Supermoći koje dokazuju da ste jači nego što mislite

Možda mislite da su supermoći ono čime raspolažu izmišljeni superheroji u filmovima – letenje, brzina, nadljudska snaga, bacanje vatrenih kugli, rendgenski pogled, mentalne sposobnosti… Bar neka od ovih supermoći bi vam dobrodošla u svakodnevnom životu, dozvoljeno je maštati. Ali, uzdišući nad ljudskim (svojim) slabostima i nedostacima, propuštate da primetite svoje snage i sposobnosti, svoje sopstvene svakodnevne supermoći koje uzimate zdravo za gotovo. Zapravo, možda za te osobine i sposobnosti nikada ne biste uvrstili u nekakve moći (a kamoli supermoć) – a one zapravo dokazuju da ste mnogo jači (i moćniji) nego što mislite.

Nesavršenost kao supermoć

Da li biste ikada pomislili da je nesavršenost supermoć? Neranjivost je klasična supermoć, ali u stvarnom životu nesavršenost je mnogo moćnija sila. Oni koji greše, priznaju i prevazilaze svoje greške, voljeniji su i često uspešniji.

Veza je oduvek bila osnovna ljudska potreba – da bi je ispunili, ljudi pretpostavljaju da treba da daju sve od sebe, nikada ne prave greške i uvek znaju šta treba da kažu. Ovaj pritisak može dovesti do stresa, jer ljudi preispituju svoju prezentaciju, svoje postupke i reči i nikada nisu sigurni da li su dali sve od sebe i učinili sve što mogu. Ali, to možda nije vredno napora. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji su pokazali visok nivo veštine u trivijalnim razgovorima, ali su takođe napravili manje greške (ispali su nespretni, ili su nešto pogrešno čuli i shvatili), bili ocenjeni kao simpatičnji, nego drugi koji su se ponašali veštije i uglađenije i nisu pravili nikakve gafove. Ovo istraživanje pokazuje da ne samo da je u redu biti nesavršen, već od toga možete imati i koristi. Savršenstvo nije nešto što drugi smatraju simpatičnim. Ranjivost je ono što izaziva simpatije. Kad vidimo da drugi imaju mane, osećamo da ih bolje razumemo i da se možemo povezati sa njima. U životu je važno da ne pokušavate da radite ono što mislite da će se nekome dopasti, jer verovatno grešite u toj proceni.  Umesto što se ponašate na način za koji mislite da povećava vašu privlačnosti, odbacite oklop i budite ono što jeste – dozvolite ljudima da otkriju vašu autentičnost i nesavršenost, vašu supermoć.

Generativnost

Ponekad osećamo da je stavljanje drugih ispred sebe znak slabosti, ali istraživanja pokazuju da je to zapravo prikrivena supermoć. „Najgenerativniji“ ljudi imaju bolje dugoročno blagostanje od drugih.

Osećanje dobrog u sebi proizilazi iz akumulacije svojih postignuća, bez obzira koliko skromna ili velika. Ovaj fokus na individualnu sreću se naziva eudaimonskim blagostanjem. Ali postoji još jedna vrsta blagostanja, koja može biti važnija – generativnost, zasnovana na uverenju da je važno brinuti o drugima, posebno o sledećoj generaciji. Ljudi sa visokim nivoom ove osobine, u stanju su da sebe stave na drugo mesto, a istraživanja sugerišu da se upravo ovakvi ljudi osećaju dublje ispunjenim i sve ispunjenijim kroz život.

Ako vaše blagostanje zavisi od vašeg osećaja za generativnost, šta možete učiniti da ga poboljšate? Po definiciji, kada ste visoko generativni, brinete o sledećoj generaciji. Ali tu je i briga o starijima, ili osobama svoje generacije.

Korist koja proizilazi iz stavljanja drugih ispred sebe suprotstavlja se ideji da blagostanje može proizići iz eudamionskog osećaja postizanja sopstvenih ličnih ciljeva. Ali možda je najbolji način da se osećate dobro, da uopšte ne razmišljate o tome koliko dobro se osećate, već da se bavite drugom vrstom potrage za ispunjenjem.

