Odbacite osećanje krivice i idite na odmor – bez porodice

Kao majka, uvek se borite sa osećanjem krivice kad hoćete negde da odete i udaljite se od dece i porodice. Možda ste ovo prevazišli još kad su deca bila mala, ali ako niste, sada je vreme – sada, kad vam je potrebno više prostora za sebe i kad ste potpuno (verujte u to!) zaslužili da ni o kome ne brinete i da uradite nešto samo za sebe, bar nakratko.

Majke stalno stavljaju decu na prvo mesto i po navici to nastavljaju da čine čak i kada su deca sasvim dovoljno odrasla. Razmazimo decu svojom navikom odricanja zbog njih i ona to uzimaju zdravo za gotovo.

Razmazimo i partnere na isti način. A ako očekujemo da će oni to ceniti i biti zahvalni, obično se veoma razočaramo. Oni vas neće pitati šta vama treba i neće vas ohrabriti da odete na odmor bez njih, jer su navikli da vama ništa ne treba i da svaku priliku da uradite nešto za sebe obično odmerite (finansijski, organizaciono, majčinski) i onda odlučite da sačuvate novac da bi njima nešto priuštili, i da biste im ostali na raspolaganju.

Najbolniji deo postavljanja granica u zrelim godinama je donošenje odluke da ponekad stavite sebe na prvo mesto i da prevaziđete osećaj krivice koji će se zbog toga javiti. Putovanje bez porodice je odlična vežba za to, ali i prilika da im pokažete da i vi imate potrebe i da ste spremni da ih sebi ispunite, sviđalo se to njima ili ne.

Ovaj poduhvat je koristan iz više razloga – odmorićete se, shvatićete da se oni kod kuće sasvim fino snalaze i bez vas, napunićete se novom energijom, bićete zadovoljniji (što će se odraziti na vaše partnerske i porodične odnose) i pokazaćete deci model zdravog ponašanja.

Bilo da idete na tronedeljno egzotično putovanje iz snova, ili samo na vikend, pokazujete svojoj deci kako izgleda kada roditelj nešto čini samo za sebe. Vaša deca treba da znaju da to što ste majka nije vaša jedina uloga u ovom životu. Ono što činite predstavlja čin ljubavi prema sebi i odličan je primer vašoj deci o tome šta znači voleti sebe i brinuti o sebi (a ne samo o drugima).

Samostalno putovanje je zdravo i za vaš brak. U zdravom odnosu postoje stvari koje radite sa svojim partnerom i stvari koje radite sami, svako za sebe, odvojeno. Ne postoji samo jedan pravi način da napravite ovu diferencijaciju, svaki par to čini na svoj način. Neki parovi nikada ne bi otišli odvojeno na odmor, neke porodice insistiraju na tome da svuda svi idu zajedno i jednostavno ne idu tamo gde ne mogu da povedu decu. I to je sasvim u redu. Možda oni imaju neke druge načine i oblasti u kojima funkcionišu samostalno, bez partnera i bez dece.

Ali, zdrava diferencijacija zahteva da budete iskreni u vezi sa svojim željama i potrebama, tu ne možete napraviti kompromis i biti zadovoljni. Jedan partner jednostavno mora napraviti ustupak i „dozvoliti“ drugom da ispuni svoje potrebe, čak i kada mu je to neprijatno i uznemirujuće. Ako ste odlučili da negde otputujete bez partnera i dece, i imate hrabrosti da budete otvoreni i da ne manipulišete da se to nekako odigra kao da se namestilo i da niste mogli da izbegnete, bravo! To je dobro za vas i za vaše odnose sa partnerom. Treba da se osećate dobro zbog svog poštenja i hrabrosti, i da pružite partneru priliku da se oseća dobro zbog svog prihvatanja i razumevanja. Oboje rastete u ovoj situacaiji. Osim toga, imaćete prilike da iskusite osećaj da vam partner nedostaje – nešto što ne možete osetiti ako se nikada ne odvajate. Neprocenjiva je i prilika koju pružate partneru i deci da se udruže i funkcionišu bez vašeg posredovanja, da se zbliže međusobno i istovremeno osamostale.

To ne znači da nikuda ne treba da idete zajedno i da ne treba da planirate zajednička putovanja i odmore – znači samo da treba povremeno da se pomerite, da odbacite brigu, krivicu, kontrolu, sve zbog čega smatrate da je vaše svakodnevno prisustvo neophodno i da pružite sebi priliku da shvatite da uopšte niste neophodni i da to nije strašno i ne oduzima vam smisao života, već vam ostavlja prostora da se posvetite sebi, sa zadovoljstvom i radošću. Kroz vaše izražavanje samostalnosti i praćenja sopstvenih želja i potreba, niko ne gubi. Naprotiv, svi dobijaju.

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.