Vi i vaš fantastičan um – psiha u menopauzi

Svakog dana milioni žena traže pomoć zbog depresije. Iz milion razloga. Ali, medicinska profesija retko povezuje stanje hormona i mentalno zdravlje i to je nešto o čemu moramo razgovarati i što je potrebno promeniti. Psiha u menopauzi, zahteva dublje razumevanje i veza između hormona, depresije, anksioznost, psihoze, mora se priznati i uvažiti.

Žene mogu zaista da polude u menopauzi – svi smo to videli, čuli o takvim slučajevima, ili ih imali u porodici. Ugledne gospođe, inteligente, kreativne, aktivne, ostvarene profesionalno i porodično, odjednom postanu labilne i neuračunljive, imaju ispade u javnosti i „brukaju“ svoju porodicu i prijatelje. Mnogo sramote – najniže vibracije na skali negativnih osećanja, najudaljenijih od svesnosti i smirenosti – vezane za klimakterijum, tiče se mentalnih i psiholoških problema. Psiha u menopauzi postaje ranjivija, zajedno sa opadanjem sposobnosti da kontrolišemo svoja osećanja, da razumemo šta nas je snašlo i naučimo da upravljamo promenama, da negujemo sebe i pronađemo adekvatnu pomoć.

Čak i kada stvari nisu tako drastične i vidljive, stidimo se što smo rasejane i zaboravne, zamagljenost uma doživljavamo kao mentalnu degradaciju, stidimo se emocionalne preplavljenosti i strahujemo da će nas proglasiti neuračunljivima, da ćemo svojim ponašanjem naneti štetu sebi i svojoj deci i porodici, da ćemo zbog mentalne nestabilnosti izgubiti sve što imamo. I onda krijemo svoje stanje, osećamo se izolovano i odbačeno, patimo u samoći i oklevamo da potražimo pomoć, čak i da priznamo da nam je pomoć potrebna. I verujemo da smo same u tome, ne znajući da se milioni žena širom sveta, naših vršnjakinja, u ovom trenutku oseća isto tako – zato je neophodno više govoriti i pisati o psihološkim promenama i teškoćama sa kojima se žene suočavaju u menopauzi.

Psiha u menopauzi

Anksioznost i depresija su uobičajeni simptomi perimenopauze i žene ih osećaju u blažem ili intenzivnijem obliku. Pokušavajući da pomognu sebi, okreću se alkoholu, jakim lekovima, prekomernom vežbanju, pokušavaju da negiraju ozbiljnost svoje situacije i da zadrže moć upravljanja sobom i svojim životom, aktivirajući nezdrave mehanizme suočavanja. I propuštaju da uzmu u obzir hormonske promene i njihov uticaj na psihu. Čak i lekari propuštaju da to uzmu u obzir – ali kad se žena starija od 40 godina obrati psihijatru, psihologu, terapeutu, hormonski uzroci i korelacije moraju biti deo svakog smislenog razgovora.

Kao žene, znamo iz prve ruke kako su povezane hormonska neravnoteža i psihička stanja – fluktuacije hormona i (drastične) promene raspoloženja  doživljavamo svakog meseca, pred menstruaciju. Ali ova činjenica se retko dublje razmatra i uzima u obzir i kada su u pitanju žene koje se bliže srednjim godinama, uticaj hormona se zanemariju, a žalbe žena nailaze na sumnju i nevericu. Najčešće, žene nemaju odgovarajuće informacije, niti poznaju nekoga ko će sa njima podeliti iskustvo i uputiti ih – izolovanost i stigma prate njihove probleme u menopauzi – a ipak, ogroman broj žena ima ista iskustva i zajedničku priču. Iako se trudimo da ne osnažujemo stereotipe – oprezno, ženski hormoni znače ludilo – moramo priznati da realna korelacija postoji – psiha u menopauzi je pod snažnim uticajem hormonskog deficita i disbalansa.

Pročitajte i ovo: Klimaks kod žena – pojačalo za ludilo

To nije samo faza

Nije slučajno da se psihološki poremećaji povezani sa hormonima najčešće javljaju oko menopauze. Žene počinju da primećuju znake starenja i suočavaju se sa promenjenom slikom o sebi, koja im nije prihvatljiva. Počinju da strahuju zbog gubitka prednosti mladosti, koje se vezuju za ženstvenost i lepotu, kao i za moć rađanja. Starimo i više se ne osećamo seksi, ne zato što postajemo aseksualna bića, već zato što nije primereno biti seksi u ozbiljnim godinama. Mi osećamo da je to nepravedno, nametnuto i neistinito, ljute smo i to pojačava preplavljenost osećanjima i slabi našu sposobnost da njima upravljamo. Sve nas pogađa dublje i ličnije nego ikada, osetljivije smo, ranjivije i izloženije, subjektivno i objektivno, jer ne znamo kako da prihvatimo starenje i zadržimo svoju vrednost, jer duboko osećanje sopstva vitalno povezujemo sa mladošću, lepotom i seksualnošću.

Kada imate (na primer) 46 godina, porodicu, odraslu decu i profesionalni uspeh, a osećate se poljuljano, jer vam ulazak u menopauzu „izvlači tepih“ pod nogama i strahujete da ćete izgubiti zdrav razum (i sve što imate), jednostavno nije prihvatljivo da vam lekar (ili bilo ko) kaže – to je samo faza. To jeste faza, ali izjava „to je samo faza“ predstavlja gaslajting – nenameran i nemaran, ali štetan. Vaše stanje, vaša osećanja, vaša psiha u menopauzi zaslužuje uvažavanje, a ne umanjivanje i nipodaštavanje, koje dolazi sa ovom izjavom. Vaša „faza“ ima svoj naziv, to je periomenopauza, koja neće proći za par meseci, pa da se prosto strpite i izdržite – ona može potrajati godinama (10, 15 godina). A to su godine vašeg života i nikako nisu „samo“ i ne treba da ih provedete u depresiji,  magli uma i strahu od ludila.

