Šta je i čemu vam služi – ego

Ubiti čudovište ega, poruka je koju poslednjih decenija propagira nju ejdž. Ali, da li je ego čudovište koje treba uništiti – odnosno, zašto nije i čemu nam služi? Da biste bolje razumeli sebe, prepoznali i integrisali delove svoje ličnosti, prihvatili ono što treba da bude prihvaćeno, iscelili ono čemu treba isceljenje i promenili što treba transformisati, hajde da malo dublje razmotrimo ego.

Koncept i struktura ega

Polazeći od modela ega, koji su zastupali Frojd i Jung, definicija kaže da je ego konstrukt našeg identiteta, našeg osećanja sebe, ono što prepoznajemo kao JA, osećaj poštovanja i važnosti.

Ego je deo ličnosti koji nas odvaja od drugih, „ja“ koje je različito od „ti“, samosvesni deo koji je kao biološki entitet usmeren na našu bezbednost i opstanak. Ego je izvršna snaga vaše ličnosti, koja deluje sa svesnog, kao i sa duboko podsvesnog nivoa. Poznato slikovito objašnjenje podsvesnog i nesvesnog kao sante leda iznad i ispod površine vode, odnosi se na ego – to je svesni deo nas, dok je nesvesni deo onaj daleko veći koji leži pod vodom, podsvesni deo ega, ili ono što je Jung nazvao senkom.

Kako se formira ego

Od trenutka rođenja, ego konstrukt se formira i nadograđuje i sastoji se uglavnom od sećanja, priča, emocija, verovanja, ličnog imena, stavova.

Kada krenemo od (pra) počekta, stvari stoje ovako – dolazimo na ovaj svet kao duša, kao svest, koja se smešta u telo embriona, mirujući dok se bebin mozak razvija nakon rođenja, prosejavući, sortirajući i obrađujući informacije. Neki psiholozi nazivaju ego lažnom ličnošću ili ga poistovećuju sa ličnošću – jer to ste vi, ali tehnički pravi vi nije ego, nego duša (u mirovanju)

Dakle, dolazimo na planetu kao duša ili svest i formiramo ego uglavnom iz stvari koje učimo od roditelja, društva i iskustva. To znači da postepeno shvatamo da smo odvojeni od mame i tate. Ali odvojeni smo i od prave suštine svog duhovnog bića. Ovo stanje je poznato kao dualnost ili stanje odvojenosti.

Pročitajte i ovo: Niska emocionalna inteligencija roditelja i njen štetan uticaj na decu

Stanje odvojenosti

Pošto smo odvojeni od svoje suštine, osećamo se nesigurno – na biološkom nivou mi smo prigramirani za preživljavanje, naš mozak i nervni sistem imaju različite mehanizme koji nam pomžu da preživimo (bori se ili beži, ili osećaj zamrznutosti, kada smo ugroženi).

Ako smo u stanju da formiramo sigurne veze sa našim negovateljima, izgradićemo uravnoteženije ego stanje uma i manje ćemo se odvajati ili fragmentirati od našeg istinskog „ja“, od duše.

Ali ako uspostavljamo nesigurne oblike vezanosti, naše ego stanje uma biće manje uravnoteženo i to će se ispoljiti u odraslom dobu, kroz kreiranje neke patnje. Zato je važan rad na sebi, u oblasti senke, nesvesnog dela ega.

Razmotrimo primer – dvogodišnje dete se saplete i padne u dnevnoj sobi, počinje da plače i doziva roditelje. Povređeno je i traži podršku, ali posle tridesetak sekundi plakanja niko ne dolazi. Detetov nervni sistem je u stanju uzbune, zašto niko ne dolazi? Ustaje i luta po kući i nikoga ne nalazi. Sada je u stanju panike i počinje da vrišti. Posle par minuta se baca na pod i prestaje da plače, iscrpljeno je i sada cvili prestravljeno i bespomoćno. Nervni sistem deteta se „zamrzao“ i imobilisao kao odgovor na traumu. Više ne mora da oseća preplavljujuće emocije, jer je došlo do prekida veze u njegovom umu i telu (aktivirao se odbrambeni sistem).

