Kako da ublažite roditeljski burnout  

 Želimo da budemo uspešni u svemu što radimo i nastojimo da damo sve od sebe u svim oblastima života. Imamo poslovne i lične ciljeve – i velike šanse da doživimo burnout. Želimo uspešnu karijeru, stabilan brak, želimo da budemo sjajni roditelji. Možda nikada nije bilo izazovnije napraviti ravnotežu i uskladiti sve životne uloge koje smo preuzeli i u kojima želimo da budemo najbolji i nikada nije bilo lakše upasti u zamku ambicije – sagorevanje vreba na svim poljima i ne povezuje se samo sa profesijom i karijerom. Možemo se potrošiti i sagoreti i u roditeljstvu.

Ovo su alati za „fino podešavanje“ koji su vam potrebni da izbegnete roditeljski burnout

Integracija posla i života

Ispitujući iskustvo zaposlenih majki sa malom decom, psiholozi su zaključili da je ideja o postizanju i održavanju ravnoteže između posla i roditeljstva (privatnog života) – zabluda. Očekujući od sebe da sve postignete, stalno morate da podnosite žrtve – i pošto ne vidite kako biste drugima nešto uskratili, vi to radite sebi. Briga o sebi postaje žrtva koja je uvek pri ruci i koju konstantno podnosite da biste postigli taj famozni balans, odnosno, da biste ispunili nerealne, perfekcionističke težnje, koje vas ostavljaju prazne i razočarane i guraju u burnout. Da biste, umesto ravnoteže (i žrtvovanja brige o sebi) postigli integraciju posla i privatnog života, potrebno je da postavite granice unutar svog rasporeda, date prioritet brizi o sebi i naučite da baratate alatima za emocionalnu regulaciju, kako biste pronašli i održali smirenost u haotičnim situacijama.

Briga o sebi je toliko „izvikan“ pojam da ste možda otupeli na njegovo značenje i pokušavate da ono što je dobro za vas i ono u čemu uživate, maksimalno prilagodite uslovima života. Radite jogu dok deca gledaju crtaće, spremni da svakog časa prekinete i intervenišete, ako je potrebno (a uvek je potrebno) i ne sećate se kada ste se poslednji put naspavili ili opustili, ili popili kafu na miru. Stalno ste dežurni i stalno ste napeti i potrebna vam je pauza. Zamislite porodicu kao organizam – vi ste nervni sistem tog organizma i neophodno je da ostanete stabilni i funkcionalni. Dakle, briga o sebi nije „otimanje“ od dece i porodice, ili zabušavanje na poslu, već čin brige za stabilnost i funkcionalnost organizma. Potrebno je da usvojite to uverenje, da biste izašli na kraj sa osećanjem krivice, koje će se pojaviti kad pravite plan za izlazak sa prijateljicom, ili odvajate vreme za vežbanje.

Kako da za sebe odvojite vreme (koje nemate)

Granice između poslovnog i kućnog života su potpuno zamagljene, naročito sada kada mnogi rade od kuće i čini se da svi rade 24/7, bez fizičkih ili emocionalnih pauza – nije ni čudo što je burnout sve češća pojava. Da biste uspostavili granice potrebne su vam kraće, ali kvalitetne pazue, a osnovna pravila su – bez ekrana i bez planiranja sledećeg obroka ili sastanka. Odvojte deset minuta da resetujete svoj nervni sistem i vratite fokus. Ako svakodnevno pravite pauze u kojima ćete prošetati, uživati u šoljici kafe, slušati muziku – posle nekog vremena primetićete pomak. Mozgu i nervnom sistemu nije potrebno mnogo za resetovanje, ako ste redovni i dosledni. Kada planirate ovakve pauze, veća je verovatnoća da ćete ih i iskoristiti.

Granice koje ublažavaju roditeljski burnout

Potreba za granicama oko svog vremena je univerzalna i odnosi se na mnoge oblasti – treba vam vreme za sebe, vreme za decu, vreme bez računara. Kada su granice zamagljene, morate ih ponovo iscrtati i osnažiti, a ako ih uopšte niste imali, morate ih ustanoviti, što uopšte nije lako. Ključ za uspešno postavljanje granica je pravljenje rasporeda, koga ćete se pridržavati. U raspored obavezno uvrstite ono čega ćete se najverovatnije odreći (jer je sve drugo važnije) – vreme za sebe.

