Kako da budete nežniji prema sebi i isključite samosabotažu

Već ste to doživeli – obavezali ste se da krenete u teretanu, sa ciljem da unapredite svoje zdravlje, a zatim ste odlagali ovaj poduhvat, dok nekako niste zaboravili na njega. Planirali ste da počnete neki zadatak ranije, ali ste ga odlagali do poslednjeg trenutka, ili ste ga potpuno zanemarili, ako niste bili pritisnuti rokovima i okvirima koje su drugi postavili. Možda ste i primetili da se samosabotaža ponavlja i pitali se zašto to nastavljate da radite, ali ste i dalje zarobljeni u obrascima, iako želite pozitivnije ishode.

Samosabotaža se odvija kada vas vaše akcije ili misli sprečavaju da postignete nešto što ste naumili. Ponekad to radite potpuno nesvesno, a ponekad pokušavate da se borite, primećujući da vaš stav i način razmišljanja predstavljaju prepreku u postizanju ciljeva.

Ponekad hvatate sebe u odugovlačenju nekog zadatka ili zaobilaženju plana nakon preuzimanja obaveza, ali ponekad, samosabotaža nije tako očigledna i jasna.

Na primer, možete stvoriti distancu između sebe i partnera u nekom prisnom trenutku, jer ste preplavljeni i reagujete strahom, i nemate vremena da razmislite odakle strah dolazi (možda se bojite da ćete se previše vezati, ili da će vas ljubavna osećanja druge osobe obavezati da ih uzvratite, iako niste sigurni da ih i sami imate). Emocionalna samosabotaža često može sprečiti potencijalno uspešnu vezu da odmakne dalje od početka i da se razvije.

Iako dovodi do negativnih ishoda, samosabotaža počinje kao zaštitni mehanizam, koji vas čuva od povređivanja, ili suočavanja sa nekom teškom situacijiom kojoj možda niste dorasli. Ljudski um ima sklonost da ono što poznaje smatra bezbednim i samosabotaža može biti način da ostanemo u okvirima zone komfora – i da ostanemo bezbedni.

Pročitajte i ovo: Samosabotaža – zašto radimo protiv sebe i kako da prestanemo

Kako se isključuje samosabotaža

Samosabotaža je način na koji vas um upozorava da ćete napustiti ono što vam je poznato i krenuti ka nepoznatom – to je normalan i čekivan mehanizam, koji međutim, možete isključiti kada uvidite da vam predstavlja prepreku. Da biste zaustavili samosabotiranje, može biti od pomoći da postanete svesniji svojih okidača i da vežbate da se osećate ugodnije sa nepoznatim terenom i potencijalnim rizicima. Evo kako da vežbate:

Upoznajte sebe

Da biste isključili mehanizam samosabotaže, važno je da naučite da posmatrate sebe i identifikujete svoje okidače i svoja samosabotirajuća ponašanja. Razmislite o svojim obrascima – to su sve one situacije koje se ponavljaju, u kojima se osećate i reagujete na isti način i pitate se zašto se vama stalno dešavaju takve stvari. One se ne dešavaju same od sebe, vi učestvujete u njima, svojim načinom razmišljanja, svojim mehanizmima odbrane i ponašanjem. Istražite oblasti u svom životu u kojima vam se čini da se stvari redovno preokreću i kreću po zlu, u kojima biste želeli pozitivnije ishode. Na primer, nesvesna emocionalna samosabotaža je distanciranje kada shvatite da veza postaje ozbiljna.

Posmatrajte pažljivo

Pažnja podiže nivo svesnosti – kada fokusirate svoju svest na neosuđujući način na posmatranje pokretača i ponašanja koja dovode do samosabotaže, možete naučiti više o sebi i bolje razumeti svoje odbrambene mehanizme, odnosno, tačke u kojima se osećate ugroženo i gde imate potrebu da se zaštitite.

Praktikujte samosaosećanje

Istraživanja pokazuju da je samosaosećanje povezano sa srećom, mudrošću i emocionalnom otpornošću. Kada imate empatiju i samilost prema sebi, lakše ćete se pomeriti sa mesta samosabotaže na kome ste zaglavljeni, ka mestu na kome želite da se nalazite.

Prihvatite svoje greške

Recite sebi da ne možete promeniti ono što se dogodilo u prošlosti i da je najbolje što možete učiniti za sebe da sada, kada znate bolje, reagujete drugačije. Samosabotaža ponekad dolazi iz potrebe da kaznimo sebe i simbolično se iskupimo za greške iz prošlosti koje ne možemo da popravimo.

Promenite narativ

Jedan od razloga zašto je samosabotaža tako česta je taj što um pokušava da nas sačuva od opasnosti. Pokušajte da umesto „ovo me plaši“ kažete sebi „zanima me šta će se dogoditi“. Prihvatite strah, ali ga zatim transformišite u saosećajnu radoznalost  – „jesam uplašena, ali baš me zanima kako će se stvari odvijati i šta mogu da učinim da utičem na ishod“. Na ovaj način obučavate um da postane vaš saradnik i saveznik, umesto da radi u službi mehanizama.

Prihvatite neuspehe

Samosabotaža može doći iz straha od neuspeha ili obijanja. Um rezonuje vrlo praktično – ako ne pokušate, nećete ni doživeti odbijanje. I to je sasvim dovoljno ubedljivo sa pozicije odbrane i zaštite. Ali sa tačke rasta i razvoja, to je destruktivno – jer, ako ne pokušate, nećete ni uspeti. Mireći se unapred sa neuspehom, odričete se šanse da uspete. Pokušajte da shvatite neusephe kao lekcije koje vas uče kako ne treba da radite i angažuju da isprobate novi pristup, način, taktiku.

Tretirajte svoj um kao koristan alat, kome su potrebna fina podešavanja, nove neuronske veze i sveža mentalna hrana, da biste ga optimalno koristili za svoje najveće dobro.

Pročitajte i ovo: Zašto vam je u 40. potreban life coach?

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.