Da li su mudri ljudi srećniji?

Mudrost je jedan od onih psiholoških konstrukata, poput ljubavi ili inteligencije, koje je lako intuitivno shvatiti, ali ih je teško definisati i izmeriti. Težimo mudrosti, jer osećamo da je mudrost mesto u nama, na koje treba da stignemo na svom životnom putu, odredište koje je istovremeno i ishodište i na kome nije lako zadržati se. Mudrost je promenljiva i ne možemo se u njoj sasvim utvrditi i biti sigurni da naši postupci proističu iz mudrosti. Često se govori o tankoj liniji između mudrosti i ludosti i niko nije siguran šta je tačno mudrost, ali svi prepoznajemo kada je neko mudar – mudre osobe nam ulivaju poverenje i poštovanje, deluju kao da su pomirene sa sobom i svetom oko sebe. Njihova mudrost zrači lakoćom, iako se iza nje nalazi mnogo teških iskustava. Mudre osobe deluju srećnije, uprokos mnogim tugama koje su preživele.

Intenzivna proučavaja ovog intrigantnog životnog pitanja i fenomena, kojim su se psiholozi bavili u poslednjih tridesetak godina, dala su dva pristupa definisanju i merenju mudrosti (objavljena u stručnoj literaturi).

Tradicionalniji pristup prepoznaje performativnu mudrost, odnosno, praktičnu mudrost, koja se definiše kao „stručnost u fundamentalnoj pragmatici života“. Takva mudrost zahteva sposobnost razumevanja konteksta, tolerisanja različitih vrednosti i upravljanja neizvesnošću. Sa ovog stanovišta, mudri ljudi razumeju ljudsko stanje i znaju kako da se nose sa praktičnim problemima i životnim izazovima.

Fenomenološka mudrost se, sa druge strane, odnosi na nečije subjektivno iskustvo i često se meri samoprocenom. Za razliku od performativne mudrosti, koja se manifestuje u društveno vrednovanim proizvodima (ishodima odluka i ponašanja), fenomenološka mudrost podrazumeva subjektivni doživljaj nečije spoznaje, motivacije i emocija kao mudrih. To je, u stvari, lična mudrost, samospoznaja i uvid u sopstveni život. Verovatnije je da će fenomenološka mudrost obuhvatiti nečiji tipičan, a ne maksimalan nivo mudrosti, jer se zasniva na nečijem ličnom iskustvu, a ne na delovanju u izazovnoj situaciji.

Utvrđeno je da su ove dve vrste mudrosti u korelaciji, ali da nisu isto, a istraživači su nastavili da se bave razmatranjem razlika i zajedničkih karakteristika, podstaknuti zainteresovanošću za potencijalnu vezu između mudrosti i dobrog života. Međutim, odmah se postavilo pitanje definicije „dobrog života“ – kao i mudrost, ovo je bio klizav koncept, koji je opet zahtevao istraživanja i razvijanje odgovarajućeg pristupa. I opet se pokazalo da su dva pristupa najrealnija – pristup hedonističkog shvatanja blagostanja, koji definiše dobar život kao život ispunjen pozitivnim emocijama i zadovoljstvom, uz odsustvo negativnih afekata i pristup eudaimonije (grčka reč za blaženstvo), koji se fokusira na prilagođavanje, rast i ispunjenje nečijeg potencijala. Dobar život je, u tom smislu, ispunjen život u kome osoba pronalazi smisao samoostvarenje.

Pročitajte i ovo: Viši nivo svesti – mudrost i blagostanje

Najnovija istraživanja mudrosti, sprovedena 2022. godine na Univerzitetu u Torontu, bavila su se sumiranjem dosadašnjih istraživanja i zaključaka, a naučnici su želeli da saznaju koje individualne karakteristike predstavljaju predispoziciju za performativnu ili fenomenološku mudrost (ili oboje), kao i da li mudrost zaista donosi sreću i dobar život, bilo hedonistički ili eudaimonski. Uvidi iz ove kompleksne studije su prosvetljujući.

