Kako vaš stil vezanosti iz detinjstva utiče na vaše roditeljstvo

Verovatno ste svesni da to kako ste odrastali i kakvu ste vezu imali sa svojim roditeljima, utiče na vaše roditeljstvo – bilo da imate pozitivna iskustva iz detinjstva, ili nastojite da postupate drugačije od svojih roditelja. Istraživanja su pokazala da je stil vezanosti koji ste razvili u detinjstvu najveći prediktor stila privrženosti koji ćete razviti sa svojim detetom.

Stilovi vezanosti odnose se na unutrašnje „radne modele“ unutar najvažnijih odnosa i ako je to jedan od nesigurnih stilova vezanosti, on može imati ozbiljan uticaj na nesigurnost, anksioznost, strah, izbegavanje i nivo zadovoljstva u našim bliskim odnosima tokom celog života.

Nesiguran stil vezanosti u detinjstvu, povređuje nas na mnogo načina, ali to ne znači da smo osuđeni da ga ponavljamo – možemo promeniti obrasce. Istraživanja pokazuju da nas ne determiniše toliko ono što smo doživeli u detinjstvu, već je važnija svest o tome kroz šta smo prolazili i koliko smo spremni da se suočimo sa povredama iz detinjstva i promenimo narativ. Možemo postati drugačiji roditlji – onakvi, kakvi su nama nedostjali – i imati zdraviju i sigurniju vezu sa svojom decom.

Da biste bolje razumeli sebe i svoje prošle i sadašnje veze i odnose, korisno je da istražite svoj stil vezanosti sa roditeljima ili drugim uticajnom odraslim osobama u detnjstvu – imajte na umu da možete imati različite stilove vezanosti sa različitim figurama u svom životu.

Bezbedan stil vezanosti

Sigurna vezanost se oslanja na četiri stuba, odnosno, osnove potrebe koje dete ima – da bude bezbedno, utešeno, viđeno i sigurno. Deca sa bezbednom vezanošću doživljavaju svoje staratelje kao oslonac, sigurnu bazu iz koje mogu da izađu i istražuju svet. Osećaju da se mogu slobodno kretati i uvek se vratiti roditeljima, da se uteše i dobiju podršku.

Da bi se stvorila bezbedna privrženost, neophodno je da roditelji stvore saosećajno okruženje i da imaju sposobnost da regulišu sopstvene emocije i reakcije – tada mogu pomoći svojoj deci da i sama razviju ove veštine. Roditelji koji formiraju sigurnu vezanost, vide svoje dete kao posebnu osobu, svojevrsnu ličnost i spremni su da se prilagode njegovim potrebama. U stanju su da saosećaju sa iskustvom deteta (da ne umanjuju njegova proživljavanja i važnost njegovih osećanja). Pri tom, oni shvataju da su bliski odnosi dinamični i promenljivi i da niko nije idealan roditelj – nemoguće je biti usklađen sa svojim detetom svakog dana u svakom trenutku. Prema nekim istraživanjima, čak i najbolji roditelji su prilagođeni svojoj deci samo 30 odsto vremena! Ali, ako su roditelji u stanju da premoste nerazumevanja i udaljenost koja se javlja između njih i dece, bezbedna vezanost se može održati.

„Radni model“ odnosa koje formira dete sa iskustvom bezbedne vezanosti jeste da može verovati da će drugi biti tu za njega, kada mu je to potrebno. Bazično poverenje dozvoljava autentičnost i ranjivost i podržava jedinstveni osećaj identiteta, koji ih ne odvaja, već im omogućava da se povežu sa drugima. Mogu se osećati sigurno u sebe, dok istražuju aspekte bliskih odnosa, težeći ka zdravim vezama.

Pročitajte i ovo: Kako vaš stil vezanosti iz detinjstva utiče na vaše roditeljstvo

Anksiozni stil privrženosti

Anksiozna ili preokupirana vezanost, razvija se kada su roditelji ponekad dostupni, a ponekad ne. Ovakvi roditelji imaju tendenciju da u nekom trenutku budu pristupačni i negujući, a zatim postaju neobjašnjivo nedostupni i neusklađeni, ostavljajući dete zbunjeno i frustrirano. Nestalni roditelji često mogu tražiti od dece da ona zadovolje njihove potrebe, umesto obrnuto, bez svesti o tome da izražavaju emocionalnu glad koja dete iscrpljuje i deluje kao neispunjavajuća zamena za pravu ljubav i negu. Dete se zbog toga može osećati pritešnjeno, očajno ili uznemireno, jer roditelj ne ispunjava njegove emocionalne potrebe.

