Šta je saosećajna radost i kako da je više osećate?

Znate ono kad vidite svoju decu u trenutku kad sarađuju, jedno drugom pomažu, ili u nečemu uživaju zajedno, nesvesni vašeg prisustva? Nema uobičajenog rivalstva, kritike, cinizma, vidite da su bliski i da se vole i srce vam je puno? Imate želju da budete nevidljivi, kako biste što duže uživali u tom prizoru i nemate želju da im se pridružite. To je osećanje saosećajne radosti, u ovom slučaju veoma silovito – mogu vam poći suze od ganuća i zalupati srce (naročito ako ste usred klimakteričnih promena) – a u raznim nivoima intenziteta, možete često imati ovo osećanje. Svaki put kad svedočite nekom toplom, nežnom i lepom prizoru, koji uključuje interakciju drugih (dragih) bića, bez vašeg učešća. Kad gledate kućne ljubimce kako se igraju, mačku kako liže mačiće, prijateljicu kako prima zaslužena priznanja… Ovo osećanje se naziva empatična radost, radost zahvalnosti, saosećajna radost, a pojam je preuzet iz budističke etike – to je iskrena radost koju osećate kada se nekom drugom dogodi nešto dobro.

U vremenu u kome živimo, u doba svakodnevnih loših vesti, potrebno nam je više empatične radosti, više dobrih vesti, više razloga da se radujemo, više potvrde da se događaju i dobre stvari i da ima nade i za svet i za nas.

Ako vam je srce puno milosti, zahvalnosti i ljubavi, naći ćete mnogo razloga za saosećajnu radost, na dnevnom nivou. Ali, postoje mnoge neprijatne emocije koje umanjuju priliku da delimo radost drugih – strah, ljubomora, zavist, stres, ljutnja… Kada se lično osećamo ugroženo, nesigurno i nezadovoljno, teško je konzumirati duševnu hranu sosećajne radosti. I tada ćemo iskusiti saosećajnu radost, ali ćemo poželeti da budemo akteri, umesto da posmatramo i svedočimo, želećemo da se umešamo.

Nagrade saosećajne radosti

Kada možete da se povežete sa tuđom radošću, da uživate u nečijoj sreći, igri, uspehu, osećanje koje doživaljavate aktivira sistem nagrađivanja u vašem mozgu. Osim dobrog osećaja, sposobnost za saosećajnu radost povezana je sa većim životnim zadovoljstvom i ličnom srećom. Više saosećajne radosti bi pomoglo da postanemo saosećajno društvo, jer je ovo osećanje povezano i sa spremnošću da pomognemo drugima i verovatnoćom da ćemo to zaista učiniti.

Saosećajna radost, takođe, rezultira boljim ličnim odnosima, a terapeuti koji rade sa parovima, utvrdili su da, iako je dobro imati partnera koji saoseća sa nečijim negativnim emocijama, bolje je imati partnera koji (takođe) saoseća i sa nečijim pozitivnim emocijama.

Istraživanja obavljena sa osobama koje imaju poliamorične odnose – višestruke romantične veze uz saglasnost svih uključenih – pokazala su da oni doživljavaju saosećajnu radost kada vide svog partnera kako uživa sa drugom osobom, ili kako se zaljubljuje. Ova vrsta radosti reflektuje se na primarne odnose i donosi više zadovoljstva i dublju povezanost, svedoče oni.

Osećanje empatične radosti reflektuje se i na vaše poslovne odnose i rezultate. Manje su šanse da ćete sagoreti na poslu, ili imati pogrešne prioritete, kada poznajete saosećajnu radost.

Za neuronauku, ovo je nova i tek načeta tema, ali naučnici su već obavili određena mapiranja, pokušavajući da shvate da li saosećajna radost izgleda drugačije od drugih vrsta povezanosti u ljudskom mozgu, na primer, kada smo uznemireni zbog bola drugih ljudi. Odgovori koje su pronašli otkrivaju zašto je saosećajna radost tako blagotvorna i moćna.

