Kako da postupite kad vas dete ne sluša

Ako često gubite strpljenje i prosto ne znate šta više da radite kad dete ne sluša, niste sami u tome – mnoge majke se nalaze u istoj situaciji, verujući da su suviše razmazile svoje dete i da je ono postalo „bezobrazno“ ili da nisu učinile sve što treba da steknu njegovo poštovanje ili mu skrenu pažnju. Svi želimo da deca obrate pažnju i reaguju kada im se obraćamo, a naročito ako ih upozoravamo zbog njihove bezbednosti i zabrinuti smo kada dete ne sluša. Ali, većina naših borbi nisu životno važne i presudne situacije, već jednostavno želimo saradnju – želimo da nam glatko ide, da ne moramo trista puta da ponavljamo jedno isto i da mrzimo sebe što zvučimo kao pokvarena ploča i radimo ono što smo najviše mrzeli kod svojih majki – džvanjkamo i smaramo, dok nam živci pucaju i delujemo kao ludače i žrtve.

Međutim, kada dete ne sluša, to može imati uzroke koji nemaju veze sa neposlušnošću i koje moramo razmotriti i razumeti, da bismo znali kako da se postavimo i kako da se nosimo sa situacijama u kojima nam je potrebna pažnja i saradnja deteta, a ono se ne odaziva i ne reaguje.

Vi želite da poštujete svoje dete i da vam pri tome lako ide, odnosno, da ono uzvraća to poštovanje – a to često nije izvodljivo. Zbog toga je roditeljstvo sa podrškom autonomije deteta i korišćenjem roditeljskih alata sa poštovanjem tako teško – često ostajemo sami u svom naporu da postignemo usklađenost. Ali, usklađenost dovodi do lošeg postavljanja granica u odnosima i većeg potencijala za zloupotrebu. Deca nisu bezobrazna i sebična, ona su uglavnom oportunisti koji žive u sadašnjem trenutku, bez šire perspektive i svesti o posledicama. Zato su granice neophodne – zajedno sa živcima debljine konopca. Ali, da se ne biste uzalud nervirali i da biste mogli svoju energiju da uložite u strategije koje funkcionišu, da vidimo moguće uzroke dečjeg ignorisanja i nereagovanja.

Šta se dešava kad dete ne sluša

Kad dete ne sluša, možda se oseća nepovezano

Snažan odnos sa detetom je ključ za saradnju. Možda je vaš odnos suviše pokroviteljski ili labav i dete se opire saradnji, jer nije naviklo na nju. Probajte sa sledećom strategijom – provedite sa detetom svakog dana petnaestak minuta jedan na jedan, sa punom posvećenošću u aktivnosti po njegovom izboru. Radite to istrajno, svakodnevno i posmatrajte šta se menja.

Dete ne želi da prekine ono što radi

Vrlo često mi upadamo u svet svoje dece (čak i kad to radimo tiho i sa poštovanjem), zahtevajući nešto, dok su oni obuzeti nečim drugim. U današnje vreme najveće su šanse da je to neka igrica, u kojoj je usred misije i ako vam odgovori, poginuće, izgubiti poene i upropastiti igru i svojim saigračima na mreži. Naravno, vi mislite da glupa igrica ne može biti važnija od vašeg zahteva da dođe odmah na večeru, jer ste se trudili da mu spremite ono što voli i ne želite da se ohladi, niti želite da vas ometa kasnije. Hoćete da završite sa večerom u vreme za večeru. Sa takvim stavom, zašto biste očekivali da obrati pažnju. I vi imate puno pravo da se otresete svih zahteva kad sednete da gledate svoju omiljenu seriju i da se ne odazovete ničemu što nije pitanje života ili smrti. O tome se radi u poštovanju – poštujte njegove aktivnosti u kojima uživa i apsolutno zahtevajte da i ono poštuje vaše. Najavite svoju specijalnu večeru (ili bilo šta drugo što želite da dete uradi) ranije i dogovorite se da dotle završi sa svojim aktivnostima, ili da ih započne nakon toga.

Kad dete ne sluša – možda vas ne čuje

Postoji jedna razvojna faza pre puberteta, kada se kod neke dece javlja suženje slušnog kanala, odnosno, kašnjenje sa rastom ovog specifičnog organa čula sluha. U kombinaciji sa nečim na šta mu je pažnja usmerena – čitanje, pisanje ili slušanje muzike i igranje igrica sa slušalicama na ušima, kad vas dete ne sluša, ono zaista može biti gluvo za vaše napore da mu skrenete pažnju. Sačekajte pauzu u aktivnosti (nemojte ga grubo prekidati), pitajte da li ima minut vremena da vas sasluša, uspostavite kontakt očima i uverite se da imate njegovu pažnju – tek tada možete očekivati da će čuti, razumeti i mentalno zabeležiti to što govorite.

Pročitajte i ovo: Pitanja na koja morate da imate odgovor pre nego što detetu kupite prvi telefon

Vaše dete nema razvijeno razumevanje vremena

Ovo je individualno – neka deca lako i brzo razviju razumevanje časovnika i osećaj za realno vreme već pri polasku u školu, a nekoj ova veština dugo ostaje apstraktna. Vežbajte postavljanje vremenskih okvira i neka oni budu tačni – nemojte reći da će ručak biti gotovo za desetak minuta, već ako mu treba još vremena da se dokuva, a potom ohladi. Recite da će hrana biti na stolu za 20 minuta i podstaknite dete da aktivira tajmer, koji će ga obavestiti da je prošlo 20 minuta. Ako tražite da pola sata čita, ili sat vremena uči,  takođe može koristiti tajmer, da bi lakše upravljalo svojim vremenom. Ako detetu ujutru nije dovoljno pola sata da se spremi za školu, insistirajte na pakovanju knjiga i pripremanju odeće uveče pre spavanja i ujutru ga probudite malo ranije, da bi se rasanilo i spremilo. Kad razvije pojam vremena, moći će i da razume šta znači kad mu kažete da imate samo deset minuta za određenu aktivnost i da vam je potrebno da se uključi u određenom trenutku.