Supermoć rutine

Pridržavanje dnevne rutine može delovati kruto i nemaštovito, ali istraživanja sugerišu da nas rutina oslobađa preteranog razmišljanja, poboljšava mentalno zdravlje i podstiče kreativnost. Mnogi ljudi ignorišu stvarne uspehe u svom životu i prebacuju sebi neproduktivnost, nedostatak motivacije, neostvarenost. Ali, istina je da vi obavljate stvari i radite ono što treba, iako se osećate lenjo i nemotivisano. Setite se kada ste se poslednji put osećali motivisano, inspirisano i koliko je to trajalo. Korisnije je imati dnevne rutine koje nam pomažu da se pokrenemo i radimo i kad nemamo volje za to (pa čak i kad je kreativni rad u pitanju), umesto da stagniramo u neproduktivnosti, čekajući motivaciju i inspiraciju.

Nedavna istraživanja povezuju primarne rutine (spavanja, higijene, ishrane) i sekundarne rutine (društvene aktivnost, posao) sa boljim mentalnim zdravljem. Rutine doprinose performansima, tako što smanjuju preterano razmišljanje, koje izaziva stres i pritisak – radnje koje dosledno izvodimo ublažavaju stres i anksioznost, jer daju osećaj kontrole. Najuspešniji ljudi imaju snažne svakodnevne rutine, koje podržavaju njihovu mentalnu snagu.

Ubeđivanje

Pretpostavljamo da nemamo mnogo uticaja na druge, čak i na one koji su nam najbliži, ali istraživanja pokazuju i da smo u tom smislu mnogo jači i moćniji nego što mislimo.

Kada želite da ubedite drugu osobu da nešto uradi, prvi faktor koji verovatno uzimate u obzir, jeste kolika je verovatnoća da će se ona složiti. Takvo razmišljanje vas može obeshrabriti da uopšte pokušate da utičete na njih, a to bi bila greška, jer je ta sfera uticaja mnogo veća nago što mislite. Bez obzira koga pokušavate da ubedite, verovatno ste mnogo ubedljiviji nego što mislite.

Na primer, osećate se ugodnije da zamolite prijatelja, a ne nepoznatu osobu, da učestvuje u humanitarnom prikupljanju sredstva (da bude sponzor, ili vam pomogne u zadatku). Istraživanja su, međutim, otkrila da iako smo skloni da mislimo da će naši prijatelji pre izaći u susret našim zahtevima, stranci su isto tako voljni da se uključe, čak i u malo višem procentu, nego prijatelji.

Kada imate nešto da pitate ili kažete, verovatnoća da će vas ljudi slušati i učiniti ono što tražite od njih – vaša supermoć ubedljivosti – mnogo je veća nego što mislite.

Pročitajte i ovo: Kako vam strah od pada na dno uništava potencijal

Zadovoljstvo

Sposobnost da budete srećni sa onim što imate, gde se nalazite i ko ste, predstavlja supermoć. Oni koji su skloni nezadovoljstvu, mogli bi da nauče nešto o mudrosti života, od onih koji se ne opterećuju upoređivanjem sa drugima i ispunjavanjem tuđih očekivanja, već žive svoje živote prema sopstvenim merilima uspeha i postignuća. Možete sresti veoma zadovoljne osobe, koje nisu bogate i ambiciozne, jer nemaju standardan narativ uspeha, koji podrazumeva simbole moći i visokog standarda, ali veoma vole ono što rade, velikodušni su i pomažu drugima, opušteni su i nasmejani, kako da nigde ne žure i nigde ne moraju da stignu – oni su zadovoljni tu gde su, a ako ih život „premesti“ i u tome će pronaći zadovoljstvo.