Pročitajte i ovo: Redefinicija sebe u braku i porodici (u susret srednjim godinama)

Kako postaviti raspored ako ne postoji granica između posla i kuće

Neko ima dovoljno prostora da može da bude komotan u svojoj sobi ili radnom prostoru, bez ometanja drugih članova porodice. A neko se zaključava u kupatilo, da bi mogao da obavi važan poslovni razgovor, ili da se isplače, jer gotovo da nema prostora za privatnost. Raspored će vam pomoći da uspostavite mir, jer kada ga imate, onda svi znaju šta da očekuju i mogu da se orijentišu. Ko kada ustaje, kada su obroci, kada je radno vreme, vreme za školu, vreme za sebe – predvidljivost predstavlja strukturu koja omogućava mentalnu smirenost, ne samo roditeljima, već i deci.

Kad radite od kuće, možete imati specifičan problem – samo jedan zid vas deli od dece tokom radnog dana (imate mir samo dok su u školi) i može vam biti teško da ostanete fokusirani na svoj posao, ako ih stalno čujete. Kada morate da ignorišete prisustvo svoje dece u kući, jer morate da završite posao, možete se osećati frustrirano, možete biti ljuti i na njih i na sebe i povrh svega, osećati krivicu zbog svih tih osećanja.

Ublažavanje krivice ublažuje roditeljski burnout

Jedan od načina da ublažite svoj osećaj krivice, jeste da se okrenete razumu i racionalnom razmišljanju, koje podržava vaše izbore. Mnoga psihološka istraživanja otkrivaju da kvalitet vremena koji provodite sa decom ima veći uticaj i značaj od količine vremena koje provedete sa njima. Šta se tačno podrazumeva pod kvalitetnim vremenom? To nije ništa posebno i ne zahteva neku naročitu aktivnost – kvalitetno vreme je kada osećate bliskost i povezanost, a ona se može posebno snažno osećati u tišini i smirenosti porodične atmosfere, dok svako radi nešto svoje. Dete može čitati, crtati, gledati neki sadržaj, dok se vi bavite spremanjem hrane, ili rastrebljivanjem, ili i sami sedite i čitate, ili nešto gledate.

Razgovor će se pokretati spontano i sporadično i možda neće imati nikakav kontinuitet, ali osećanje sigurnosti, topline i povezanosti vlada u ovakvim trenucima i deci je dragoceno – ona mnogo više cene naše prisustvo u tim običnim, svakodnevnim trenucima, nego zakazane izlete, provode i zabavne sadržaje. Kada pravite raspored za dan, napravite mesta i za deset minuta sa detetom (ili duže, ako imate vremena) – kada je zajedničko vreme u rasporedu, predviđeno je i na njega se može računati, roditelji i deca doživljavaju više povezanosti i saradnje tokom dana.

Provedite dakle, vreme sa decom bez određivanja sadržaja, samo se povežite – pustite dete da odluči šta želi da radi, uključite se i uživajte sa njim. Osim razgovora, uključite dodir u trenutke povezivanja – grljenje, maženje, kao i smeh, ples, pevanje.

Burnout zbog osećanja rastrzanosti

Veliki deo izgaranja dolazi zbog osećanja krivice što niste dovoljno prisutni i na raspolaganju svojoj deci, kao i da niste dovoljno uključeni u svoj posao (čak i kad ste po ceo dan kod kuće i radite od kuće). Potrebno je da prepoznate to osećanje, tu rastrzanost, koja vam ukazuje na to da treba bolje da se organizujete, odnosno, da struktuirate svakodnevnicu i uspostavite rutinu, kroz raspored svog vremena. Tako ćete biti sposobniji da pravite kvalitetne pauze, neophodne za vaše blagostanje.

Potebno je i da naučite da puštate stvari koje realno nisu mnogo važne – ako se osećanje krivice javlja kada vam je kuća u neredu, pokušajte da date sebi dozvolu da sređivanje stavite u dno liste prioriteta, ili da se njime bavite samo kratko u određenim trenucima u danu. Povećajte toleranciju na punu sudoperu, razbacane stvari, zatrpan sto, nenameštene krevete. Držite se racionalnog – to nije važno i nije prioritet, pustite to. Ako vam je teško da usporite i da se distancirate od nevažnih stvari, umesto da skočite i bacite se na sređivanje van rasporeda, uzmite nekoliko minuta za duboko disanje i opuštanje tela – vi možete biti u redu i ako je kuća u neredu. To je oslobađajuće uverenje, koje će vam pomoći da ne robujete urednosti, da pravilno postavite prioritete i da se osećate bolje i opuštenije – a to su preduslovi da izbegnete roditeljski burnuot.

Pročitajte i ovo: Kako da nađeš vremena za sebe, bez griže savesti

Naslovna fotografija: unsplash.com 

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.