Ćao šećeru – kako je dijabetes promenio moje životne navike

Pre godinu i po dana dijagnostikovan mi je dijabetes 2. Serija neprespavanih noći, stres i život u kome su ishrana i san bili na poslednjem mestu doveli su me do predivne dijagnoze, koja je sada iza mene i koje se sećam samo kao procesa i pobede. 

Svi znamo dobru staru krilaticu „Kratak mi je dan“. Svi dobro poznajemo i osećaj kada kafa i „nešto slatko“ zamene na nekoliko trenutaka mir u koji bismo smestili svoj obrok i potpuno se defokusirali od posla i obaveza. Ovoj predivnoj kombinaciji  možete dodati i činjenicu da jedemo hranu u kojoj postoji mnogo dodatog šećera i voila, tu su insulinska rezistencija i dijabetes 2.

Kakav šok je bio za mene kada sam shvatila da sam sopstvenim neznanjem i nebrigom došla do stanja bolesti. Istinski sam bila razočarana u sebe.

U mnoštvu oprečnih informacija i različitih endokrinologa, odlučila sam da stvari uzmem u svoje ruke i da se ozbiljno motivišem. Za mene više nije postojala opcija da budem bolesna. Valjda je to neki inat koji me je uvek vodio i kroz preduzetničke vode. Valjda sam uvek bila hazarder koji ide do poslednjih granica i kada je najteže ne odustaje. 

Razumevanje bolesti

Bilo mi je važno da razumem sve aspekte dijabetesa i da se informišem o opcijama koje ne uključuju lekove. Krenula sam od literature koja mi je bila dostupna. Prvo sam naučila sve o hormonima.  Kako hormoni utiču jedni na druge i na naše telo, kao i zašto su važni. Shvativši da endokrini sistem utiče doslovno na sve u organizmu, postavila sam sebi glavno pitanje zašto u školama učimo o člankovitim crvima, a ne o tome kako naše telo funkcioniše. 

Pre učenja o istim nisam ni znala da je insulin noćni hormon, koji se tokom noći obnavlja. Pokušala sam da se setim svih neprespavanih noći koje sam provela učeći, crtajući i upražnjavajući noćni život. Sve sam radila pogrešno iako sam noću imala svoj mir i mogućnost da stvaram. 

Naučila sam o melatoninu, o svim dirigentima našeg endokrinog sistema. Kada sam se informisala o kortizolu shvatila sam da moje preduzetničko hazarderstvo ima svoje uporište u kortizolu. Hvala mu na svim trenucima kada me nije izdao, kada je bio esencijalan za svaki ekstremni cilj koji sam morala da izguram. Knjiga koju sam čitala je „Čudesna moć hormona“ i toplo bih je preporučila.

Adekvatna ishrana

Nakon toga, krenula sam da istražujem kako i na koji način mogu da utičem na svoji ishranu. Pre ovog stanja hrana je za mene bila emotivni i adrenalinski supstitut. Nisam se tačno sećala kako je izledalo kada sam zaista uživala u hrani. Prvo je bilo važno da se setim koja je to hrana koju sam ja volela, i kako sam  odrastala. 

Kada sam bila dete, imali smo veliku baštu, i između jurcanja po dvorištu i penjanja po drveću imala sam privilegiju da uberem šargarepu iz bašte i da je operem na česmi i pojedem. Jela sam celovitu sezonsku hranu. To mi je bila prva i osnovna smernica u daljem istraživanju principa ishrane i jelovnika. 

Probala sam saradnju sa nutricionistima i nisam bila zadovoljna. Shvatila sam da korsite šablon koji mom organizumu i stanju nije pomogao. Izbacuju hidrate i fokus stavljaju n ameso koje je prepuno antibiotika i hormona, koji sigurno neće doprineti ozdravljenju.  

Moja okolina i tadašnji partner smatrali su da preterujem. Bilo je izazovno uklopiti se i u socijalne krugove i pratiti ritam i učenja koja sam morala da testiram. Socijalni život je trpeo, recimo opcija da na putovanjima jedem sa prijateljima u restoranu u trenucima kada se njima jede za mene nije postojala. Imala sam svoju dinamiku i držala sam je se. Ta striktnost i novi ekstrem u koji sam ušla bio je neophodan kako bih preokrenula  drugi ekstrem u kojem sam bila godinama. Stvaranje navika je trajalo kratko s obzirom da sam bila preplašena. Nije bilo lako, jer su posao i privatni život tada trpeli dok sam gradila nove navike i radila testove u kojima sam morala da nađem idealan model za sebe. Nije bilo nikoga da mi pomogne na tom putu, sem literature i različitih inostranih grupa u kojima se razmenjuju iskustva. Slušala sam različite komentare i svi su se manje-više svodili na to da preterujem. 

Sećam se početka svog istraživanja kada sam saznala da je neophodno da imam pauze između obroka, da ne grickam svako malo već da pustim svoj pankreas da se odmori i da dozvolim svom insulinu da postane senzitivniji. Pauzu koju i danas praktikujem između obroka održavam na 3 ili 4 sata u zavisnosti od obima obroka. Jedem manje obroke, ali ne pratim pravilo pet obroka dnevno, sa tri osnovna obroka i dve užine. U slučaju da mi dan duže traje odnosno mnogo ranije počne, praktikujem pet obroka. U svakoj drugoj varijanti jedem tri obroka i jednu užinu. Ne bojim se voća, ni hleba, ali vodim računa da imam fizičku aktivnost svakog dana. Ne postoji kompromis kada je hrana u pitanju, pratim svoja uhodana pravila i više ni ne merim šećere. Verujem svom organizumu da se oporavio i štedim ga uvek kada mogu.  

Voće i dijabetes

Kada čitate o dijabetesu 2 prvo ćete naći da je neophodno da izbacite različite grupe voća. 

U mom slučaju to nije bilo tako. Voće mi je postalo prijatelj, ali sam naučila da ga kombinujem sa povrćem. 

Moj dan počinje sa voćem i povrćem i osećam se lako i puna sam snage. Šećeri posle takovog doručka su mi najbolji. Ne naprežem sebe ujutru masnom i teškom hranom, već dozvoljavam svoj jetri da završi svoje procese detoksikacije koje je počela tokom noći. 

Oko podneva jedem ili užinu ili jači obrok koji možemo kategorizovati kao standardni doručak na koji smo navikli. 

O transmastima

Izbacila sam transmasti i da, jedem meso, ali se najbolje osećam kada jedem male količine. Trudim se da kada god mogu da nađem meso iz organskog uzgoja. Pobornik sam izbegavanja mesa koje je tretirano hormonima i antibioticima. 

Pročitaj i ovo: Začinsko bilje koje možete uzgajati na terasi

Neke teorije i škole koje su zvanično naučno prihvaćene i koje mom organizmu najviše prijaju govore u pravcu smanjenja transmasti i masti uopšte. 

U jednom trenutku sam izbacila skoro sve masti i to je bilo pogubno za moje hormone.

Vratila sam se na biljnim mastima, avokadu, orašastim plodovima itd. Verujte mi, jedem i porciju od deset ćevapa, ali mi oni nisu baza ishrane. 

Opet ponavljam, neophodno je istražiti kako vaš organizam reaguje. Nezahvalno je forsirati isti princip kod svakog pojedinca. Takođe je važno da nađete model u koji vi verujete koji je vama blizak. Meni je blisko bilo moje detinjstvo, bašta koju je sadio moj tata. Ribizle koje bih samo skinula sa stabljike i provukla kroz mlaz vode. Jagode koje sam posmatrala kako rastu, luk koji sam brala i nosila mami kako bi ga stavila u salatu. Blizak mi je bio miris zemlje i miris vode kada bih istu kao devojčica zalivala. Volela sam svaki deo kreiranja bašte, njenog održavanja i mirisa svežeg voća i povrća. 

Uživanje u hrani

Jednom kada sam presekla šta volim, odnosno kakvu hranu volim, shvatila sam šta mi je falilo svih ovih godina. Falilo mi je da opet počnem da uživam u jednostavnim ukusima. 

Naviknuta na restoransku hranu, na pogrešno kombinovanje namirnica i na hranu za kratkoročno boostovanje energije, izgubila sam osećaj za osnovnu svedenu ishranu. 

