Zašto je važno obeležiti Svetski dan menopauze

Svetski dan menopauze obeležen je 18. oktobra i tim povodom oglasili su se mnogi domaći portali sa tekstovima o periodu nastupanja menopauze, simptomima i savetima o prevazilaženju ovog teškog perioda promenom životnog stila, odnosno, boljom i odgovornijom brigom o zdravlju (kretanje, ishrana, vitamini, mentalne vežbe) i veb-stranice apoteka i farmaceuta, koji ponavljaju to isto i nude suplemente i prirodne preparate za regulisanje nivoa estrogena, podsećajući nas da treba da odemo kod ginekologa, koji će nam prepisati hormonsku terapiju.

Menopauza je potpuno prirodna životna faza, a tegobe je moguće prevazići, kažu svi. Ponegde, doduše, piše i da je zabrinjavajuće što je menopauza tabu, što se žene ustručavaju i stide da govore o svojim problemima i što ginekolozi često ne prepoznaju simptome i ne nude odgovarajuću terapiju.

Verujem da je prošlo dovoljno vremena (decenija) otkad je ustanovljena legitimnost PMS-a i da je sada došla na red normalizacija menopauze. Retko ko više koristi pojam „klimakterijum“, on se gotovo izgubio iz rečnika i umesto njega usvojen je pojam menopauze – osuđujući i diskriminišući  komentari tip „klimakterična baba“ više nisu uobičajeni, a zaista je smešno i glupo reći „menopauzistična baba“ – prosto nema taj podrugljivi i ponižavajući efekat.

Činjenica je da smo prestale da budemo babe sa 50 godina i postale smo žene u srednjim godinama, a takođe više niko i ne koristi pojam „držeća“, mada se uvredljivi kompliment „odlično izgledaš za svoje godine“ i dalje drži.

Pročitajte i ovo: Poremećaj ishrane u srednjim godinama – patnja u tišini

Pojedini kulturološki društveni pomaci u pravcu rodne ravnopravnosti (ili barem nediskriminacije) su vidljivi, kao i neki degradirajući, anticivilizacijski i zastrašujući ispadi (upitnost prava na abortus, gubljenje života zbog otkrivanja kose), koji nas podsećaju da smo u borbi za ženska prava dobile tek nekoliko bitaka i da ne znamo koja nas vojska može napasti s leđa i pokušati da nam oduzme i to što smo osvojile. Zato je potrebno da obeležavamo Dan menopauze, kao što obeležavamo Dan žena. Da ne izgubimo fokus i da ne zaboravimo da smo još uvek pod napadom i da je veliki deo sveta i dalje radikalno tradicionalan (da ne kažem primitivan, patrijarhalan i preteći) po pitanju ženskih prava.

Najvažnije od svega, Dan menopauze treba da nas podseti da su i žene daleko od ujedinjenosti u ostvarivanju i zaštiti svojih prava i da je to nešto na čemu možemo da radimo i na šta možemo da utičemo.

Drage dame u srednjim godinama, moje vršnjakinje, prijateljice, koleginice, saborkinje, podsećam vas da smo mi te koje treba da govore, pitaju, odgovaraju, razmenjuju iskustva i to ne samo sa prijateljicama, u poverljivom razgovoru jedan na jedan. Naš problem nije nešto što će proći – to je žensko pitanje, čiji su odgovori važni za budućnost naših ćerki, a mi želimo da olakšamo svojoj deci, da ih pripremimo i osnažimo za život.

Često razgovaram sa svojom ćerkom, o njenim i svojim problemima. Ja njene poznajem, iskusila sam ih, imam savete i predloge, ili barem slušam i razumem. Ona vidi šta ja proživljavam i nastoji da me razume, ima svest o tome da se njenoj majci dešava nešto što se tiče svih žena, razgovara o tome sa svojim drugaricama (čije su majke manje ili više otvorene). Ponekad joj kažem, kad je u naročito neprijatnom PMS-u „ja se slično osećam skoro svakog dana, a ponekad i deset puta gore“. Ne dramim, ne glumim žrtvu, ne zastrašujem je, samo komentarišem. Normalizujem menopauzu – to nije nikakva posebna tema, to je moje stanje, koje traje već nekoliko godina i ne znam dokle će potrajati (u ovome se iskustva razlikuju, kao i u svemu ostalom). I to je stanje svih žena u mojim godinama.

Pročitajte i ovo: Tri faze menopauze (odgovori na najčešća pitanja)

Stanje koje prolazi ispod radara, koje normalizujemo tako što ga zanemarujemo po starom, dobrom receptu „ignoriši, pa će nestati samo od sebe“ koji nikad ne daje rezultate. Osim toga, talas vrućine nije moguće ignorisati – zajapuriš se, preznojiš se, trnci vreline ti bodu stopala kao da hodaš po užarenom ugljevlju i moraš nešto da svučeš sa sebe i da se rashladiš.

Cele noći se otkrivam i pokrivam – čula sam i od drugih žena da to rade, rashlađuju se preko stopala. Sećam se moje majke, koja je frenetično otvarala prozore i kiptela od vrućine, besna na sebe i na ceo svet, u vreme kad se govorilo „klimaks“ i to samo šapatom, kao da je reč o tajnoj sekti i nekako mi je lakše što neke stvari znam i povezujem. Nisam sama u tome, nisam ukleta, nisam osuđena, a ne mora ni da smislim sva rešenja ovog sveta. Mogu da smislim neka svoja i da ih podelim sa drugim ženama, ćerkama i majkama.

Isprobala sam gomilu prirodnih preparata, našla sam jedan koji mi je odgovarao i primetila sam razliku u nivou energije. Neki preparati koji odgovaraju drugima, meni uopšte ne prijaju – morate da isprobate i pronađete ono što radi za vas. Ponekad ustanem noću, kad ne mogu da se ohladim otkrivanjem i uzmem čašu vode sa nekoliko kockica leda – pokrckam led, ohladim se i nastavim da spavam. Kad mi se uzlupa srce najviše mi pomaže meditacija – joga mudra za srce (nađite slike položaja prstiju na Internetu) i disanje. Kad sam bezvoljna i beživotna, bindžujem – nagledah se dobrih serija. Upoznala sam neke žene koje su sa ulaskom u menopauzu ostale potpuno same (deca su otišla, partneri preminuli), koje regulišu stres brigom o kućnom ljubimcu – šetaju psiće i obezbeđuju sebi i dovoljno kretanja i druženje u susretu sa drugim šetačima pasa i komšijama. I imaju o kome da brinu, da pružaju i primaju ljubav. Poznajem i neke koje su prošle i još prolaze kroz žestoke psihičke krize. Srećem žene koje uopšte ne poznajem, gledam ih, procenjujem da li su mojih godina i pitam se kako izlaze na kraj sa svojom menopauzom – neke, reklo bi se, sasvim dobro, sudeći po „fasadi“, a neke kao da su digle ruke od pokušaja da bilo šta održe i zadrže.

Ne mogu da pričam sa njima, ne poznajem ih. Ne mogu ni sa mnogima koje poznajem, jer se ne družimo. A htela bih da im kažem da je Dan menopauze važan i da bi pod njegovom „zastavom“ trebalo da se prepoznajemo, iako se ne poznajemo, da se razumemo, iako se ne družimo. Htela bih da im kažem da to prepoznavanje pravi razliku i da samo treba da napravimo još koji korak, ka razmeni informacija i međusobnoj podršci. Zato što je svaki naš dan u ovoj fazi života, Dan menopauze.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Aleksina Đorđević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.