7 bezbednih načina da u odnosu pokažete ranjivost

Emocionalna ranjivost je neophodna u zdravom odnosu – kad se osećate bezbedno da partneru pokažete svoje slabosti, da pred njim budete iskreni, povredivi, ogoljeni, znajući da on to neće zloupotrebiti, osnova je komunikacije koju retko u odnosima imamo u početku. Ova vrsta bliskosti razvija se sa godinama, delom spontano, a delom učenjem da komuniciramo, da se otvorimo i izložimo, da prihvatimo obostrane nesavršenosti i postignemo veću intimnost.

Ranjivost je jedan od načina na koje se trudimo i učimo da bismo išli dublje. Ako želite visoke vibracije, prihvatite i niske – to je dinamika odnosa koja produbljuje bliskost i poverenje. Svi parovi proživljavaju teške trenutke, upadaju u krize, pokušavaju da poprave stvari, kao i da ih prihvate – svi se suočavaju sa neskladom u odnosima i borba da održe vezu, da se bolje razumeju, da se zajedno suprotstave frustrirajućem razdoru, određuje ukupan kvalitet njihovog zajedništva.

I svima je potrebno da nauče kako da koriste pravi jezik, ton, način razmišljanja i pristup problemima, kako bi u potpunosti iskoristili priliku koju im sukobi i krize nude. Poteškoće u odnosima, ma koliko indirektno (i mučno) na kraju doprinose stvaranju dublje povezanosti i intimnosti. Većini parova je ovo neverovatno teško, jednostavno zato što im nedostaje znanje (i stručnost) da se pozabave svojim razlikama na načine koji neće dodatno narušiti zajedništvo.

Radost popravke koja obnavlja harmoniju

Ako prihvatimo da je početna, romantična faza veze „ljubav bez znanja“, a kasnija faza razočaranja „znanje bez ljubavi“ onda ima smisla da uvedemo i treću fazu „poznavanja ljubavi“ u kojoj par razvija veštine komunikacije, osnažuje strpljenje i promoviše ranjivost. A ta faza bi trebalo da bude cilj svom parovima. Poznavanje ljubavi je ono što dolazi kroz svest da je većina njihovih sukoba popravljiva, a čak i kada nije, da mogu naučiti da ih prihvate (za razliku od tolerisanja ili zameranja). Pozitivan ishod dolazi iz spremnosti parova da razmišljaju objektivnije, da priznaju da su (i da će ostati) nesavršeni i da ni jedno od njih ne može da se meri sa romantičnim, ali nategnutim idealima, koje onaj drugi nameće.

Parovi moraju da shvate da se pojedini (ili mnogi) nedostaci njihovog partnera mogu ispraviti, sve dok ne postoji pritisak ili ultimatum, dok je druga osoba motivisana da radi na sebi. Pored toga, partner koji ukazuje na nedostatke, mora poštovati i prihvatiti slobodu drugog da odluči da ne menja svoje osobine. To znači da možda morate prihvatiti nezgodnu narav, premalo naklonosti, aljkavost, škrtost ili nagon za kontrolom, a ipak birati da volite partnera. Ono što vam veza daje, daleko prevazilazi ono što joj nedostaje. Ranjivost ove vrste nije moguća, ako niste spremni da uđete u popravku odnosa, sa spremnošću da prihvatite da će neke stvari ostati nepopravljive. Tada je razumno i mudro izaći iz odnosa.

Kako praktikovati ranjivost u traženju promene od partnera

Pružite osećaj sigurnosti

Kada se obraćate svom partneru u nameri da tražite promenu ponašanja, morate to učiniti na način koji nije preteći, koji ga neće zastrašiti, ili isprovocirati – koji će mu pružiti osećanje sigurnosti i bezbednosti.

Ranjivost bez kritike

Morate izbegavati negativno ocenjivanje, kritikovanje i osuđivanje partnera zbog njegovih navika i ponašanja koja vam smetaju. Opisivanje verbalne ili fizičke navike koja vas izluđuje, mnogo je bolje nego kritikovanje. Vi ne govorite o karakteru svog partnera, već, konkretno, o njegovom ponašanju. Da biste praktikovali ranjivost umesto optuživanja, potrebno je da uvžebate kako da koristite izjave „ja osećam“ i da preuzmete vlasništvo nad onim što vas frustrira. Uz to, morate odoleti moćnom iskušenju da svog partnera smatrate odgovornim za svoje nezadovoljstvo.