Nakon test perioda i starta koji mi je bio potreban kako bih se vratila osnovama, za mene je nastupio period pravog uživanja u hrani. Moja nepca i moj mozak su se navikli na minimalizam. Ponovo sam počela da za užinu grickam sirovu papriku. Više ne postoji ni približno dobar ukus koji može da zameni vrednost jednostavnog i prirodnog ukusa. A ne postoji i ništa što može da zameni miris svežeg povrća.

Upoznala sam ljude iz lokalne zajednice od kojih mogu da poručim povrće koje je manje prskano. 

Model redefinisanja ishrane i postavljanja novih vrednosti, naveo me je da drugačije gledam na svet oko sebe. Pomogao mi je da odvojim bitno od nebitnog. 

Iskreno, nisam sigurna da bih do te senzacije tako jasno došla da nisam pročistila svoju ishranu i dnevne rituale. 

Jutarnja rutina

Jutra počinjem tako što odvojim dvadesetak do pola sata vremena za šetnju sa psima.Volim da šetnju napravim na prazan stomak. Na početku svog puta sam mahnito hodala, kako bih popularno govoreći „stukla šećer“. Mislim da je jasno da ne treba da spominjemo da sam na taj način podizala sebi kortizol i igrala ruski rulet sa svojim nadbubrežnim žlezdama i hipofizom. 

Sada su šetnje mirne, dinamične onoliko koliko mi u datom trenutku prijaju. Prestala sam da budem u panici i sada uživam. 

Taj jutarnji mir koji sam sebi pružila i za koji sam godinama unazad govorila kako nemam vremena, pružio mi je najbolji deo dana. 

Nakon šetnje koju delim sa svojim psima, vreme je za doručak. Ne, tu ne stajemo, nakon doručka sledi jedna brža šetnja, koja mi služi da odradim svoj prvi trening. Nekada šetnju mešam sa trčanjem, nekada je samo brza šetnja, nekada uradim i vežbe u parku. 

Dnevna rutina

Ako je dan tmuran, biram yogu ili vežbe u stanu. U postavljanju vrednosti i novih parametara setila sam se da kao dete nisam imala problem da izađem napolje i kada pada kiša. Odrasli su bili ti koji bi me kočili, kako ne bih pokisla. Dakle, uvela sam „dečije igre“ u svoje dnevne rituale. 

Užinu praktikujem pre ručka oko 12-13 časova. Ako sam počela dan sa voćno-povrćnom varijantom, biram parče integralnog hleba. Hleb koji biram uvek je od celovitog zrna sa oko 35 gr hidrata na 100 grama. Takođe mi je važno koji je glikemiski load u pitanju. Uvek vodim računa da su u pitanju sporo otpuštajući hidrati-šećeri. Moj sendvič se sastoji od humusa i nekog povrća, ili mladog bezmasnog sira i paradajza sa bosiljkom, ili samostalno pravim patližan ili prokelj namaz i kombinujem ga sa parčetom tofu sira. Fokus stavljam na hranu koju mogu sama da napravim i trudim se da ne kupujem hranu pakovanu u kese i prerađenu toliko da ne znamo šta se zaista nalazi u sastojcima. 

Postala sam majstor čitanja deklaracija, neophodno je da naučite da ih čitate. Ne biste verovali koliko je skrivenih šećera svuda. Začuđeni smo kako  imamo insulinske, a pritom treniramo i jedemo zdravo. 

Ručam između 15-16 časova i večeram između 19-20 časova. 

Bitno je napomenuti da posle svakog obroka idem u kratku šetnju.

Nakon i pre doručka šetnje su duže, kao i posle večere. Dnevno prelazim od 15000 do 20000 koraka. Uvek tokom dana imam jedan kraći trening, koji podrazumeva ili 20 minuta Hit treninga ili je u pitanju kardio koji traje 30 minuta. 

Trudim se da uveče umirim svoj kortizol i da probam da sve fizičke aktivnosti završim najkasnije do 21 časa. Ne treniram uveče – nikada. 

Večernja rutina

Veče je najizazovnije – nedovoljno vremena za sebe kada završim posao i vreme koje bih želela da podelim sa prijateljima. 

Ali bez sna i umirivanja kortizola nismo u mogućnosti da vratimo svoje hormone u prirodni balans. Idealno bi bilo da poslednja tura izlučivanja adrenalina bude oko 19 časova i da sve posle 19, 20 časova bude priprema za odmor. Zvuči kao utopija? 