Empatija za dobra i loša osećanja drugih ljudi, aktivira medijalni i dorzomedijalni prefrontalni korteks, koji su povezani sa identifikacijom i procenom značaja naših i tuđih mentalnih stanja. Slično tome, svoja dobra i prijatna osećanja, kao i ona koja opažate kod drugih, angažuju centar koji signalizira zadovoljstvo, kao i ventromedijalni prefrontalni korteks koji podržava osećanje simpatije prema bilo kome (ili čemu) ko (ili šta) donosi to zadovoljstvo.

S obzirom na te sličnosti, saosećajna radost pravi razliku uglavnom po pitanju naglašavanja, intenziteta. Osećanje empatičke radosti pokreće veću aktivaciju, angažuje mnogo širu mrežu prefrontalnih podregija u odnosu na empatiju prema negativnim emocijama.

Šta blokira saosećajnu radost?

Uglavnom imamo tendenciju da na jednostavan način reagujemo na ljude u nevolji, identifikujući njihov bol, čak do te mere da ga i sami osećamo. Saosećajna radost uključuje više mentalnih procesa, kao što je odlučivanje o tome šta je vredno pažnje i izbor kako da tumačimo te informacije i kako da reagujemo na situaciju. Saosećajna radost je kompleksina, ali druga osećanja je mogu blokirati. Ponekad, naša anksioznost ometa našu prirodnu sklonost da budemo saosećajno radosni. Ako prijatelj izgubi posao, vi ćete osećati iskrenu zabrinutost i to će aktivirati vaša moždana kola. Međutim, ako niste baš zadovoljni na svom poslu, a vaš prijatelj dobije posao bolji od vašeg, sasvim je moguće da vaša moždana kola neće baš iskriti od sreće. Umesto radosti, možete osećati ljubomoru i zavist i to je prilično uobičajeno osećanje. Istraživanja su pokazala da je veća verovatnoća da će društvena poređenja sa ljudima za koje smatramo da rade bolje od nas i da imaju više uspeha, izazvati zavist i frustraciju, nego saosećajnu radost.

Razlike mogu uticati na empatiju, naročito ako uključuju status i moć, kako prihodi rastu, tako opada empatija prema onima koji su niže na društvenoj lestivici. Mnoga istraživanja pokazuju kako je teže osećati zabrinutost za ljude u marginalnim grupama, rasnim, nacionalnim, ili drugim. Iako nema mnogo istraživanja o saosećajnoj radosti prema marginalnim grupama, postojeća istraživanja sugerišu da razlike otežavaju taj osećaj.

Kako negovati saosećajnu radost?

Iz navedenih i brojnih drugih razloga, u pojedinim trenucima vam osećanje saosećajne radosti neće biti dostupno, nećete moći da je osetite. Pomislićete da nije fer što ste iz nečega isključeni, da zaslužujete da budete akter, a ne samo svedok, da je neko drugi dobio deo sreće koji pripada vama. Ako primetite da samosažaljenje, ljubomora ili zavist blokiraju vašu saosećajnu radost, znajte da možete upravljati tim osećanjima. Možete izgraditi saosećajnu radost mentalnom vežbom, svešću o svojim trenutnim osećanjima i njihovom transformacijom. Možete naučiti da bolje upravljate svojim osećanjima, da smanjite prinudu da se poredite sa drugima, osnažite sopstveno samopouzdanje i samopoštovanje i ojačate svoj osećaj empatije i deljenja radosti sa drugima. Evo nekoliko korisnih vežbi:

Gledajte neko takmičenje, bez navijanja. Cenite trud, veštinu, znanje i umeće takmičara, bez izdvajanja favorita i radujte se zbog onog ko pobedi na kraju. Iskoristite pozitivne događaje – kada bliske osobe govore o dobrim stvarima koje su im se desile, iskoristite potencijal za povezivanje, reagujte tako što ćete iskazati svoju radost i pozitivna osećanja.
Imenujte svoje zavisti, nabrojte svoje blagoslove, vrednujte ono što imate i negujte osećanje zahvalnosti.

Napišite sebi saosećajno pismo. Identifikujte nešto o sebi zbog čega se osećate postiđeno, nesigurno i nedovoljno dobro. Zatim, pokušajte da izrazite saosećanje, razumevanje i prihvatanje za deo sebe, koji vam se ne sviđa. Više saosećanja prema sebi, može pomoći da otvorite vrata osećanju radosti zbog dobrih stvari u životima drugih ljudi.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.