Kako da pronađete isceljenje posle životnih slomova i gubitaka

Život je pun uspona i padova i to je ono sa čime se sučavate na dnevnom nivou i čime uspevate da rukujete. Ali, kada se dese tragedije i događaji koje ne možete prosto da prevaziđete, koji vas potpuno slome i preplave, isceljenje je proces u koji možete da uđete tek kad privedete kraju proces tugovanja.

Slomljeno srce, bolest, povrede, smrt, gubitak, napuštanje – svi imamo slična iskustva, ali svaka povreda je lična. Kada nekog izgubite, ne razmišljate o drugima koji su to doživeli (tek mnogo kasnije počnete da se pitate kako ljudi preživljavaju takve životne slomove), već se pitate zašto se to dogodilo i ne možete da pronađete nikakvo objašnjenje, nikakav razlog, smisao. Zašto se tragedije događaju? Da li je to sudbina, karma, slučajnost – gotovo da nije ni važno šta je, uništeni ste do te mere da jedva dišete. Osećate se potpuno izolovano u svom bolu, jer ne verujete da vas iko razume – ljudi saosećaju i želeli bi da vam pomognu, ali vi ste van domašaja pomoći. Još ne možete da shvatite šta se dogodilio i da prihvatite da je to sada vaša stvarnost i ne tražite ni utehu, ni isceljenje.

Ako odlučite da zatražite pomoć terapeuta, on vam neće nuditi utehu, niti vas savetovati šta da radite da bi vam bilo lakše. Ali pomoći će vam da se suočite sa bolom i da boravite sa sobom – da preživite dovoljno dugo, da shvatite da želite da živite i da vam je potrebno isceljenje. Instant lekovi ne postoje, oni su lažni. Kada ste duboko povređeni, kada su vam temelji života razrušeni, isceljenje je nešto što ćete prihvatiti na duhovnom nivou, kao proces rasta i razvoja, kada budete spremni za to.

Patnja kao učitelj

Kada vas život sruši, ostanite da ležite – poručuju terapeuti sa dugim iskustvom u radu sa klijentima slomljenim teškim životnim tragedijama. Kad padne, čovek ima impuls da što pre ustane i nastavi da se kreće. Ali kada vas život „nokautira“, najbolje je da ostanete na podu. U trenutku kada vas životni slomovi obaraju, vi ste ozbiljno povređeni – to je kao da vam je povređena kičma, ili polomljeni udovi. Ako vas impuls natera da se podignete i zakoračite, povrede za koje ste mogli pronaći isceljenje mogu vam doneti doživotni invaliditet. Bol koji vas prožima traži apsolutno poštovanje i pažnju. To znači da ga morate prigrliti, osetiti u potpunosti i nastaviti da ga osećate, dok ne budete spremni da se uspravite i pogledate oko sebe.

Priča iz terapeutske prakse

Ana je pretrpela najgori gubitak koji se može zamisliti – smrt malog deteta. Kada je krenula na terapiju, pokušavala je da se stoički suoči sa svojim gubitkom. Govorila je, kada nije sedela ćuteći, da joj suze neće vratiti dete i nastavljala je da odlazi na posao računovođe i vredno radi, jer joj je to pomagalo da zadrži privid života i da izbegne tugu. Posle nekoliko nedelja besplodnog posećivanja terapeuta, pristala je, na njegovo nagovaranje, da prisustvuje grupnoj terapiji. Tokom prve seanse, na pitanje zašto je tu, sa uzdahom je pokušala da odgovori i nije stigla dalje od „moja ćerka…ona…moje dete…“ i onda više nije mogla ništa da kaže. Nije mogla da istine reči iz grla, borila se da proguta tugu i uguši suze. Zatim je nekako progovorila, izvinjavajući se što je došla, jer je to bila greška. Kada je ustala da pokupi stvari i ode, jedna žena iz grupe je pružila ruku, dodirnula je saosećajno i sa mnogo topline rekla: I ja sam izgubila dete.

Njene reči i dodir, njena toplina i neposrednost probili su branu. Ana se srušila na sedište i suze su joj potekle. Plakala je i ridala, dugo i snažno, dok je grupa pravila mesta za njen bol. U nedeljama koje su usledile, rado je dolazila na grupne seanse. Polako, uz pomoć grupe, shvatila je da je najbolji način da oda počast svojoj ćerki, da pronađe novi način da prihvati život, da prihvati isceljenje.