Pročitajte i ovo: Zašto prebacujemo odgovornost za raskid u partnerskim odnosima

Ne gurajte, nego vucite – nežno

Da bi partner ostao otvoren i prijemčiv za vaše primedbe, potrebno je da pokažete ranjivost i da pristupite problemu sa stavom „kako ovo da rešimo“ umesto sa nabojem besa i neprijateljstva. Morate imati na umu da ne treba da napadnete partnera i da ga time odgurate od sebe, već da treba da ga povučete – i to lagano i nežno. Potrebno vam je mnogo samokontrole i jasno postavljanje namere, da biste uspeli u tome.

Poštovanje granica

Ne možete napasti partnerove zidove i srušiti ih na juriš – možda su njegove granice čvrsto ukorenjene i iako su zastarele i pogubne i za njega i za vaš odnos, morate ih poštovati.

Ranjivost bez kontrole

Ukažite na problem poveravajući se partneru – delite sa njim ono što je izazvalo neželjenu udaljenost među vama. I nadate se da će vaša komunikacija orijentisana na rešenje premostiti jaz, za oboje.

Pročitajte i ovo: Da li je vaš brak vredan spasavanja?

Isceljujuća moć zagrljaja

Nastupajte sa mesta „mi“, a ne sa mesta „ja i ti“ ili „ja protiv tebe“. Iako govorite eksplicitno o disharmoničnom stanju, vi ste i dalje par, sa istorijom povezanosti i skladnosti, koje možete potvrditi. Svaki fizički gest, koji je umirujuć – stisak ruke, zagrljaj – može biti neprocenjiv u jačanju vaše dobre namere i olakšavanju mučne situacije koja je privremeno zavladala.

Ranjivost uz radoznalost i validaciju

Kada ste se otvorili, izložili, iskazali svoju potrebu za intimnošću ili nezadovoljstvo ponašanjem partnera, morate izraziti i radoznalost i istinsko interesovanje za suprotstavljene potrebe svog partnera. Morate ih uvažiti, jer one su validne, kao i vaše sopstvene. Pitajte partnera kako se oseća i šta misli – i unapred odlučite da ćete prihvatiti i podržati sve što vam kaže, iako vam se to možda neće sviđati. Jer, ne radi se o tome ko je u pravu, nego o pronalaženju kompromisa koji će biti obostrano prihvatljiv. Ako jedan od partnera pobeđuje – oboje gube, ostavljajući vezu na cedilu.

Šta sa partnerom koji prima zahtev za promenom

Prethodne tačke su se fokusirale na to kako da izrazite nezadovoljstvo, kako da poverite svoj problem partneru, kako da praktikujete ranjivost dok izražavate zabrinutost, sumnje i strhovanja na neoptužujući i nesnishodljiv način. Ali, da bi se uspostavila harmonija, partner koji prima zahtev za promenom, ima jednako važnu ulogu. Odgovor primaoca treba da bude saosećajan, da izbegava izgovore i samoopravdanja i da pokaže otvorenost da primi ono što partner deli sa njim. Osim toga, on je u poziciji da razmisli o tome da li je zahtev razuman i zaslužuje ozbiljno razmatranje (nazavisno od napora koji bi morao uložiti da ga ispuni).

Koliko god govornik vešto nastupao, uz otvorenost, iskrenost, ranjivost i zainteresovanost za rešenje, slušalac (partner koji prima zahtev), može osetiti otpor i poriv da se brani i da komunikaciju sa mesta „mi“ odgura na mesto „ja protiv tebe“, što može predstavljati srž problema. Slušalac treba da ima priliku da iznese svoje zahteve, bojazni i sumnje, kako biste harmonizovali svoja neslaganja.

Aktivna ranjivost u odnosu podrazumeva iznošenje nezadovoljstva, artikulisanje svojih želja, uz konkretne predloge o tome kako bi stvari mogle bolje da funkcionišu za vas („evo šta mislim da bismo mogli da praktikujemo, kako bismo imali zdraviji seksualni život“) – praktikovanje skupa veština kojima vas niko nije naučio, ali koje možete savladati, kroz praksu, strpljenje i upornost.

Naslovna fotografija: unsplash.com 

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.