Upravljanje emocijama putem prihvatanja

Emocijama možete upravljati jedino ako ih prihvatite – bez poricanja i bez povinovanja, bez impulsivnog delovanja pod emotivnim nabojem.

Emocije boje naše živote, dajući nam šarenilo, ukus, doživljaj, intezitet. Ali, emocije su, kao i misli, samo događaji u našem umu, a ne i u objektivnoj realnosti, što znači da možemo da utičemo na njihovo regulisanje.

Nauka se još uvek bavi dešifrovanjem prirode, strukture i porekla emocionalnog iskustva, ali ono što se zna, jeste da emocije predstavljaju „bazu“ podataka, koja nam služi za orijentaciju i navigaciju u svetu oko nas. Mera emocionalnog uzbuđenja nam pomaže da naučimo nove stvari i zapamtimo važne događaje. Ali, moramo se zapitati da li su naši podaci validni, ili su naše emotivne informacije korumpirane i na neki način iskrivljene. I kako, s obzirom na informacije kojima raspolažemo, najbolje odgovoriti na neku situaciju.

Istraživanja su pokazala da stres često ne proizilazi iz samog emocionalnog iskustva, već zbog grešaka u kanalisanju emocija, u rukovanju informacijama iz baze podataka. Prva takva uobičajena greška je poricanje – odupiranje emocijama, njihovo odbacivanje, izbegavanje. Ovo se dešava kada sebi kažete da nemate prava da osećate to što osećate, kada sebi uskratite dozvolu za priznavanje i proživljavanje određenog osećanja.

Impuls za poricanjem emocija, naročito onih neprijatnih i neželjenih, razumljiv je. Uznemirujuće emocije povezane su sa lošim događajima i ishodima koje želimo da izbegnemo, ili zaboravimo. Potiskivanje emocija je zapravo, često koristan i zdrav mehanizam suočavanja, ali takvo potiskivanje, odnosno, odlaganje emocija, mora biti svestan izbor da se ne angažujete, da se ne uključujete i ne govorite o uznemirujućim osećanjima.

Poricanje, sa druge strane, predstavlja nespremnost da se osećanja proživljavaju i uglavnom je neefikasno, iz više razloga – kada sebi zabranjujete da nešto mislite i osećate, uglavnom ne možete prestati da na to mislite i da to osećate. Zato je borbra protiv emocija i misli koje već imate uzaludna i pre svega, iscrpljujuća. Zabrana čak može učiniti da postanete hipersenzitivni na sve što je povezano sa emocijom koju pokušavate da poreknete, a ta stalna budnost postaje negativno iskustvo samo po sebi.

Navika poricanja negativnih emocija može se vremenom pretvoriti u iskustveno izbegavanje, opštu tendenciju izbegavanja teških unutrašnjih iskustava, što postaje krajnje destruktivan mehanizam.

I u najboljim uslovima, život je pun prepreka i problema. Održavanje orijentacije i postizanje smislenih ciljeva uključuje spremnost da se suočimo sa nedaćama i da ih prevaziđemo. Ako je vaš jedini odgovor na poteškoće povlačenje, na kraju ćete se povući iz samog života. Nemogućnost da tolerišete teške i uznemirujuće emocije, osiromašuje vaš mentalni život.

Haljina i jakna: Comma / Minđuše: Lindex

Druga uobičajena greška u upravljanju emocijama može se nazvati emocionalnom poslušnošću, koja uključuje pretpostavku da su naše emocije istina i ništa osim istine i da se stoga moraju dosledno pratiti. Ako ste uplašeni, bežite, ako ste ljuti, borite se.

Povinovanje emocijama je problematično, jer emocije često daju iskrivljene, delimične i pristrasne informacije. Stvari kojih se plašimo (vožnja avionom, susreti sa stranim osobama) obično su daleko bezbednije od stvari kojih se manje plašimo (automobili, članovi porodice). Čak i kada pričaju istinitu priču, naše emocije retko prodiru u sve aspekte te priče. Kako se osećate u pogledu mesta na kome ćete provesti odmor je važno, ali nije jedini faktor za planiranje letovanja. Zapravo, budžet, daljina, prevoz i smeštaj su mnogo bitniji faktori.

Da biste pravilo regulisali emocionalne podatke, morate se uzdržati od poricanja, kao i od pokoravanja emocijama i umesto toga, morate ih prihvatiti.

Emocije su, u izvesnom smislu, vaš unutrašnji barometar. Prihvatite ih kao subjektivnu činjenicu o vremenskim uslovima u vama – možda je kod vas oluja sa orkanskim vetrom, ili je upravo sinula duga posle kiše, dok je u realnom svetu oko vas vreme sasvim drugačije. Prepoznajte uznemirujuće emocije koje imate i prihvatite ih na nivou vremenske nepogode, one su deo vašeg trenutnog iskustva. Prihvatanje je oblik suočavanja sa činjenicama, poput iskrenog opisivanja teškog i neprijatnog događaja i zahteva snagu i hrabrost (a takođe ih gradi i održava).

Prihvatajući svoje emocije, prihvatate istinu o svojoj situaciji, a to je osnova na kojoj možete kreirati adekvatan odgovor, odnosno, akciju.

Prihvatanjem emocija čuvate energiju koju biste poricanjem uzaludno potrošili, i dajete sebi priliku da ispitate svoje iskustvo. Samospoznaja i samoosnaživanje vam daju moć da upravljate svojim životom i smanjuju vaš samodestruktivni potencijal.

Prihvatanje nije emocionalna poslušnost, nije prepuštanje impulsima i reagovanje pod nabojem. Umesto toga, sledeći korak u prihvatanju je odlučivanje šta da radite sa podacima o emocijama. Jednom kada priznate da pada kiša, na vama je da odlučite kako ćete postupati u odnosu na tu činjenicu.

Emocije su dobri savetnici, ali loši rukovodioci. Zato razmotrite njihov doprinos, ali ne dajte im da preuzmu odgovornost. Vaše emocije treba rade za vas, a ne obrnuto. Emocionalni podaci su samo jedan od korisnih izvora koje treba konsultovati kada odlučujete o pravcu akcije, a vaš najbolji potez je da tražite konsultacije drugih izvora podataka, kao što su ciljevi, vrednosti, iskustvo, logika, poznavanje sebe… Kada se pozabavite raličitim inputima, možete doneti promišljenu, a ne emocionalno vođenu izvršnu odluku o svom sledećem koraku.

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.