Nije nemoguće, živela sam tako šest meseci, jako mi je prijalo. Ali neodrživo je u sistemu u kojem trenutno živim. S tim u vezi trudim se da u 80% vremena sebi obezbedim kvalitetan san. Jedanaest sati uveče je moja srednja vrednost. Neki optimum koji sebi mogu da obezbedim. 

Dodala bih i da sam pola godina bila bez kafe i planiram da se sada vratim na isti model. Ljubitelj sam kafe, odnosno rituala ispijanja iste. U prvim fazama menjanja navika potpuno sam izbacila kafu i sve mi je bilo olakšano. Ne biste verovali koliko je zapravo lako promeniti navike kada ste motivisani. Sve je pitanje odluke i nalaženja zdravih alternativa. Imam mnogo više snage i energije kada kafu zamenim čajem od đumbira sa cimetom i limunom, nekada i kurkumom. Kantarion i kamilica su isto deo mog izbora. Takođe pijem i topli kakao. Spremam zdrave sirove torte i ostale slatkiše. Da, koristim i urme, ali retko. Eritritol stavljam kao zamenu za šećer, ukoliko mi je neophodan – a to se dešava možda tri puta godišnje. Uživam u mono ishrani, vodim računa koje hidrate i masti kombinujem i trudim se da izbegavam kombinovanje hidrata i masti. Trudim se da nemam više od tri namirnice u tanjiru. Ako ih je više, nalaze se u salati. Salata je obavezna uz skoro svaki obrok. 

Večernji obrok mi ne sadrži previše masti, kako bih jutro mogla nesmetano da počnem sa voćem i povrćem. 

Ovim smo tek dotakli celo istraživanje i promene rituala koje sam uvela i koji su mi pomogli da se osećam jako, zdravo i da imam mnogo više energije nego pre. Olakšala sam svom organizmu i došla do rezultata za koje su mi endokrinolozi rekli da je neophodno da ponovimo OGTT test jer smatraju da nemam dijabetes. 

O istrajnosti

Moj dijabetes je u remisiji odnosno pod kontrolom. Bolest koja se pojavila pomogla mi je da dugoročno razmišljam o svom životu i zaista odlučim šta mi je važno i sa čim mogu da živim, a šta mi nije neophodno. 

Najvažnije je biti konstantan, verovati da možete da izađete na kraj sa preprekom koja je pred vama. Bitno je i biti zaista nežan prema sebi i nekada dati sebi oduška. Bitno je uživati i radovati se. Bitno je naći šta je to što volite i hranu i jurnjavu zameniti vremenom za sebe i svojom kreativnošću. Bitno je biti fizički aktivan i sa tim ne praviti kompromise. Bitno je osluškivati svoje telo i truditi se da budete intuitivni. 

Bitno je da znate da ste na tom putu sami i da vas to ne brine, garantujem vam da možete sami i bez pomoći. Bitno je da porodici i prijateljima objasnite da budu tu za vas, ali da vas puste da birate i delate na način koji je vama blizak. 

Važno je da znate da su vam konobari najbolji prijatelji i potrebno je da im objasnite zašto i kako treba da vam se spremi obrok. 

Tako stičete i prijatelje na putu, meni su konobari postali drugari koji već znaju šta smem, a šta ne, i sada znaju i da sugerišu šta bih mogla da probam. 

Vremenom novi pravac počne da vas raduje i počnete da primećujete kako zdrave navike usvajaju i vaši prijatelji i porodica. Nek vam put bude pun dobrog raspoloženja, negovanja sebe i prevazilaženja imaginarnih barijera i navika za koje mislimo da postoje. Sve je izvodljivo, ako je mogao ovaj hazarder, možete i vi. 

Pročitaj i ovo: Najbolje namirnice protiv starenja

*Napomena: prethodno navedeni saveti predstavljaju lično iskustvo autora teksta, savetujemo da je, pre uvođenja bilo kakve promene u načinu ishrane,  neophodno posavetovati se sa svojim lekarom

Naslovna fotografija: unsplash.com

Vlasnica i kreativan direktorka Ateljea Milene Čvorović, modni dizajner, edukator