„Radni model“ deteta sa anskioznom vezanošću je da uvek mora da bude budno i pažljivo u odnosima, da bi ispunilo svoje potrebe. U odraslom dobu, teško mu je da veruje da će neko biti tu za njega i može nastaviti da neguje anksoznu vezanost u svojim bliskim odnosima.

Kao roditelj sa anskioznom vezanošću, od suštinskog je značaja da ne koristite svoju decu, da biste se osećali bolje ili voljeno. Neophodno je da vaše emocionalne potrebe zadovolje drugi odrasli i važno je da procenite koliko često se obraćate svojoj deci, da biste se osećali dobro sa sobom i koliko često ste nedosledni i rasejani u svojim reakcijama i svom ponašanju prema deci.

Izgebavajući (odbacujući) stil vezanosti

Izbegavajući stil privrženosti izražen je kroz roditelja koji može da zadovolji osnovne potrebe deteta, ali ima problema da reaguje na dete na emocionalnom nivou. Deca u ovakvom odnosu uče da je najbolji način da se ponašaju kao da nemaju emocionalne potrebe i prilagođavaju se tako što se udaljavaju od svojih osećanja i razvijaju pseudo-nezavistan stav, da mogu sama da brinu o sebi.

„Radni model“ je ponašanje je izbegavanje izražavanja svojih potreba i želja i držanje emocionalne distance od drugih, da biste bili sigurni. Ovaj rani nedostatak emocionalne bliskosti može težati deci da budu u kontaktu sa sopstvenim željama, ili da rizikuju da se zbliže sa drugima u odraslom dobu. Mogu se boriti sa intimnošću i teško pokazivati ranjivost, nastojeći da im niko ne bude potreban. Takođe mogu imati problema da se sećaju detinjstva i da vide kako rano iskustov utiče na njihove odnose u odraslom dobu.

Deci je potrebna emocionalna dostupnost i povzeanost sa roditeljima i nije dovoljno da ispunimo njihove osnovne potrebe. Važno je da istražimo načine na koje smo povezani i udaljeni od svojih osećanja i da se zapitamo da li izdvajamo vreme i pridajemo važnost emocionalno bliskom odnosu sa decom.

Neorganizovan stil privrženosti

Neorganizovan stil vezanosti može se formirati kada dete strahuje od roditelja, ili kada ga dete plaši. U takvom odnosu roditelj se ponaša nepredvidljivo – u jednom trenutku se može smejati i nagrađivati neko ponašanje, a u sledećem može eksplodirati od besa zbog tog istog ponašanja. Zbog nepredvidljivog ponašanja deca nemaju organizovanu strategiju da zadovolje svoje potrebe – doživljavaju strah, bez rešenja i izlaza. Žele da se približe roditelju i osete sigurnost, ali što su bliže, to više strahuju.

Deci je potrebna doslednost, da bi se osećala bezbedno i sigurno, a ono što dobijaju umesto toga je nepouzdan roditelj koji je ponekad zastrašujuć. Zbog bazične nesigurnosti, deca sa ovim stilom privrženosti često pokazuju zbunjenost i emocionalna previranja.

„Radni model“ privrženosti deteta sa ovom vrstom vezanosti je uverenje da su drugi opasni i da će ga povrediti, dok su istovremeno očajnički potrebni. U odnosima u odraslom dobu, to može izazvati nestalne odnose odbojnosti i privlačnosti, pa čak i zastrašiti partnera.

Razumevajući uticaj vaših ranih iskustava i načina na koje ste im se prilagodili, omogućava da bolje razumete sebe kao osobe i kao roditelje. Bez obzira na stil privrženosti, biti dobar i odgovoran roditelj počinje istraživanjem sopstvene priče i spremnošću da sagledate bol koji ste iskusili tokom odrastanja.

Da biste pomogli svojoj deci da ostvare sigurnu vezanost sa vama, potrebno je da se bavite sobom – samorefleksivni pristup roditeljstvu i razvijanje saosećajnog roditelsjtva, predstavlja osnovni koncept za rzumevanje svoje dece. A to je često ono što roditelji misle kada govore o tome kako rastu zajedno sa svojom decom – svesno roditeljstvo dovodi do ličnog razvoja i promene „radnih modela“ vezanosti, stvarajući nov narativ.

Pročitajte i ovo: Svesno roditeljstvo – kako vam svesnost pomaže da budete bolji roditelj

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević