Pomozite ljutitoj deci – njihove frustracije mogu izazvati veće probleme

Ljuto dete ima probleme u školi, drugovi ga izbegavaju i ono počinje da se oseća usamljeno i izolovano, a njegova razdražljivost i ljutnja rastu. Prepoznajte konstantnu ljutnju i frustracije svog deteta i pomozite mu da nauči da upravlja svojim osećanjima i da komunicira, jer zanemarene frustracije imaju tendenciju da se potiskuju i talože, stvarajući durogorčnu emocionalnu štetu i probleme koje je kasnije teže prevazići.

Ovo su uobičajena ponašanja koja ispoljava ljuto dete:

Ljutnja kao prepreka logici

Ljutnja je snažno osećanje koje sužava svest, i kod dece i kod odraslih. Kada logičko mišljenje još nije dovoljno razvijeno kod deteta koleričnog temperamenta, ljutnja može podići još veću barijeru između razuma i osećanja i stvoriti unutrašnje konflikte. Pri pokušaju da reši probleme koje ne razume, situacije koje pogrešno shvata, a opire se pomoći, osećanja preovlađuju – dete je zaglavljeno u emocionalnom režimu i logika mu je u tom trenutku potpuno nedostupna. Ne može da razmišlja jasno, ne želi da razgovara i „trči“ sa emocijama, kao da su činjenice.

Ljuto dete ne može da analizira problem i ograničena mu je sposbnost učenja na sopstvenim greškama. Ono se verovatno stidi i oseća se loše na više nivoa, ali se još više zatvara u sebe i krug frustracije i unutrašnjih sukoba je zatvoren – dete je ljuto, veruje da ga niko ne razume, ne shvata u čemu je pogrešilo, okrivljuje druge, veruje da nije dovoljno dobro i pametno, zbog čega je još više frustrirano i ljuto… Dopreti do srca ljutog deteta koje odbija da razgovara nije lako, ali vredi truda. Pokažite mu da razgovor o problemima otvara vrata rešenjima. Da biste mu skrenuli pažnju, i dali okvir u kome može da sagleda situaciju i shvati šta mu govorite, upotrebite analogije vezane za njegova interesovanja – sport, igrice, junake iz omiljenog filma.

Podsetite ga na neki momenat u kome je učestvovalo, ili koji poznaje, gde se problem timski rešavao, gde je glavni junak morao da donese bitnu odluku (kako je razmišljao, gde je pogrešio i kako je uvideo svoju grešku i korigovao ponašanje – u superherojskim filmovima imate obilje primera za to). Setite se da disciplina služi za edukaciju o ispravnom ponašanju, a ne za „prozivanje“ zbog nepravilnosti i grešaka i nemojte koristiti „disciplinske mere“ kao kaznu, već kao sistem koji pomaže da se zadaci obave i nauče, da se problemi raščlane, razumeju i reše. To jednako funkcioniše kada je u pitanju učenje i domaći zadaci, kao i kada se radi o problematičnom ponašanju kod kuće, u okviru porodice, o pogrešnom načinu razmišljanja i komunikaciji.

Ako dete „izmeni priču“ (slaže samo sebe) da bi se uklopilo u zaključak koji je već formiran u njegovom umu („svi me osuđuju“, „niko me ne razume“ „svi su protiv mene“), pokušajte da smireno razgovarate o izbegavanju, odnosno, prihvatanju odgovornosti.  Ono treba da shvati i nauči da prihvatanje svojih grešaka, njihovo priznavanje i čišćenje nereda (bukvalno i figurativno) pokazuje sjajan karakter (kao što to čine njegovi omiljeni superheroji).

Pročitajte i ovo: Niska emocionalna inteligencija roditelja i njen uticaj na decu

Ljuto dete okrivljuje druge

Najčešća odbrana ljutitog detata je prebacivanje krivice na druge, optuživanje drugih da su „prvi počeli“ i pronalaženje raznih izgovora za ono što je uradilo, ili što nije htelo da uradi. Svakako uzmite u obzir mogućnost da je neko drugi uvukao vaše dete u nezgodnu situaciju i da je „prvi počeo“, u kom slučaju je bes vašeg deteta obravdan. Ali to nije izgovor za ponavljanje lošeg ponašanja, odnosno, bes koji oseća zbog neke situacije u kojoj je bilo bespomoćno, dete može preliti u obraćanje bez poštovanja (sarkazam, uvrede), ili pasivno-agresivno ponašanje koje govori više nego što bi rečima moglo da se iskaže.

