5 uobičajenih razloga zašto ne osećate napredak na terapiji
Ako ne primećujete napredak na terapiji, to ne znači da ste van dometa bilo kakve pomoći. Postoji više faktora koji mogu uticati na vaše iskustvo, a na koje vi sami možete uticati.
Bilo da patite od hroničnog stresa, ili imate bračne probleme, terapija se često ističe kao najbolje rešenje za bilo koja pitanja mentalnog i emocionalnog zdravlja. Dakle, ako ste ikada izašli sa seanse pitajući se zašto vam ništa nije pomogla, naravno da ste frustrirani. I niste sami u tome. Mnogi se muče da ostvare emocionalni proboj na terapiji, a nakon razočaravajućeg iskustva, mnogi i odustanu.
To ne znači da je neko „previše slomljen“ da bi bio „popravljen“ ili da su njegovi problemi preveliki čak i za profesionalca. Ipak, ljudima upravo to prvo pada na pamet i zbog toga se obeshrabruju. Realnost je da podrška mentalnom zdravlju izgleda drugačije za svakoga. Ono što funkcioniše za jednu osobu možda neće biti korisno za drugu.
Evo najčešćih razloga zašto se ljudi ne doživljavaju napredak na terapiji i razočaravaju se. Razumevanje tih faktora može vam pomoći da pokušate ponovo i pripremite se za bolje iskustvo.
Faktori koji sprečavaju napredak na terapiji
Niste pronašli pravu vrstu terapije
Terapija se često zamišlja kao scena u kojoj ležite na kauču, izlivate dušu, a stručnjak magično ima sve tačne odgovore. Ali, kao što ste verovatno do sada shvatili, nije tako jednostavno.
Kada je reč o opcijama lečenja, postoji mnoštvo različitih pristupa personalizovanih da odgovaraju različitim problemima, stilovima komunikacije i ličnostima. Ako su vam seanse delovale kao neproduktivno izbacivanje energije, možda ćete ceniti metode poput kognitivno-bihejvioralne terapije (KBT) ili dijalektičko-bihejvioralne terapije (DBT), koje se fokusiraju na učenje praktičnih veština i mehanizama suočavanja.
Ili ako ste zainteresovani za raspakivanje nerešenih rana iz detinjstva, možete razmotriti modalitet poput psihodinamičke terapije koja se zasniva na otkrivanju nesvesnih faktora koji utiču na vaše sadašnje sukobe. Čak i ako terapija razgovorom nije vaša stvar, i dalje imate alternative poput art terapije ili somatskih praksi usmerenih na telo koje treba razmotriti.

thevaultstock.com
Uglavnom mnogo toga zavisiti od vaših ličnih preferencija, a to je takođe nešto o čemu treba da razgovarate sa terapeutom. Ako napredak na terapiji izostaje, terapeut bi trebalo da vam preporuči neki drugi model i pristup. A verovatno i drugog terapeuta – što nas dovodi do sledećeg faktora.
Izbor pravog terapeuta je bitan za napredak na terapiji
Pronalaženje odgovarajuće terapeuta je pomalo kao traženje kompatibilnog partnera. Samo zato što jednom nije uspelo ne znači da veze generalno nisu za vas. Isto tako, ako niste „kliknuli“ sa terapeutom, ne znači da terapija nije za vas, već da ta osoba jednostavno nije dobar izbor. Čak i ako ste imali najbolje preporuke, možda nećete razviti dobar odnos sa terapeutom i imaćete sasvim drugačije iskustvo od onih koji ga preporučuju.
U početku, trebalo bi da se osećate bezbedno, neosuđivano i prijatno kada se otvorite terapeutu. Ali faktori kao što su razlike u ličnosti i stil komunikacije mogu vas sprečiti da se opustite i otvoreno delite. Na primer, možda bi vam u odnosu na energičnog i direktnog terapeuta više odgovarao neko tiši i blaži (ili obrnuto). Ili je možda u pitanju atmosfera u ordinaciji. Ali bez obostrano pozitivnog i prijatnog odnosa, ne možete napredovati u terapiji.
