Kako da zaustavite emotivni vrtlog koji vas usisava  

Uopšte nije teško upasti u taj vrtlog, u začarani krug emocija koji se vrti i pretvara u usisavajuću spiralu  – kao kada izvadite čep u kadi i voda počne silovito da otiče. To što se vrtlog tako lako stvori (i povuče nas) znači da je postojao neki čep, pregrada, mehanizam samoodbrane, koji nas međutim, ne sprečava da sabotiramo sebe. Kad se brana podigne, negativna osećanja praćena crnim mislima, preplave nas i zavrte, sa tendencijom da se umnožavaju i međusobno hrane, van kontrole.

Možemo uhvatiti sebe uhvaćene u vrtlogu, ali vrlo je teško iščupati se iz njega – zastrašujuća i uznemirujuća pitanja se roje u glavi i ne možemo da se isključimo, iako smo svesni da sami sebi „dolivamo ulje na vatru“ i raspaljujemo oganj negativnih obrazaca.

„Šta nije u redu sa mnom?“

„Šta ako stvari ostanu uvek ovakve – ili samo budu još gore?“

„Da li sam ja mazohista i namerno mučim sebe?“

„Opet sam sve upropastila i nikada mi neće uspeti.“

Ova uverenja oblikuju narativ koji ne ostavlja prostor za nered, greške, padove, neuspehe i gubitke, koji su deo ličnog razvoja, sužava nam perspekitvu i preplavljuje osećanjem krivice, uvlačeći nas sve dublje u začarani krug mračnih misli i negativnih osećanja.

Kada se suočite sa razočaranjima koja niste uspeli da izbegnete, jer ste ponovili destruktivne obrasce i doveli sebe dotle da se osećate pritešnjeno, da ne vidite ni olakšanje, ni trajna rešenja, možete i dalje da tonete, a možete i da pokušate sa tehnikama upravljanja svojim osećanjima, koje će vam biti korisne uvek kada život izmakne kontroli.

Ponekad ste zarobljeni u začaranim krugovima postavljanja nedostižnih standarda, neuspeha da ih dosegnete i osećanja stida kojim rezultiraju vaši uzaludni napori. Šta vas gura u silaznu spiralu? To što nakon jednog neuspeha i samoprekora i ljutnje na sebe, sledeći put možete postaviti još više (i nedostižnije) standarde. Tako se jedan začarani krug pretvara u sledeći i nastaje spirala, koja ima usisavajuće dejstvo. Najefikasniji način da se ovaj krug prekine, jeste da se eliminišu stid i samokažnjavanje kroz samosaosećajnost – pružanje ljubaznosti i razumevanja, pokazivanje empatije sebi, kao što biste je pokazali bilo kome iz vašeg okruženja, ko se nađe u istoj poziciji. Kako da sebi pokažete samilost?

Pročitajte i ovo: Veštine koje su vam najpotrebnije u ovo ludo vreme

Primetite i uvažite svoja bolna osećanja – bez odvajanja od njih, ali i bez prepuštanja. Budite prisutni u svojim osećanjima, ali ih ne prosuđujte i ne osuđujte sebe zbog njih, samo ih proživljavajte (i posmatrajte sebe dok to radite). Shvatite da je ono što doživljavate deo vaše ljudskosti, vašeg iskustva, vašeg učenja i razvijanja – možda ne možete shvatiti dublji smisao onog što vam se dešava u trenutku kada se dešava, ali možda ćete shvatiti kasnije, kad naboj prođe i kad budete mogli da razmišljate i analizirate. Nemojte osuđivati i grubo kritikovati sebe (zbog loših odluka, nesnalaženja, preteranih reakcija, pa ni zbog toga što vam ne uspeva da prekinete začarani krug preplavljujućih osećanja), nego pokažite sebi saosećajnost – razumljivo je da se osećate loše, naravno da vam je teško (i svakome bi bilo, na vašem mestu), ali biće vam bolje, i imaćete priliku da pokušate ponovo, da razumete bolje, da reagujete drugačije. Ako niste naučili sada, naučićete, ako ne možete sve da shvatite i prihvatite sada, moći ćete kasnije, polako, postepeno.

Dajte sebi vremena i ohrabrite sebe. Ako se stvari ponavljaju (po milioniti put) to i dalje govori da ćete opet imati priliku da shvatite i postupite drugačije, da naučite lekciju. Da razbijete obrazac u kome ste se zaglavili – oni se zato i ponavljaju, jer život i Univerzum žele da se vi oslobodite, da prekinete začarani krug, da postignete širu perspektivu i viši nivo svesti. Najbolji način da to uradite, jeste da budete dobri prema sebi, da negujete i volite sebe naročito onda kada to nije lako, kada se osećate krivo, zbunjeno, obeshrabreno, odbačeno. Baš tada je samosaosećanje potrebnije više nego ikada.