Te godine pred vama su produktivne i vi možete uživati u jeseni svog života, ubirajući plodove – jer ako razmišljate o tome šta je prirodno, i kako je menopauza prirodna, ne možete poreći da je takođe prirodno osvojiti mudrost, samospoznaju, jasnoću, samopouzdanje i samopoštovanje i praktikovati ih za svoje najveće dobro u svojim srednjim godinama, kada imate dovoljno životnog i profesionalnog iskustva za sobom i dovoljno dobrih i aktivnih godina života pred sobom.

Psiha u menopauzi i pravilno dijagnostikovanje

Mnoge žene, čak i ako nikada ranije nisu imale nikakve psihološke i mentalne probleme, niti imaju porodičnu istoriju mentalnih bolest, mogu doživeti anksioznost, emotivnu nestabilnost, maglu uma i osećanje dezorijentisanosti, pad samopouzdanja i sumnju u svoj zdrav razum,  izazvanu hormonskim promenama u perimenopauzi. Psihička neravnoteža i nepostojanje pravilnog dijagnostikovanja (neuzimanje hormonskih promena u obzir, ili izostanak bilo kakve stručne pomoći), mogu dovesti do još ozbiljnijih poremećaja mentalnog zdravlja, kao što je depresija, pa čak i šizofrenija. Ovaj mentalni poremećaj, smatra se „rezervisanim“ za mlade u kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama i šizofrenija se češće dijagnostikuje kod mladih muškaraca – retke žene kojima je dijagnostikovan šizofreni poremećaj, dosta su starije. Još devedesetih (koje za generacije koje upravo ulaze u menopauzu uopšte nisu davna prošlost, već skorašnje vreme), najlakši metod klasifikovanja psihičkih poremećaja ticao se godina. Ako je osoba starija od 40 godina, onda se šizofrenija isključivala kao moguća dijagnoza.

Međutim, jedno retrospektivno istraživanje iz ovog doba (devedesete), koje je nastojalo da identifikuje vreme prve psihotične epizode, pokazalo je da su mnoge osobe koje su iskusile prve simptome šizofrenije nakon 45. godine, bile žene. Pošto je prošlo više od 30 godina od ovog otkrića, očekivalo bi se da je pravilno dijagnostikovanje psiholoških poremećaja u menopauzi, već odavno zaživelo u praksi. Međutim, vrlo mali broj stručnjaka raspravlja o tome zašto žene doživljavaju prve slomove kasnije u životu, ili kako ih najbolje lečiti. Umesto toga, ženama koje iznenada postanu psihotične, dijagnostikuje se psihoza, koja se obično tretira antipsihoticima testiranim u kliničkim ispitivanjima na muškarcima.

Psiha u menopauzi postaje ranjiva i krhka i ženama je potrebno razumevnje, osnaživanje i podrška – od porodice i prijatelja, preko društva, do adekvatne medicinske, odnosno, stručne pomoći u upravljanju psihičkim i fizičkim simptomima menopauze.

Hipoteza o estrogenu

Mala grupa psihijatara iz celog sveta, koja je povezana u svom radu, identifikovala je kritičnu ulogu fluktuacije hormona u mentalnoj stabilnosti, odnosno, povezala je dramatične fluktuacije i padove estrogena sa psihozom, nazivajući ovu korelaciju „hipotezom o estrogenu“. Ovi istraživači napravili su iskorak iz previđanja potrebe za pomoći, koju imaju žene u menopauzi, duboko ukorenjenog u medicinskoj zajednici. Ozbiljno su shvatili ozbiljnu nevolju, koju donosi hormonski deficit u menopauzi.

„Hipoteza o estrogenu“ zapaža korelaciju između hormona i psihičkog stanja, primećujući da mentalna stabilnost varira u skladu sa mesečnim hormonalnim ciklusom, izdvajajući drastične primere – žene koje su patile od postporođajne depresije, mogu imati psihotične epizode (čak suicidne) kada uđu u fazu menopauze. Žene kojima je već dijagnostikovan i kontrolisan mentalni problem (bipolarni poremećaj, depresija), u menopauzi doživljavaju recidive, a na ekstremnom kraju spektra su šizofrenija i suicid.

Dakle, ispravan medicinski tretman može ne samo da pomogne ženama da podignu kvalitet svog života i lakše prođu kroz menopauzu, već i da spase živote. Ono što same možemo učiniti, to je da prepoznamo i priznamo svoje teškoće, da same sebe tretiramo sa više poštovanja i pažnje, da razmenjujemo iskustva sa drugim ženama i da se međusobno ohrabrimo da tražimo pomoć. Možda ćemo morati da se potrudimo da nađemo nekog kome će naša psiha u menopauzi biti razumljiva i možda ćemo morati da insistiramo na hormonskim uzrocima svog psihičkog stanja, dok nas neko ne čuje i ne shvati ozbiljno, ali tako se odvijaju promene i tako se ostvaruje napredak. To što mi danas doživljavamo, za svega dvadesetak godina doživljavaće naše ćerke, a mi želimo za njih svu onu podršku i razumevanje, za koje se sada borimo – i moramo se izboriti.

Pročitajte i ovo: Kad se menja sve što osećaš da jesi – suočavanje sa ranom menopauzom

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.