Majka se konačno pojavljuje i počinje da viče: „Zašto plačeš kao neka beba, tu sam!“

Detetu se koči gornja usna. Iako mu je laknulo što vidi majku, ono zna da ona ne voli kada plače. Majka i otac se uznemire kada ono plače i cvili, zato ustaje i odlazi da se igra, kao da se ništa nije desilo.

Međutim, desilo se – njegov ego konstrukt i to onaj koji je u senci, dobio je oblik. Dete nije moglo da osigura utehu kada je bilo povređeno i uplašeno i isključilo se i odseklo od bolnih emocija napuštenosti i bespomoćnosti. Zapravo, njegov mozak je to učinio instiktivno, postupajući po programu za preživljavanje, aktivirajući mehanizam za suočavanje koji negativne emocije potiskuje u nesvsno, kako bi dete emotivno podnelo zastrašujuće trenutke.

Naša tela su tako mudra, usvajaju iskustva i rade sa njima – ovo dete će nastaviti da formira ego i jača njegovu nesvesnu stranu, koja će biti puna svih emocija, isksustava, bola, trauma koje je ono potisnulo i odbacilo, od kojih se odvojilo. Osećanje napuštenosti, bola što ga niko ne vidi i ne čuje, besa što ga zanemaruju oni koji teba da brinu o njemu, osećanje zarobljenosti u nesigurnom okruženju – sve to postaje emocionalni toksični otpad, uskladišten u senci.

Konstrukt

Ego nije loš, on je konstrukt, mehanizam za preživljavanje, dizajniran da nas zaštiti dok se krećemo zemaljskim putevima. Ego, takoreći, nije stvaran, zato ga mnogi ljudi na duhovnom putu nazivaju iluzijom.

Iluzija ili ne, ako se ne pozabavite svojim nesvesnim sadržajima, senka preuzima upravljanje vašim životom, uzrokujuću mnogo unutrašnjeg bola.

Oni delovi nas koje smo odbacili i gurnuli u nesvesno, ne mogu da nestanu, te negativne emocije koje smo potisnuli, imaju snažnu energiju koja ostaje uskladištena u psihi i telu, zbog čega možete imati i mentalne i fizičke simptome.

Isceljenje

Suočavanje sa potisnutim unutrašnjim sadržajima, sa egom u senci, deo je našeg duhovnog razvoja – bez obzira koju religiju ili duhovni put sledite, ili ste skeptični u odnosu na ova pitanja, verovatno želite da se manje borite sa unutrašnjim bolom i da u životu imate više mira, radosti i ljubavi. Želite da pronađete zadovoljavajuće odgovore na pitanja ko ste i zašto ste ovde, zato vam je potrebno isceljenje – kao ujedinjenje razdvojenosti duše i ega.

Potrebno je da budete spremni da se otvorite i prepustite procesu unutrašnjeg rada i isceljenja i da budete istrajni i uložite trud. Potrebna vam je hrabrost i rešenost da prepoznate neke svoje okidače (nezaceljene rane i traume), da shvatite kako projektujete svoje potisnute emocije na druge, da razotkrijete i odbacite svoje maske, da otupustite prevaziđene mehanizme preživljavanja i da shvatite da niste ugroženi i da ne morate da se branite, već da imate moć da rastete i razvijate se, povezani sa svojim bićem, dušom, svojim višim „ja“. Prevazilaženje ega je moguće kada otkrijete ko ste u suštini, kada integrišete svoje konstrukte i zavolite sebe kao ukupnost i celinu svih delova od kojih se sastoji vaša ličnost i vaše biće.

Pročitajte i ovo: Koji su vaši odbrambeni mehanizmi?

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.