Ukoliko ste „pretplaćeni“ na klasične narative uspeha, imate mnogo razloga da se osećate kao gubitnici, dok jurite za postignućima. A ni kad postignete svoje ciljeve i ostvarite uspeh, nećete biti mnogo zadovoljniji sobom i svojim životom (osim na kratko), jer ćete ubrzo otkriti da i dalje nemate sve što vam je potrebno da biste bili srećni i ispunjeni i nastavićete da jurite dalja postignuća.

Alternativni narativ uspeha, koji je okrenut ka unutra, ka vašim ličnim vrednostima i merilima, može vas dovesti do većeg zadovoljstva nego standradni. Ljudi koji se ne upoređuju sa drugima, cene svoje napore i dostignuća, slave svoje pobede (i velike i male), prihvataju neuspeh, uče svoje lekcije i idu dalje, imaju više samopoštovanja i samosvesti. Oni sebe i život posmatraju holistički i daju prioritet odnosima, suštinski znajući da su ljudi društveni organizmi i da uspeh može i treba da bude definisan načinom na koji se odnosimo prema drugima i poboljšavamo njihove živote.

Supermoć nostalgije

Sa izazovima sadašnjeg trenutka i neizvesnom budućnošću, dobra stara vrmena nikada nisu izgledala bolje i poželjnije. Međutim, prepuštanje naklonositi ka boljoj prošlosti u suprotnosti je sa popularnim savetima o otpuštanju i prevazilaženju prošlosti. Ne treba da „živimo u prošlosti“, ali, da li je bekstvo u prošlost tako loša stvar?

Sećanje je pokušaj našeg mozga da nas poveže sa prošlošću i ostaje na pokušaju – mi se ne sećamo stvari tačno onako kako su se desile, jer ne idemo kroz život sa uključenim snimačem. Naše uspomene su samo dočaravanje prošlosti, neprecizna rekonstrukicija, koja se služi našim emocijama i utiscima. Slika naslikana širokom potezima, koji zaklanjaju mnoge negativne detalje. Zato nostalgija često pruža osećaj topline i miline. Ali, nostalgija nije supermoć samo zato što je utešna – ona vas podseća na ono što ste bili u prošlosti, sve do trenutka u kome ste ono što ste postali. Pamćenje radi na tome da sebe vidite kao doslednu, koherentnu osobu i ako se ovaj proces poremeti, možete osetiti diskontinuitet, koji je povezan sa nižim zadovoljstvom životom. Ljudi koji se često prepuštaju nostalgiji, imaju veći osećaj ličnog kontinuiteta i jači osećaj smisla života. Osvrt na prošlost pomaže nam da spojimo doslednu priču o svom životu i da doživimo sebe kao integrisanu i celovitu osobu.

Istraživanja su pokazala da nostalgija smanjuje nivo kortizola (hormona stresa) i može biti zaštitni faktor protiv depresije i anksioznosti i na taj način utiče na održavanje mentalne stabilnosti.

Zaljubljivanje

Malo osećanja prema nekome ko nije vaš partner, može izazvati osećanje krivice, ali istraživanja pokazuju da simpatija i flert generalno imaju pozitivan efekat na naše najvažnije odnose.

Može vam se sviđati neko drugi, čak možete biti zaljubljeni u drugu osobu, dok istovremeno volite svog partnera i sigurni ste da ne želite da učinite ništa što bi ugrozilo vaš odnos. Možda vas uzbuđuje komšija i ne propuštate priliku da malo flertujete sa njim, kad se sretnete u hodniku, ili na parkingu (a kad ste sami u liftu, osećate napetost i uzbuđenje kao na filmu). Možete čak uneti svoje maštarije u odnos sa partnerom i imati vrlo uzbudljiv seks, zbog čega možete osećati ubod krivice. I možete sve to zadržati za sebe, jer se nikog drugog i ne tiče – ni komšije koji vas inspiriše, ni partnera koji ima dobiti od vaše inspiracije.