Uzdržavate se
Da biste izvukli maksimum iz svojih sesija, morate biti spremni da budete iskreni i ranjivi. A to je nešto što je lakše reći nego učiniti. Vreme, retko ko je otvoren i iskren već od prve seanse. Ljudi često strahuju da će ih terapeut osuđivati i pokušavaju da se predstavre u boljem svetlu, ili im je teško da prihvate odgovornost za svoje ponašanje. To može izgledati kao žaljenje na partnera koji je podigao glas prilikom večere, uz izostavljanje važnih detalja koji se tiču vašeg ponašanja. Možda ste stavljali sarkastične primedbe, ili ga stalno prekidali, ali to ne prijavljujete terapeutu.
Bez obzira da li ste toga svesni ili ne, mogli biste se uzdržavati iz još nekih razloga. Možda ne znate kako da izrazite složena osećanja rečima. Ili vas stid sprečava da se otvorite o nezdravim obrascima koje želite da promenite. Bez obzira na razlog, važno je znati da uskraćivanje onoga što se zaista dešava može da spreči napredak terapije.
Ako ne dođete do tačke gde ćete biti brutalno iskreni, gde ćete dati potpunu sliku o tome šta se dešava u vašem životu, onda će vaš terapeut biti manje efikasan jednostavno zato što nema sve informacije koje su mu potrebne.
Napredak na terapiji može sabotirati nedoslednost
Ne može se reći koliko često bi neko trebalo da posećuje tereaputa. Obično to terapeut proceni i predloži i često se susreti u početku odvijaju jednom nedeljno, a kasnije jednom u dve nedelje. Ali doslednost jeste bitna ako želite da vidite pravi napredak. U praksi, to znači da ne možete ići samo jednom mesečno i očekivati pomak. Ili otići dva ili tri puta i rešiti sve probleme. Potrebno je vreme i da se otvorite i da razvijete zamah i da izgradite odnos sa terapeutom, koji je možda najbitniji faktor napretka u terapiji.
Navike poput stalnog kašnjenja ili preskakanja zakazanih termina, mogu signalizirati da niste posvećeni, ili da sabotirate napredak na terapiji. Ako to osvestite, onda može biti deo procesa, ali morate nastaviti i uložiti trud. Bez kontinuitata, lako je osećati se zaglavljeno ili nepovezano, kao da ne stižete nikuda.
Očekujete trenutne rezultate
Uspešna terapija može trajati mesecima, pa i više godina. Ako očekujete brze rezultate i ne vidite napredak na terapiji, to ne znači da je neuspešna, već da možda nije uspela – još. Ovde se radi o realnim očekivanjima.
I sama izgradnja odnosa i poverenja sa terapeutom zahteva vreme, pogotovu terapijski ciljevi – poput želje da budete bolji partner, kanalisanja besa na zdraviji način, obrade trauma iz detinjstva. Sve su to dugoročni procesi koji se ne mogu završiti za dve, tri nedelje ili meseca.
Lako je obeshrabriti se ako se posle nekoliko seansi i dalje ne osećate bolje, srećnije, uravnoteženije. Ali važno je zapamtiti da je većina znakova poboljšanja suptilna. Napredak na terapiji se dešava polako i postepeno. A zatim će doći trenutak kada ćete razmisliti, pogledati unazad i shvatiti koliko se stvari promenilo na bolje.
Dakle, ako ste imali velika očekivanja od terapije i razočarali se, ne dozvolite da vas prošli neuspeli pokušaji obeshrabre. Razmislite o ovim faktorima i načinima na koje možete steći bolje iskustvo.
Razmotrite i ovaj oblik terapije, koji je pokazao posebno efikasnim u lečenju trauma: Šta je EMDR terapija i kome može biti korisna
Brankica Milošević
