Kako da prepoznate pasivno-agresivno ponašanje (kod drugih i kod sebe) i kako da se postavite

Pasivno-agresivno ponašanje se definiše kao ponašanje koje je naizgled bezazleno, slučajno ili neutralno, ali koje nosi skriveni ili nesvesni agresivni motiv. Ovakvo ponašanje ponekad može biti neprepoznatljivo, jer se ispoljava u vidu otpora zahtevima kroz odugovlačenje, izražavanje mrzovolje ili tvrdoglavosti i može biti teško suočiti drugu osobu sa štetnošću ovakvom ponašanja i napraviti promene ka direktnijoj i iskrenijoj komunikaciji (naročito u situacijama sukoba i nezadovoljstva).

Pasivno-agresivne osobe često dozvoljavaju drugima da preuzmu kontrolu (za razliku od agresivnih osoba koje se otvoreno konfrontiraju), ali one na taj način kontrolišu stvari indirektno i suptilno.

Znaci koji ukazuju na pasivno-agresivno ponašanje

Pasivno-agresivno ponašanje se ispoljava na mnoge načine i možete ga prepoznati kao prikrivenu uvređenost – osoba koja ne želi da se otvoreno sukobljava, a želi da vam da do znanja da je ljuta, može prestati da komunicira i ne reagovati na vaše pokušaje da razgovarate, terajući vas da sami shvatite zašto je ljuta (što je blisko manipulaciji osećanjem krivice). Takođe, pasivno-agresivno ponašanje se može ispoljiti kroz odugovlačenje – kada svog tinejdžera podsetite na dogovor da obavi svoj deo kućnih poslova, on počinje da se izvlači i odugovlači, a vi počinjete da zvučite kao pokvarena ploča ponavljajući zahtev, kao i kroz sarkastične komentare i peckanja koja će vas izvesti iz takta (tipična situacija koja izluđuje mnoge roditelje dece u adolescentskom uzrastu).

Pasivno-agresivna osoba može tvrditi da nije ljuta, ili da se dobro oseća, dok sve vreme neverbalnim znacima jasno pokazuje da stvari stoje upravo suprotno, što je gotovo isto kao tretman ćutanjem i prekidanjem komunikacije.

Pasivna agresija uključuje i teatralna ponašanja, kao što su lupanje vratima, namerno pravljenje buke, uzdisanje i pokazivanje nezadovoljstva i ljutnje, ali bez verbalizacije osećanja. Kada osobu pitate šta nije u redu, može vam reći da je sve u redu, ili možete dobiti oštar, sarkastičan odgovor u stilu „zbog čega misliš da nešto nije u redu“.

Pasivno-agresivno ponašanje u profesionalnom okruženju može se odnositi na uskraćivanje važnih informacija, čime onaj na poziciji da deli informacije kažnjava tim ili pojedince.

Efekti pasivno-agresivnog ponašanja

Pasivna agresija utiče na sve odnose – pošto pasivno-agresivna osoba ne izražava otvoreno svoja osećanja, ljudi sa kojima komunicira možda neće razumeti zašto ona ignoriše njihove zahteve ili uvređeno ćuti, a to može stvoriti potpunu konfuziju na svim relacijama.

Partner pasivno-agresivne osobe (ili roditelj) može prosto izludeti od ponavljanja zahteva i dobijanja sarkastičnih opaski i u nastojanju da prekine pritisak koji oseća, može izgubiti smirenost i kontrolu i eskalirati u agresivnom ponašanju. Ili se može razočarati i potpuno odustati, što je jednako nekonstruktivno, kao i agresivno i pasivno-agresivno ponašanje.

Pored toga, pošto pasivno-agresivna osoba ne govori o tome kako se oseća, razlozi za bes i frustraciju se nikada ne iznose i ne rešavaju, a osnovni problem se i dalje pogoršava.

Zaposleni pasivno-agresivni mogu se suočiti sa disciplinskim merama ili čak dobiti otkaz, a učenici mogu dobijati niske ocene zbog neispunjavanja obaveza, što može sabotirati njihov akademski put.

Komplet: XYZ Gaëlle

Pročitajte i ovo: Šta je nenasilna komunikacija i kako da je praktikujete

Uzroci pasivne agresije

Ovo destruktivno ponašanje je prilično uobičajeno (do sada ste sigurno prepoznali određena ponašanja svojih bližnjih, a možda i svoja sopstvena) i može proizaći iz različitih razloga.