Samosaosećanje ima pozitivan uticaj na vaše blagostanje i fizičko zdravlje i može vam pomoći u razbijanju obrazaca u kojima ste se zaglavili, pa je zato potrebno da ga stalno praktikujete i uvežbavate. Radite to u situacijama kada nisu tako visoki ulozi, vežbajte da opraštate sebi i podržavate sebe kada su u pitanju male stvari. Na primer, zaboravili ste da kupite sastojak koji vam je potreban za spremanje večere – pa dobro, dešava se, preopterećeni ste i to nije znak demencije, već znak da treba da se rasteretite i stavite sebe malo češće na prvo mesto.

I kad počnete sebe da okrivljujete što ni u tome niste dobri i što vam najčešće ne uspeva da sebe poštedite i prištedite, setite se nekog momenta kada ste uspeli u tome (kad vam je pošlo za rukom da kažete NE, da postavite i odbranite granicu, kada ste nešto pogrešili, pa ste sebi oprostili, kada vam je pošlo za rukom da samo boravite sa svojim osećanjima i da ništa ne prosuđujete). Vidite? Vi učite, i to su najteže lekcije, za koje nemate predznanje i niko vas nije uputio u njih. Učite da razbijate obrasce, da budete nežni prema sebi, a to je novo gradivo i potrebno je neko vreme da u tome steknete iskustvo, da usvojite nove načine razmišljanja i da češće uspevate u toj praksi samosaosećajnosti.

Vežbajte ovako – pokušajte da reagujete na svoje postupke, da se postavite prema sebi, isto onako kako to činite kada su u pitanju druge osobe koje volite. Ako je vaša najbolja prijateljica zaglavljena u toksičnom odnosu, da li je vi zbog njenih neuspešnih pokušaja da se otrgne osuđujete i odbacujete? Ili je podržavate i ohrabrujete i govorite joj da ne odustaje od sebe i pokušavate da joj pomognete da reši da pronađe terapeuta. Ili, član vaše porodice je previše uplašen da napusti posao koji mu narušava zdravlje i integritet – da li mu govorite da nije dovoljno dobar i da treba više da se trudi, ili mu pomažete da pronađe drugi posao?

Pročitajte i ovo: Šta da radite sa svojim okidačima kad postanu superokidači

Suočavanje sa negativnim posledicama sopstvenih postupaka je teško i može vas usisati u spiralu izbegavanja. Možete da bežite i gubite dragoceno vreme, koje biste bolje iskoristili da se suočite i rešavate problem. A tada osuđujete sebe, preterano reagujete na preopterećenost i aktivirate neprilagođene mehanizme suočavanja. Ovaj začarani krug traži od vas da podignete svesnost, koja vam omogućava da pronađete svoj psihološki centar stabilnosti. Vežbanje svesnosti kroz prakse poput meditacije, rad sa terapeutom, razvijanje navike da objektivno posmatrate svoje misli i osećanja, pomoći će vam da razvijete samosvest i steknete dublje uvide, da se osnažite i odvežete čvorove koji vas sputavaju čitavog života. Sledeći put kad se nađete u situaciji izbegavanja i bežanja od problema, opustite se i razmišljajte o dugoročnim posledicama koje bi vaši postupci mogli imati, dozvolite da vas osećanja preplave i povuku – pre nego što donesete bilo kakve odluke, iskusite taj „boravak sa svojim osećanjima“ koji nije prijatan, ali je značajan i neophodan.

Zamislite epilog – jednog dana ćete prestati da postojite. To je tužna i zastrašujuća pomisao, ali može da pokrene promene i razvijanje perspektive. Umesto da se užasavate što ćete umreti, pokušajte da razmišljate o tome kako želite da vas se bliski sećaju, o nasleđu koje ostavljate za sobom, u psihološkom i emocionalnom smislu – ništa uzvišeno, važno je samo da bude autentično.

U jednom istraživanju psihilozi su pitali ljude kako žele da budu zapamćeni, i većina je govorila o tome da žele da ih se sećaju kao dobrih, mudrih, velikodušnih i vedrih osoba, što ih je inspirisalo da više i češće budu takvi. Prihvatanje smrtnosti, tog neumitnog epiloga, može vam pomoći da postante bolja verzija sebe, da pronađete delove sebe koji nisu bili dovoljno uvaženi i da prekinete začarani krug silazne spirale osećanja, kada se ona pojavi. Zapišite nasleđe i uspomene koje želite da ostavite iza sebe i pokušajte da živite u skladu sa tim narativom, što bolje umete – a kad vam ne uspeva, pokažite sebi razumevanje i saosećanje.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.