Ovo NIJE empatija

Empatija je sposobnost razumevanja ili osećaja stanja druge osobe iz njihove perspektive, sposobnost da sebe postavimo u položaj drugog.

Danijel Golman govori o 3 vrste empatije:

  • Kognitivna empatija predstavlja našu sposobnost da se postavimo na tuđe mesto  i vidimo stvari iz njihove perspektive, bez nužnog bavljenja tuđim emocijama, tako da je to racionalniji proces. 
  • Emocionalna empatija je kada možemo doslovno osetiti tuđe osećaje kao da smo ih “uhvatili”. 
  • Saosećajna empatija je kada ne samo da razumemo i osećamo tuđu situaciju i emocije, već smo i spontano spremni da pomognemo ako je potrebno.

Kognitivna empatija se ponekad smatra previše racionalnom, a emocionalna empatija preterano emotivnom, pa saosećajna empatija uspostavlja ravnotežu između njih dve, ali je ipak važno negovati sve tri vrste empatije.

Ljudi koji su u pomagačkim profesijama ili su visokosenzitivni i imaju tendenciju da brinu o ljudima oko sebe često gube ravnotežu između vlastitih i tuđih osećanja, jer im je teško da se distanciraju od drugih. Često, kako bismo pomogli drugima i “spasili svet”, postavljamo sebe, svoja osećanja, misli i potrebe na drugo mesto možda i na štetu vlastitog blagostanja i mentalnog zdravlja. Osobe koje redovno daju prednost tuđim osećanjima iznad vlastitih potreba često pate od anksioznosti, depresije ili saosećajnog zamora. 

Mnogi od nas brkaju empatiju sa spašavanjem, trpljenjem, brigom bez kraja i početka o drugoj osobi. Ovo često (ali ne i uvek!) potiče iz uloge koju smo imali tokom odrastanja u porodici ili pak zato što roditelji nisu znali da potvrde vaša osećanja (a samim tim ni svoja). Na ovaj način vi kontinuirano stavljate druge na prvo mesto misleći kako vaša osećanja i potrebe nisu jednako važne kao i tuđe. Ono što vam je potrebno jeste razvoj samosvesti – o svojim osećanjima, mislima, telesnim senzacijama …onome ko ste vi i gde je vaša granica u odnosima.

A empatija bez granica je destrukcija. Zbog toga što nije održiva, vodi vas u emocionalnu iscrpljenost i nezdrave odnose. Empatija ne zahteva od vas da izdate sebe zarad dobrobiti drugog. Empatija ne traži od vas da nemate svest o tome gde su vaše granice i kako ste vi dok ste u ulozi empatičnog slušaoca. Empatija traži od vas i svest o sebi i vašem unutrašnjem svetu.

Kako bismo bili iskreno empatični neophodno je da vodimo računa i o sebi dok smo tu za druge.

Košulja: Lindex, Pantalone: Benetton

Šta konkretno NIJE empatija?

  • Prenaglašeno obraćanje pažnje na emotivna stanja drugih ljudi
  • Preuzimanje odgovornosti za tuđe blagostanje i tuđe emocije
  • Spašavanje, “popravljanje” i menjanje drugih ljudi kako bi oni bili “srećni”
  • Trpljenje tuđeg lošeg ponašanja i gaženje sopstvenih ličnih granica
  • Pristajanje na kompromise koji idu na vašu ličnu štetu
  • Stavljanje tuđih osećanja i potreba iznad sopstvenih 

Zašto je važno da negujemo i samosaosećanje?

Samosaosećanje bismo najlakše mogli definisati: ponašaj se prema sebi kao što bi se ponašao prema bliskom prijatelju.

Mnogi moji učesnici koji opisuju sebe kao empatične ili generalno pronalaze sebe u ulozi pomagača, spasioca, „majke savete“ veruju da, ukoliko bi bili samosaosećajni, to bi značilo da će postati i sebični. Sama sam se dugo borila sa ovom zabludom i osećala grižu savesti kada bih u određenim situacijama postavila sopstvene potrebe ispred tuđih. Posebno smo mi žene podložne tome da uskraćujemo sebi pravo na samosaosećanje, verovatno jer smo vaspitavane u duhu toga da treba da „predosetimo“, a samim tim i zadovoljavamo potrebe drugih u bliskim odnosima, vrlo često ne očekujući ništa zauzvrat ili uopšte ne znajući šta je to nešto što nam je potrebno zauzvrat (momenat: „mene čini srećnom to što si ti srećan“ itd.).

Iako su istraživanja nejasna prema tom pitanju da li sa jačanjem našeg samosaosećanja jača i saosećanje prema drugima, ono što je potvrđeno iz rada Kristin Nef, jeste da rad na razvoju samosaosećanja pomaže u prevenciji saosećajnog zamora, emocionalne iscrpljenosti, pogotovo u pomagačkim profesijama. Ono što je zanimljivo i važno znati jeste da, samim tim što ste bolji prema sebi, možete biti i bolji prema drugima.

Ne može se sipati iz prazne čaše, odnosno, ne možete dugoročno i održivo biti na raspolaganju drugima ako ne dajete sebi ništa zauzvrat. Samim tim, ako radim na tome da budem bolji prijatelj najpre sebi, onda mogu biti prisutnija, bolja i ispunjenija kada sutra treba da sam prijatelj nekom drugom. Ulaganjem u sebe, ulažem i u odnose sa drugima. 

Pročitajte i ovo: Netipični saveti za prihvatanje teških emocija

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Vesna Laković van Kempen je sasvim slučajno postala preduzetnica u Mindfulness centru Novi Sad, a kasnije pokrenula i posao sa svojim suprugom u oblasti inovacija online obrazovanja – Bujoo education. Večiti volonter i aktivista, ljubitelj sarkazma, astrologije, filmova. Učesnici njenih edukacija je opisuju kao posvećenu i iskrenu, a bliski ljudi kao duhovitu, empatičnu i borbenu. Sebe opisuje kao nekog ko retko odustaje, obožava spontanost i nesvakidašnje ljude, a nada se da će jednoga dana postati pisac SF romana.