Kad dete ne sluša, možda ima otpor prema zadatku

Možda ne želi da uradi to što tražite od njega, a otpor možda proizilazi iz razloga koje vam nisu poznati. Tu nastupa strategija pregovaranja, kako biste otkrili zašto ne želi nešto da radi i eventualno napravili kompromis. Pitajte direktno da li ne želi to da radi. Zatim ponudite neki način na koji zadatak može biti prihvatljiviji. Ponudite da to uradite zajedno, ili da preuzme neki drugi zadatak koji mu ne pada tako teško.

Ne može da upamti više instrukcija

Čak i ako svakog dana imate iste zahteve i zadajete iste zadatke, dete može imati muke da zapamti više instrukcija odjednom. Razvojne sposobnosti su individualne – iako očekujete da dete koje je krenulo u školu može da upamti rutinske svakodnevne zadatke, ono možda još uvek nema razvijen osećaj odgovornosti. Takođe, možda zaboravlja zadatke koji su uvek isto dosadni i odvajaju ga od onog što bi radije radilo. Razdvojte zadatke na pojedinačne korake i jednostavna uputstva. Dodajte više instrukcija kada imate više vremena, da biste podržali razvojne sposobnosti deteta.

Ne čuje vas, jer nije motivisano i želi da radi nešto drugo

Interesovanje oblikuje motivaciju deteta – umeste pranja zuba i oblačenja pidžame, dete želi da gleda crtani film. Integrišite njegove omiljene aktivnosti u rutine, tako što ćete reći „hajde sada da operemo zube, da bismo mogli da odgledamo još jedan crtani pre spavanja“.

Imajte u vidu suptilnu razliku između „ako…onda“ i „kada…onda“ – prvi oblik nagrađuje dobro ponašanje, a drugi nas tera da radimo u istom timu. Koristite drugi oblik štedljivo!

Kad dete ne sluša, čeka da počnete da vičete

Možda je uslovljeno na vikanje – kad vas dete ne sluša, ono ne registruje notu hitnosti ili ljutnje koja ga tera da reaguje. Zato prestanite da vičete, jer to samo utvrđuje i pojačava neželjeno ponašanje. Dajte jasne i koncizne zahteve, bez ponavljanja i bez podizanja tona. Ako vas dete i dalje ignoriše, sve dok ne podignete ton, potražite vezu sa još nekim razlozima za „gluvoću“ sa ove liste.

Ne voli da ga podsećate

Ponavljanje istih fraza je detetu možda zamorno koliko i vama. Kad vas dete ne sluša, možda čuje iste fraze, koje ga isključuju. Umesto da kažete „skloni te igračke“ ili počnete sa pretećim ili mučeničkim „koliko puta moram da ti kažem da pokupiš igračke sa poda“ pokušajte sa „vidim igračke na podu“ ili integrišite sakupljanje igračaka u rutinu (pre večere, ili posle kupanja).

Vaše dete oseća osudu

Kada dete ne sluša šta govorite ili zahtevate, možda oseća da ga osuđujete, što dovodi do otpora. Osetljiva deca često reaguju buntovnim isključivanjem ako ih vaše reči kritikuju ili postiđuju (čak i ako to ne radite namerno). Umesto da kritikujete i postavljate ultimatume, predložite zajedničku akciju – nemojte reći „nećeš gledati crtani ako ne središ sobu“ recite „primećujem da su igračke razbacane, možemo li zajedno da ih pokupimo“, jer ovaj pristup neguje saradnju i povezivanje.

Vi ne slušate dete, pa ono ne želi da sluša vas

Efikasna komunikacija je dvosmerna ulica. Odvojte vreme da aktivno slušate svoje dete – sklopite laptop, isključite TV, sklopite knjigu, prestanite da perete sudove i posvetite punu pažnju onome što želi da vam kaže. Kada dete oseća da ga slušate i cenite, veća je verovatnoća da će vam uzvratiti na isti način.

Vaše potrebe se sukobljavaju

Kada dete ne sluša, ono verovatno radi nešto što želi i što ispunjava njegovu potrebu i ne razume zašto bi umesto toga trebalo da ispuni vašu potrebu. Ono ima potrebu da se aktivno igra i zato skače po kauču – ako kauč može da se polomi, moglo bi da skače po dušeku ili da izađe napolje i trči. Ispunite detetovu potrebu za aktivnošću, umesto da mu je samo uskratite, da biste predupredili materijalnu štetu (ne uzimajući u obzir emocionalnu štetu).

Vaše dete ima potrebu za više autonomije

Autonomija je jedna od najčešćih potreba, koja se ispoljava kada dete ne sluša. Ono se na taj način izjašnjava o stvarima koje su mu važne i zahteva da to poštujete. Kada to razumete i poštujete, mnogo je verovatnije da će sarađivati sa vama.

Razumevanje zašto vas dete ne sluša je ključno za uspostavljanje efikasne komunikacije, je se tada možete pozabaviti osnovnim razlogom, umesto da autoritetom pokušavate da suzbijete ponašanje koje vam se ne sviđa. Primenjujući praktične strategije koje promovišu poštovanje, aktivno slušanje i autonomiju, možete stvoriti kooperativniji odnos sa svojim detetom.

Pročitajte i ovo: Slepi uglovi roditeljstva – narušavanje dečjeg samopouzdanja

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.