoreti, kada su suviše stimulisana i zauzeta. A opet, ako imaju premalo struktuiranog vremena, verovatno neće ići da voze bicikl i igraju se napolju sa decom iz komšiluka, već će provoditi vreme pred ekranom.

Pročitajte i ovo: Posledice odrastanja uz kritički nastrojene roditelje

Šta sve treba da uzmete u obzir kada su u pitanju aktivnosti i mentalno zdravlje dece

Organizovane aktivnosti i mentalno zdravlje dece

Programirane aktivnosti su samo jedan od načina da se deca razvijaju fizički, psihički i emocionalno. Neformalna igra je, takođe, dragocen izvor razvoja veština samoregulacije, kreativnosti, maštovitosti, nezavisnosti i rešavanja problema. Ponudite svom detetu ravnotežu između organizovanih aktivnosti i slobodnog vremena za igru.

Pratite nivo detetovog angažovanja

Kada dete učestvuje u struktuiranoj aktivnosti, pratite nivo njegovog angažovanja – da li je spremno da ide ili odugovlači, da li je raspoloženo, ili povučeno i tiho? Da li govori o onome što je radilo i naučilo sa entuzijazmom, da li vežba samo? Ili je tmurno, izbegava komunikaciju i ne pokazuje radost i interesovanje? Posmatrajte svoje dete, to je najlakši način da saznate da li ga aktivnosti na koje ste ga uputili oživljavaju i podstiču, ili ga brinu i opterećuju.

Aktivnosti adekvatne sposobnostima

Aktivnosti kojima se deca bave, treba da odgovaraju njihovim osobnostima – jedino tako će biti podsticajne i dobre za mentalno zdravlje dece. Da li birate za svoje dete ono što vi želite da ono radi (u nadi da će steći više samopouzdanja, bolje držanje, znanje koje će mu obezbediti prednosti), ili ono u čemu će se dete naći sebe i napredovati? Možda želite da se vaše dete bavi nekim grupnim sportom, da bi se sozijalizovalo i osetilo pripadnost kolektivu i timski duh, dok bi se ono bolje osećalo u nekoj individualnoj aktivnosti.

Mentalno zdravlje dece i životne veštine

Aktivnosti kojima se deca bave – bilo da je u pitanju sport, umetnost ili  strani jezik – podučavaju ih životnim veštinama. Da li će vašem detetu ono čime se bavi pomoći da se uklopi u društvo vršnjaka, porodicu ili zajednicu? Da li je to veština koja je bitna za fizičko zdravlje (kao što je plivanje ili sviranje duvačkog instrumenta za kapacitet pluća) ili budući uspeh deteta (učenje stranog jezika, zbog toga što porodica planira da se preseli ili pošalje dete na dalje školovanje)..?

Važnost nestruktuiranog vremena i igre

Igra je najvažnija dečija aktivnost – deca najbolje uče kroz igru, a kad se igraju, bez zadate i organizovane strukture, onako kako sami smisle i žele, takođe uče. Kroz igru se razvija mašta i kreativnost, kroz igru se „odigravaju“ i procesuiraju osećanja i problematične situacije. Igra koja ih angažuje i obuzima, deci satima drži pažnju – nijedno dete nije lenjo, nespretno, nervozno i anksiozno kada se prepusti toku. Kroz igru deca upoznaju dublje dimenzije svog unutrašnjeg život, stiču osećaj sebe i protok energije je u njima neometan (kroz igru se „čiste“ i „pune“). Kada se igraju onako kako sama žele, deca su samostalna i srećna, a to je najbolja preventiva anksioznosti i najkvalitetnija hrana za mentalno zdravlje dece.

Imajte na umu da ne morate nadgledati i usmeravati sve aktivnosti svog deteta i da njegov psihički rast dobija prirodni podsticaj kroz nestruktuirane aktivnosti, kroz igru koju dete samo osmišljava i u kojoj uživa.

Pročitajte i ovo: Terapija igrom – 5 principa koje svaki roditelj treba da zna

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.