Suprotno popularnim stavovima (ali u skladu sa prethodnim istraživanjima), studija je otkrila samo trivijalne korelacije između starosti i mudrosti. Ovi nalazi su u skladu sa pretpostavkom većine istraživača da starost sama po sebi ne garantuje mudrost i da mudrost ne leži u (neminovnom) nagomilavanju životnog iskustva, tokom godina. To znači da nećete postati mudri kada ostarite, ako već niste na putu mudrosti, ako ne težite da stignete do tog mesta u sebi i da sa njega delujete. Mudrost je ono što radite sa vremenom koje imate.

Takođe, uprkos opšteprihvaćenoj tendenciji da se mudrost zamišlja u liku „mudrog starca“, utvrđeno je da rod uopšte nije značajan prediktor mudrosti.

Pretpostavljajući da mudrost mora imati neke veze sa pameću, istraživači su razmatrali i ovo pitanje i pronašli su relativno malu pozitivnu korelaciju između mudrosti i inteligencije. Recimo jednostavno da pametna osoba zna kako da se izvuče iz neke situacije, u koju mudra osoba zna kako da uopšte i ne upadne. Pozitivna korelacija otkrivena je samo za praktičnu, performativnu mudrost, dok za fenomenolšku, ona uopšt nije pronađena – ne morate biti genije, da biste stekli samospoznaju.

Zatim su istraživači potražili veze između mudrosti i osobina ličnost, poznatih kao „velikih pet“ i otkrili su veliku pozitivnu korelaciju između fenomenološke mudrosti i osobine otvorenosti. Fenomenološka mudrost je takođe bila u značajnoj korelaciji sa savesnošću, ekstravertnošću i prijatnošću, dok je bila u negativnoj korelaciji sa neuroticizmom. Performativna mudrost, međutim, nije bila u značajnoj korelaciji ni sa jednom osobinom „velike petorke“ – ljudi sa različitim dominantnim osobinama ličnosti pokazali su istu posvećenost i stručnost u rešavanju praktičnih problema.

Istraživači nisu pronašli nikakvu korelaciju između mudrosti i narcizma, dok je samopoštovanje bilo u visokoj korelaciji sa fenomenološkom mudrošću, ali ne i sa performativnom.

Konačno, istraživači su ispitivali vezu između mudrosti i sreće (blagostanja) i otkrili da hedonističko blagostnje pokazuje umerenu do veliku pozitivnu korelaciju sa mudrošću (fenomenološka mudrost, ali ne i performativna,  imala je značajnu korelaciju sa pozitivnim afektom). Eudaimonsko blagostanje pokazalo je veliku pozitivnu korelaciju sa obe vrste mudrosti, ali korelacija je bila jača za fenomenološku mudrost.

Dalje su razmatrane dve centralne komponenete eudaimonskog blagostanja, prilagođavanje i rast i utvrđeno je da je fenomenološka mudrost u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa prilagođavanjem, dok su obe vrste mudrosti značajno povezane sa rastom.

Istraživači su na kraju izdvojili zapažanje, da, iako fenomenološki i performativni pristupi konceptualizaciji mudrosti imaju svoje različite korelacije, oba su povezana sa otvorenošću, hedonističkim blagostanjem i eudaimonskim blagostanjem, posebno sa aspektom rasta eudaimonskog blagostanja. Ove zajedničke karakteristike znače da mudrost podrazumeva fleksibilnost u nečijem razmišljanju, sklonost i spremnost da se preuzimaju različite ideje i perspektive, kao i orijentacija ka istraživanju, psihološkom rastu i ličnom ispunjenju.

Iz svega ovoga možemo da razumemo da itekako postoji značajna veza između mudrosti i dobrog života, bez obzira na oblike mudrosti i pristupe shvatanju dobrog života. Na kraju, mudre osobe su srećnije, što možda sugeriše da mudrost može pomooći nekome da pronađe zadovoljstvo u životu, bez obzira na objektivne okolnosti i afektivne reakcije na njih.

A nama ostaje da razmišljamo o tome šta mi povezujemo sa mudrošću i šta mudrost povezuje sa nama, bez obzira na fenomenologiju, psihologiju i filozofiju i da tražimo u sebi kamen mudrosti – polazište sa koga možemo da širimo svoju perspektivu, fleksibilnost, razumevanje i strpljenje, da koristimo svoju intuiciju i inteligenciju i da pokušavamo da ostvarimo sopstvenu zamisao dobrog života i sreće.

Pročitajte i ovo: Kako da praktikujete staloženost i prisebnost

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.