Da li bi vas manje posla učinilo srećnijom?

Da li se osećate uhvaćeno u „vremensku petlju“ u kojoj nemate dovoljno vremena za sve što treba i želite da radite u toku dana? Jedva uspevate da završite dnevni posao, a za vreme koje provodite sa decom i partnerom, umorni ste i iscrpljeni. Ponekad od iscrpljenosti ne možete da spavate, i čini vam se da se nikada nećete odmoriti. Nemate nimalo vremena za sebe i priželjkujete da se rasteretite, da manje radite, ali ne znate kako to da izvedete. Kako da radite manje, a da vam se ne smanji zarada od koje zavisite?

U protekloj deceniji, u svetu je sprovedeno više eksperimenata sa skraćivanjem radne nedelje, odnosno, kraćim radnim vremenom petkom, kao i šestosatnim radnim vremenom. Utvrđeno je da su dodatni slobodni sati u životima zaposlenih veoma uticali na podizanje nivoa njihovog životnog zadovoljstva, ali i na produktivnost. Svi su bili motivisani da se maksimalno založe na poslu, kako bi „zaslužili“ skraćeno radno vreme. 

Ipak, uticaj ovih eksperimenata i praksi još uvek se nije proširio i doveo do većeg razumevanja o tome kako broj radnih sati utiče na zadovoljstvo poslom i životom, kao i na učinak u radu.

Da redovno radite dva sata kraće, verovatno biste bili mnogo zadovoljniji svojim poslom, uspevali biste da se odmorite i provedete više kvalitetnog vremena sa svojom proodicom. Ovo je goruća potreba svake zaposlene majke, koja za sada deluje kao nedostižan san.

Problemi, koje imaju zaposleni roditelji, nisu individualni – kolektivna iscrpljenost je sociološki fenomen. Koreni leže u načinu na koje su društvo i ekonomija sturktuirani – nedostaje nam sistemska i društvena podrška, koja je potrebna da bismo ostvarili svoj potencijal i podelili svoje talente sa svetom.

Suočavamo se sa mnogim razočaranjima, stižući do srednjih godina sa sve manjim osećanjem moći, osećajući se kao žrtve sistema, uvereni da stvari van nas moraju da se menjaju (država, zakoni, institucije, radna mesta, partneri), da bismo dostigli sreću u životu i produktivnost na poslu. Ali, to se neće desiti samo od sebe i sreća nam neće doći od spolja. Zato postoje strategije koje možete praktikovati za sprečavanje sagorevanja i odmicanje od ivice sloma.

Proširite perspektivu

Odmor vam može doneti olakšanje i smanjiti iscrpljenost, ali u potpunosti ne rešava uzroke vaše preopterećenosti. Na poslu ćete se i dalje suočavati sa istim opterećenjima, sukobima, nedostatkom resursa… Zato je potrebno da pažljivo analizirate situaciju. Koji aspekti mogu da se poprave, a šta ne možete da promenite? Promena perspektive može ublažiti negativan uticaj i onih aspekata na koje nikako ne možete da utičete. Ako je iscrpljenost ključni problem, zapitajte se koje zadatke možete delegirati, da biste oslobodili vreme i energiju za druge poslove. Postoje li načini da preoblikujete svoj posao, kako biste stekli veću kontrolu, ili da biste se fokusirali na zadatke koji vas najviše ispunjavaju? Ako se osećate neefikasno, kakvu biste pomoć mogli da tražite, ako vam nedostaje priznanje, da li biste mogli da osmislite lični brend, kako biste prikazali svoj rad?

Smanjite izloženost stresorima

To, zapravo, znači postavljanje granica – svima. Kolegama, klijentima, pa i članovima porodice, u odnosu na ono šta ste spremni da preuzmete na sebe i koliko ste na raspolaganju. Možete naići na otpor u ovom delu, koji je potrebno da prevaziđete. Kolege se možda oslanjaju na vašu kolegijalnost i računaju da ćete pojedine stvari uraditi za njih ili umesto njih, klijenti možda očekuju da im budete dostupni u bilo koje doba dana i noći, a porodica očekuje da ostavite sve, kada ste njima potrebni (za probleme koje mogu i sami da reše). Svima morate jasno reći i pokazati gde su vam granice i dokle ste im na raspolaganju. Prosto morate naučiti kada je NE pravi odgovor i upotrebiti ga bez oklevanja.

Družite se sa osobama koje vas oplemenjuju

Ah, a gde da nađete još i vremena za druženje? Ali, oplemenjujuće interakcije su od vitalnog značaja za održavanje šire perspektive i obnavljanje energije. To možda znači da nećete praviti ustupke kada su u pitanju druženja koja vam ne odgovaraju i zamaraju vas (iako se radi o porodičnim okupljanjima, ili „starom“ društvu), da biste napravili mesta za ispunjavajuća i smislena druženja. Takođe, grupa podrške je dobra ideja, a možete je oformiti u svojoj najbližoj okolini, jer verovatno i drugi imaju slične probleme kao vi. Ako se udružite sa kolegama, možete smanjiti pritisak na poslu, ako se udružite sa drugim zaposlenim i preopterećenim majkama, možete razmeniti iskustva i strategije, a možda i pomoći jedna drugoj na konkretne načine.

Fotografije: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.