Vaspitanje i odnosi u porodici najivše doprinose formiranju pasivno-agresivnog pristupa, smatraju psiholozi koji istražuju ponašanje dece kojoj u porodičnom okruženju nije bilo dozvoljeno (ili je bilo akivno obeshrabrivano) direktno ispoljavanje osećanja. Kada ne mogu otvoreno da izraze osećanja, deca pronalaze zaobilazne načine da kanališu svoj bes i frustraciju i formiraju pasivno-agresivno ponašanje, koje postaje obrazac koji slede i kada odrastu.

Mentalno zdravlje takođe igra ulogu i uočena je veza između depresije i pasivno-agresivnog ponašanja, odnosno kombinacija stavova osobe i načina na koji objašnjavaju negativne situacije (šta čemu i kome pripisuju) i kako reaguju u izazovnim situacijama.

Okolnosti takođe mogu uticati na pasivno-agresivno ponašanje – ako se nalazit na mestu gde otvoreno ispoljavanje osećanja nije primereno i društveno prihvatljivo, osoba se može služiti pritajenim sarkazmom i pasivno-agresivnim komplimentima (komplimenti u kojima su skrivene uvrede), da izraziti ljutnju, prezir i negodovanje.

Izbegavanje sukoba može dovesti do pasivne agresije – nije uvek lako biti asertivan i emocionalno otvoren. Kada je zauzimanje za sebe teško ili čak zastrašujuće, pasivna agresija može delovati kao lakši način da se nosite sa emocijama, bez potrebe da se suočite sa izvorom svog besa.

Kako da tretirate pasivno-agresivno ponašanje

Kada se prijatelj, partner, kolega, redovno upušta u pasivnu agresiju, treba najpre da prepoznate da se radi o toj vrsti ponašanja. Durenje, cinični komplimenti, odugovlačenje, povlačenje i odbijanje komunikacije su najsigurniji pokazatelji pasivno-agresivnog ponašanja. Kada se suočite sa ovakvim ponašanjem, pokušajte da obuzdate bes – umesto toga, istaknite osećanja druge osobe na način koji nije osuđujući, ali barata činjenicama. Ako imate posla sa detetom koje je očigledno uznemireno što mora da obavlja kućne poslove, na primer, možete reći „izgleda da si ljut na mene što tražim da središ svoju sobu“. To će mu dati do znanja da prepoznajete pasivnu agresiju i da nećete dozvoliti da to prođe prećutno.

Dajte drugoj osobi priliku i prostor da shvati svoje emocije, da razmisli o njima i da postupa u skladu sa njima.

Prepoznajte sopstveno pasivno-agresivno ponašanje

Ponekad je lakše prepoznati pasivno-agresivno ponašanje kod drugih, nego uvideti ove obrasce ponašanja kod sebe. Ako sumnjate da ste pasivno-agresivni, napravite korak unazad i razmotrite svoje ponašanje, u čemu vam mogu pomoći sledeća pitanja:

Da li se često uvredite (i nadurite) kada ste nekim nezadovoljni?

Da li izbegavate ljude koji vas uznemiravaju?

Da li se dešava da prekinete komunikaciju i zaćutite, kada ste na nekog ljuti?

Da li odlažete nešto što treba da uradite kao način da nekog kaznite?

Da li koristite sarkazam da biste izbegli upuštanje u smislene razgovore?

Ako vaše pasivno-agresivno ponašanje šteti vašim odnosima, postoje koraci koje možete preduzeti da promenite svoje reagovanje i svoj odnos prema drugima.

Povećajte svoju samosvest – pasivno-agresivno ponašanje ponekad proističe iz toga što niste dobro razumeli svoja osećanja. Počnite da obraćate pažnju na ono što se dešava u vama, dok reagujete na različite ljude i situacije.

Dajte sebi vremena da uočite propuste i napravite promene. Prepoznavanje sopstvenog ponašanja je dobar prvi korak ka promeni, ali promena obrazaca ponašanja i reakcija može potrajati. Budite strpljivi sa sobom dok radite na smanjenju pasivno-agresivnih reakcija.

Vežbajte izražavanje sebe. Razumevanje osećanja i učenje da ih izrazite na odgovarajući način, najvažniji je korak ka okončanju pasivno-agresivnog ponašanja. Konflikt je neizbežan deo života, ali znanje kako da efikasno potvrdite svoja osećanja može dovesti do boljih rešenja.

Pasivno-agresivno ponašanje može biti destruktivno, ali svi ponekad reagujemo na takve načine. Razumevanjem šta uzrokuje pasivnu agresiju i kako da se postavite prema drugima (i prema sebi), može pomoći da poboljšate svoje odnose i sanirate štetu koja je možda već nastala i da povećate svoju samosvest i autentično izražavanje svoje ličnosti.

Pročitajte i ovo: Samosabotaža – zašto radimo protiv sebe i kako da prestanemo

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.