Pročitajte i ovo: Šta da radim kad neko moj pati?

Kako da pronađete isceljenje kada ste slomljeni

Kad vam je srce slomljeno i duša klonula, ne možete i ne treba da izbegnete bol. Šta god činili, tuga će vas pronaći i sustići, to je jedna od okrutnih životnih izvesnosti. Da biste pronašli isceljenje, morate proći kroz bol.

Kako da podržite isceljenje

Poštujte bol. Izbegavanje bola će ga samo povećati. Da biste pronašli isceljenje, morate proći kroz vrata tuge. Emocionalne rane su često izvan tugovanja, one su ranile samo vaše biće i potrebno je da ih integrišete, a ne da ih prevaziđete. Bol i tuga moraju postati sastavni deo vašeg bića i vašeg života – poštujte ih i ne pokušavajte da pobegnete (ostanite da ležite kada ste oboreni, ne pokušavajte da ustanete). Isključite se iz redovnih aktivnosti, odvojte vreme za razmišljanje, plakanje, jadikovanje. Tugujte i ignorišite dobronamerne ljude koji vam savetuju da prebolite i nastavite dalje. Okružite se onima koji vas razumeju i koji vam daju prostora. Vreme i strpljenje su ključni za isceljenje.

Obratite se prijateljima, ne oklevajte da plačete na nečijem ramenu. Samoća je deo procesa isceljenja, ali duga izolacija je kontraproduktivna. Duboka bol izvlači vaše lične demone, poput okrivljavanja sebe, ogorčenja, osećanja da ste bespomoćna žrtva. Takav izbor vas zarobljava i oduzima mogućnost da se oslobodite. Pronađite grupe za podršku, idite na terapiju, tražite utehu u molitvi, meditaciji, filozofiji – šta god vam donosi mir. Isceljenje se neće desiti samo od sebe, morate posegnuti za njim i morate učestvovati.

Bol zamara i iscrpljuje i potrebno vam je da se ponekad odmorite od njega. Za neke ljude, taj odmor pružaju kreativne aktivnosti, kao što su pisanje, slikanje, muzika, čitanje, gledanje filmova i serija. Za druge, odmor i isceljenje dolaze kroz pokret – ples, duge šetnje, planinarenje, vežbanje. Izaberite zadatak koji vas zaokuplja i omogućava vam da uđete u drugu stvarnost i udaljite se od bola, makar na kratko. Ne morate brinuti da time izdajete svoja osećanja – bol će biti tu kad se vratite, ali vi ćete biti osnaženi i spremniji da se sa njim nosite.

Učite iz svog iskustva – put do mudrosti vodi kroz bol. Latinska poslovica „Per aspera ad astra“ (preko trnja do zvezda), primenljiva je i u slučaju kada pokušavate da nađete isceljenje za duševnu patnju. Razmišljajte, posmatrajte sebe bez osuđivanja, nađite dublje razumevanje i saosećanje za sebe, pa ćete bolje razumeti i druge. Stav učenja teških lekcija, pomoći će vam da otkrijete vrednost i u najgorim iskustvima. Isceljenje od emocionalne traume i duševne patnje može vas učiniti jačom, mudrijom i otpornijom osobom.

Nemojte dozvoliti da vas patnja definiše, da upravlja vašim daljim životom i da vas, zapravo, lišava života. Nakon što sebi date dovoljno vremena za tugovanje i žaljenje, nakon što zatražite podršku i napravite prostor za isceljenje, doći će vreme da donesete odluku – da li ćete ostati emocionalni invalid, ili ćete odlučiti da vratite vrednost svom životu i da nastavite dalje.

Želite li da znate šta se dogodilo sa Anom? Napustila je računovodstveni posao i stekla diplomu pedagoga, zaposlila se u osnovnoj školi (u koju njena ćerka nikada nije krenula) i poverila je svom terapeutu da će joj njeno dete uvek nedostajati, ali da je sada okružena tolikom decom o kojoj treba da brine i da voli da zamišlja da je njena ćerka, gde god da je, veoma ponosna na svoju mamu.

Isceljenje ne donosi zaborav, ali vam omogućava da integrišete povrede i gubitke, da ponovo pronađete smisao života i dajete svoj doprinos čovečanstvu.

Pročitajte i ovo: Kako da prevaziđete gubitak i otpustite prošlost

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.