Simpatije nisu samo za adolescente – mogu ih imati i odrasli, u bilo kom uzrastu, čak i kada su sasvim zadovoljni svojim partnerskim odnosom. U jednom istraživanju o ovoj temi, primećeno je da su osobe u posvećenim vezama prijavljivale mnogo češće prolazne zaljubljenosti od samaca. Verovatno zato što će samci teško dozvoliti da njihova osećanja ostanu neizražena i neuzvraćena, odnosno, mnogo će ozbiljnije i dramatičnije shvatati i doživljavati privlačnost.

Ljudi u vezama takođe prijavljuju da simpatije čine da se osećaju bolje i živahnije – supermoć zaljubljenosti unosi uzbuđenje u život, daje nešto o čemu mogu da maštaju, ulepšava im dan. Čak i ojačava njihove partnerske odnose – romantične fantazije čine da se osećaju poželjnije i senzibilnije, a to poboljšava seksualno i emocionalno iskustvo i za njih i za njihove partnere.

Supermoć nadanja

Supermoć uverenja da stvari mogu postati bolje, bez obzira na sve, može bukvalno da promeni svet. Neprijatelji bi voleli da se osećate beznadežno, da nemate razloga da pokušavate, da ne možete da pobedite – ali ako sačuvate nadu i verujete da će se sve preokrenuti u vašu korist, žestoko ćete razočarati neprijatelje, a verovatno ih i poraziti.

Nada nije obmana. Ona nije maštanje i ne poriče patnju i bol. Ne morate imati iluzije da je svet divno mesto, da biste gajili nadu u čovečanstvo. Nada je percepcija – supermoć kreiranja stvarnosti. Ako verujete da svet može da bude bolji, naći ćete načina da tome doprinesete, da svojim životom, razmišljanjem i ponašanjem učinite svet malo boljim mestom. Nešto što do maločas nije postojalo, za korak ćete približiti ostvarenju svojim ličnim zalaganjem i učešćem. Nada je način razmišljanja koji vas pokreće na akciju.

Supermoć sanjarenja

Verovatno postoje trenuci u danu kada  vam um odluta na nekoliko minuta, plutajući u svetu fantazije. Postoje neki dokazi da lutanje uma ometa razumevanje čitanja i performanse na testovima sposobnosti, ali postoji i sve više dokaza da sanjarenje značajno doprinosi ključnim psihološkim i mecionalnim procesima, kao što je pronalaženje alternativnih rešenja za probleme. Sanjarenje vas oslobađa ograničenja stvarnosti, omogućava vam da kreativno razmišljate i pronlazite rešenja koja vam ne bi pala na pamet da ste bili potpuno skoncentrisani na problem. Možda u trenutku sanjarenja gubite fokus na ono čime se bavite, ali popuštanje koncentracije izgleda podiže neke brane i dopušta umu da procesuira na dubljem nivou.

Skeniranjem je otkriveno da je, suprotno očekivanjima, mozak aktivniji kada um luta, nego kada je fokusiran na rutinske zadatke. Ranije se smatralo da je jedini deo mozga aktivan tokom sanjarenja „podrazumevana mreža“ povezana sa niskom nivoom mentalne aktivnosti, ali je sada otkriveno da se „izvršna mreža“ koja se bavi složenim rešavanjem problema na visokom nivou takođa aktivira kada sanjarimo. Daleko od praznog hoda – umovi poznaju svoju supermoć sanjarenja i koriste je vrlo aktivno.

Nemir

Nije teško shvatiti kako nemir može da bude supermoć – kada vam postane dosadno, kad vas uhvati nemir i potreba za promenom, osećate se spremnije da izađete van svoje zone komfora, da istražujete i steknete nova i drugačija iskustva, koja obogaćuju život.

Iskustvena raznolikost – odlazak na nova ili drugačija mesta i angažovanje u različitim aktivnostima, poboljšava naše ukupno blagostanje. Svakodnevno izlaganje nekim novim sadržajima doprinosi našoj dobrobiti a svako novo iskustvo nas motiviše da nastavimo da tražimo raznolikost, stvarajući uzlaznu spiralu pozitivnih emocija.

Pročitajte i ovo: Težnja ka dobroti – kako da budete bolja osoba

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.