Ono što vi možete da uradite jeste da shvatite razliku između izgovora (koji spada u lošu komunikaciju) i objašnjenja korišćenjem „JA poruka“ (dobra komunikacija) i da tu razliku objasnite detetu, odnosno, da sa njim praktikujete ovakvu komunkaciju (to je oblik edukativne discipline, u kojoj zajedno možete mnogo naučiti). Ljuto dete često prebacuje krivicu baš na one osobe koje mogu da mu pomognu (roditelji, nastavnici) i vaša intervencija je u tome da mu pomognete da kanališe bes i eliminiše krivicu. Predočite mu grešku u razmišljanju na način koji može da razume. Recite, na primer, „nije važno ko je prvi počeo i ko je kriv, kako mogu da ti pomognem da ubuduće bolje izađeš na kraj sa nekom sličnom situacijom“. Ako dete insistira na tome da je nastavnik nepravedan, odigrajte odgovarajuću asertivnost u ulogama, korišćenjem „JA poruka“ (kada nastavnik kaže, ili uradi, to i to, ja se osećam tako i tako). Zapravo, možete napraviti pravu pozorišnu scenu – vi budite nastavnik, a dete ima zadatak da se zauzme za sebe na pristojan i argumentovan način. A onda promenite uloge – vi glumite dete, a ono neka igra nastavnika u istoj situaciji. Ovo je vrlo upečatljivo i stavlja dete u poziciju da proradi svoja iskustva, kao i da proširi svoju perspektivu, da izađe iz stanja ljutnje, koja zatvara perspektivu i stvara slepe tačke sa kojih ono raspolaže jedino emocionalnom reakcijom.

Ljuto dete napada – jer to je najbolja odbrana

Okrivljivanje je povezano sa još jednom osobinom koju ljuto dete pokazuje – napadanjem ljudi, umesto rešavanja problema. Napad, kretanje u ofanzivu, „obrušavanje na protivnika“ kao da daje kiseonik vatri razdražljivosti i ljutoj deci (i odraslima) lakše je da velikom brzinom nekoga napadnu, nego da se bave dosadnim i sporim rešavanjem problema. Napad je zastrašujuća taktika – kada drugi znaju i vide da je nekome „kratak fitilj“ oni će se radije povući i ponašati se kao da se ništa nije desilo, nego što će se „petljati“ sa rešavanjem stvarnog problema. Obratite pažnju na priče svog deteta o problemima i frustracijama koje ima u školi – da li su u njegovoj priči uvek svi drugi negativci, koji nešto nisu hteli, ili su ga nagovorili, ili mu nisu pomogli, ili ga nisu shvatili, ili su ga ignorisali? Znajte da se ljuta deca ne ističu u rasuđivanju (slepe tačke) i da veruju da, ako su ljuta, onda su sigurno i u pravu. Ona imaju stav „možda ja neću da pobedim, ali nećete ni vi“.

Napad takođe može biti manipulativna taktika ljute osobe. Deca su danas dovoljno pametna da znaju da ako optuže nastavnika za neki oblik diskriminacije ili neprikladno ponašanje, stvar može otići daleko i nastavnik može imati ozbiljne probleme. To može biti njihov pasivno-agresivan način „odmazde“.

Pročitajte i ovo: Trikovi iskusnih roditelja za spremanje dece – kako da izađete iz kuće na vreme

Šta možete učiniti – objasnite detetu da ne postoje potpuni negativci, kao ni pozitivci – svako ima svoje dobre i loše trenutke. Ali, bez obzira na raspoloženje i stanje, svako je, u svakom trenutku, odgovoran za svoje postupke. Kada se greške priznaju, onda ih je moguće razmotriti, a kada se analiziraju, otvaraju se brojne mogućnosti za njihovo rešavanje.

Imajte na umu i to da su odrasli (vi, članovi porodice, nastavnici) najmoćniji model ponašanja za dete. Ne možete mu govoriti da nešto nije ispravno i učiti ga da postupa drugačije, ako se i sami ne pridržavate ispravnih modela, ako to nije vaša svakodnevna praksa. Ne možete ga ubediti da ne radi nešto što vi radite – ako vi kritikujete i prozivate, i ono će to činiti. Ako vi nastojite da se izražvate „JA porukama“, ako se bavite svojim osećanjima i izražavate ih i kanališete na pravi način, dete će to usvojiti kao model ponašanja. Ako ste prošli ili prolazite kroz težak razvod, u kome se međusobno optužujete, napadate i ponašate kao neprijatelji, ne možete očekivati da vaša „razmena paljbe“ neće pogoditi dete, tamo gde je najosetljivije. Budite primer svom detetu. Pronađite alternativne načine za rešavanje sporoba, sporazume i posredovanja, ne optužujte druge, priznajte svoju ulogu u svađama i razmiricama. Priznajte svoje greške i založite se da ih ispravite. Kada se sa nekim sukobljavate, ne napadajte drugu osobu, već je pozovite da zajedno napadnete problem. Što više osnažujete svoje komunikacione veštine i podižete svoju emocionalnu inteligenciju, vašem detetu će biti lakše da uradi to isto, a vaše ljuto dete će imati veće šanse da nauči da se nosi sa sukobima, oko sebe i u sebi.

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.