Načini da se bolje povežete sa svojim osećanjima i budete svesniji sebe

Osećanja su suptilan sistem za navigaciju, kojim smo opremljeni da bismo mogli da prepoznamo kad nešto nije u redu i da se postavimo u skladu sa tim. U žurbi svakodnevnog života, dublje povezivanje sa osećanjima zahteva pažnju i vreme, koje nam obično nedostaje, pa nam tako mnoge stvari u nama samima prolaze ispod radara.

Ne koristeći svoju „opremu“ za samoposmatranje i skeniranje i ne razumevajući povezanost psihe, emocija i tela, patimo od neobjašnjivih bolova, nesanice, gojaznosti, depresije, koji nam otežavaju živote i unesrećuju nas.

Mi biramo da budemo nesrećni, tvrde brojni psiholozi, a to isto tvrde i duhovne vođe i gurui.

Logično je misliti da niko ne bira da bude nesrećan, ali ako smo mi sami krojači svoje sudbine, onda je i loše emocionalno stanje naš izbor – koji pravimo nesvesno, ne koristeći alate kojima smo opremljeni. Ili uopšte ne pravimo nikakve izbore, dopuštajući da nas okolnosti guraju i udaraju, kao lopticu u fliperu.

Kvalitet života koji vodite u velikoj meri zavisi od vašeg upravljanja osećanjima i od vaših izbora – da li činite sve što možete da ograničite patnju i povećate uživanje i osećanje ispunjenosti i samoostvarenja? Možda radite mnogo toga, ali ako propuštate dublje povezivanje sa svojim osećanjima, osećaj svrhovitosti je slab i labav, umesto da bude snažno vezivo, koje povezuje i drži na okupu građevinske blokove vašeg života.

Kako da produbite povezivanje sa svojim osećanjima

Usporite i dišite svesno

Disanje je nešto što radite automatski, ali kada se usredsredite na dah i svesno pratite saki udah i izdah, podešavate se na svoju suptilnu, unutrašnju frekvenciju i povezujemo se sa sobom. Obuzeti svakodnevnom gužvom i žurbom, dišete plitko, ili ostajete bez daha, kao da zaista trčite kroz dan, ili vas neki teret pritiska u grudima. Pravite pauze da zastanete i samo dišete duboko. Da se saberete, uzemljite, proverite svoje unutrašnje stanje, da biste mogli da nastavite. Grč i stres jurenja rokova vam stiskaju stomak i dijafragmu i stvaraju telesnu napetost, koja se reflektuje kroz razne fizičke bolove (glava, vrat, bol među plećkama), koje možete sprečiti zaustavljajući se i svesno dišući i opuštajući telo. Nećete raditi brže i misliti jasnije ako ste u grču, jer mozak neće imati dovoljno kiseonika, ali ako se opustite i oslobodite protok kiseonika i krvi do mozga, bićete efikasniji. Setite se toga kad se povijete i zaustavite dah u naporu da nešto dostignete (a to što jurite je pred vama na kompjuteru), ispravite se, napravite nekoliko krugova glavom, da opustite vrat i dišite duboko par minuta. Isprobajte neku od brojnih tehnika za smanjivanje stresa i uzemljenje.

Haljina: Mohito, sat i nakit: Swarovski

Pročitajte i ovo: Vežbe samosaosećanja koje treba da radite svakodnevno – da biste se bolje osećali u svojoj koži

Posmatranje sebe i povezivanje sa osećanjima

Posmatrajte svoja osećanja, posmatrajte svoje misli i fizičke senzacije – samo ih sve primetite i registrujte, ne pokušavajući da izvedete zaključke, ne kriveći sebe što ne možete odmah da promenite ta osećanja i stanja. Dok vam to ne postane navika za koju vam ne treba posebna koncentracija i vreme, praktikujte meditaciju – to je jedan od najboljih načina za dublje povezivanje sa svojim osećanjima i za samoposmatranje i unutrašnje skeniranje, fizičko i mentalno.

Usredsredite se na disanje, dok se ne opustite, zatim registrujte mesta u telu gde osećate nelagodnost (stezanje u grudima, pritisak u glavi, uznemirenost u stomaku) i ispitajte ta mesta. Uđite u sebe i svoje telo i pitajte se koja su se to osećanja nagomilala i izazivaju neprijatnost i telu – određene regije tela i organi, vezani su za određena osećanja, koja ste potisnuli i koja izazivaju stres, tu gde se nalaze, tražeći da budu oslobođena.

Kada prepoznate neka osećanja, pustite ih da se kreću kroz vas i posmatrajte ih sa milošću, ne identifikujući se sa njima. Mantra „ja nisam moja osećanja“ može biti od pomoći.

Posmatrajući osećanja i prepoznajući bes, stid, strah, tugu, frustraciju, posmatrate i misli koje ih prate, a sam čin posmatranja je oslobađajući – ne morate da radite ništa drugo, osim da budete svesni svojih misli i osećanja, ne dozvoljavajući im da vas uvuku i suze vam perspektivu.

Vođenje dnevnika za praćenje i razumevanje osećanja

Zapisivanje svojih osećanja zaista pomaže da budete svesniji sebe i da se udubite u analizu, jer ono što ste zapisali možete čitati ponovo, kad god vam nešto „sine“ i to povežete sa nečim što ste zabeležili.

Da biste dubinski analizirali svoja osećanja, postavite sebi konkretna pitanja – nemojte biti uopšteni kao „zašto sam toliko uznemirena“, već precizirajte pitanje, kao „šta me najviše uznemirava u ovoj situaciji (navedite situaciju)“, ili „zašto se plašim da kažem istinu (navedite kome i o čemu)“ ili „šta me toliko pogodilo kada mi se ta osoba (navedite osobu) obratila (navedite kako)…

Postavljanje konkretnih pitanja dovodi do otkrivanja neprijatnih istina – ali teške istine su takođe oslobađajuće. Kad znate sa čim imate problem, onda možete razmisliti o najboljim načinima da ga rešite.

Sa olovkom i papirom možete biti vrlo iskreni prema sebi – dnevnik tome služi, da se poverite sami sebi, bez ikakve cenzure. Što više detalja zabeležite o svojim reakcijama i osećanjima, imaćete više informacija kada pristupite analizi.

Redovno povezivanje sa osećanjima

Koristeći ove jednostavne prakse i pretvarajući ih u svakodnevne rutine i rituale, povezivanje sa osećanjima će vam preći u naviku samoposmatranja i analize i lakše ćete i brže dolaziti do odgovora. Dok povećavate svoju samosvesnost, ostanite strpljivi i velikodušni prema sebi – pozitivne promene se ne događaju preko noći, a lični rast može biti skokovit, ali se odvaja u fazama i potrebno je vreme da biste prihvatili i implementirali u svoj način razmišljanja i ponašanje ono što saznajete o sebi.

Pročitajte i ovo: „Ne danas“ – mantra za smanjivanje pritiska svakodnevne prezauzetosti 

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević