Razlozi zbog kojih nesrećni brakovi opstaju

Iako se u današnje vreme ljudi češće odlučuju za razvod, nego za ostanak u braku po svaku cenu, ima mnogo parova koji prosto i dalje žive bez razumevanja, bez poverenja i poštovanja, bez nežnosti i ljubavi. Kada upoznate pojedinačno takav par, možete steći najbolje utiske – svako od njih je, sam za sebe, sjajna, zanimljiva, privlačna osoba, koja im šta da ponudi i koja je vredna pažnje. Ali kada su zajedno, strujanje napetosti je gotovo opipljivo, među njima se oseća prikriven bes i prezir, vidi se da jedva podnose jedno drugo. Neko ko posmatra ovakav par sa strane, može se zapitati zašto ti ljudi ostaju zajedno, kad bi verovatno bili mnogo srećniji i zadovoljniji sami, ili sa drugim partnerima. Odgovor na to pitanje je kompleksan – nesrećni brakovi mogu opstajati iz mnogih razloga.

Mnogi brakovi tihog očaja više su test izdržljivosti nego partnerstvo – živeći sa svim vrstama bola, razočaranja, izdaje, očaja, parovi opstaju decenijama, dok ih, oni koji ih vole, pitaju zašto uopšte ostaju zajedno.

Ključni razlozi zbog kojih nesrećni brakovi opstaju

Finansije

Možda nema dovoljno novca za izdržavanje dva domaćinstva, ili održavanje načina života koje supružnici cene. Možda je par dospeo do tihog očaja nakon penzionisanja, kada jer preokupacija poslom i decom nestala iz njihovog života, a peznije nisu dovoljne da bi se razveli. Možda se deca i dalje školuju, pa roditelji oklevaju da naprave bilo kakav potez koji bi mogao da ugrozi finansijsku stabilnost porodice. Strah od gubitka finansijske stabilnosti ili života u otežanim okolnostima, zasenjuje njihovu bračnu nesreću.

Nesrećni brakovi opstaju zbog dece

Ne radi se samo o strahu od lišavanja maloletne dece podrške dvoroditeljske porodice – nesrećni brakovi opstaju i dugo nakon što deca odrastu, jer postoji (verovatno opravdan) strah da ona ne bi mogla da se pomire sa razvodom roditelja. To ponekad može značiti vrlo snažan stav odrasle dece, koja već imaju svoje porodice i potomstvo – ona mogu usloviti svoje roditelje uskraćivanjem viđanja unuka, prestankom porodičnih okupljanja, praznika, posećivanja. Mnogi parovi radije ostaju u nesrećnom braku, nego da rizikuju da ih deca isključe iz porodičnog života.

Pročitajte i ovo: Zašto žene mnogo češće iniciraju razvod?

Verska uverenja i stid

Nečija vera može zabranjivati razvod, ili ga, u najboljem slučaju, smatrati sramnim izborom, koji razvedene osobe etiketira u zajednici u kojoj žive i tada razvod nije opcija. Nesrećni brakovi opstaju i među ateistima i agnosticima, zbog stida od priznavanja javnosti da je brak neuspešan. Mnogi parovi će radije podnositi prazninu zajedničkog života, nego suočavanje sa sramotom propasti braka.

Strah od promene

Razvod je veliki potez, koji menja život i nesrećni brakovi mogu opstati zbog straha od te promene. Šta će posle razvoda? Kako će preživeti kao samohrani roditelji? Možda će ostati sami i nikada neće naći ni ljubav, ni partnera. Takođe, može postojati i strah od (realno moguće) eskalacije neprijateljstva bivšeg partnera, pa čak i nasilja.

Nesrećni brakovi opstaju zbog krivice

Krivica je možda najštetnije osećanje, koje vas može zarobiti u svom začaranom krugu i može vam uništiti samopoštovanje i životnu radost. Ostavljanje bračnog partnera može delovati suštinski pogrešno, iako bi bilo oslobađajuće. Ali kako da ostavite nekog ko je zavistan, nesamostalan, nestabilan, sluđen i ko bi bez vas, ko zna kako završio? Nesrećni brakovi opstaju i zbog osećanja krivice prema deci i ostalim članovima porodice – krivica sprečava one koji razmišljaju o razvodu, jer ne žele (ili nisu u stanju) da nose teret odgovornosti (krivice) za raspad porodice.

Uticaj spoljašnjih faktora

Napuštanje nesrećnog odnosa može biti odloženo na neodređeno vreme, zbog izazovnih događanja u okruženju, ili globalne situacije, kakvu smo iskusili tokom pandemije. 2020. godine došlo je do pada stope razvoda, jer su ljudi ostajali zajedno, upućeni jedni na druge, suočeni sa većim problemom, nego što su njihove lične nevolje.

Pročitajte i ovo: Da li je vaš brak vredan spasavanja?

Nesrećni brakovi mogu opstati iz navike

Ostati tu gde jesi, deo je rutine, strukture svakodnevice, koja omogućava funkcionisanje, čak i kada je ono – disfunkcionalno. Svaki potez ili pokušaj prekida odnosa gubi se u magli nejasnih fantazija, trpljenje izaziva rezignaciju i beznađe je dominantno – nesrećni brakovi prosto istrajavaju, dan po dan, u potpunom beznađu da bi nešto moglo biti drugačije. Oni veruju da su se pomirili sa svojim životom, a zapravo su samo otupeli i postali rezignirani.

I nesrećni brakovi imaju momente radosti

Povremeni momenti i periodi radosti, trenuci povezanosti i prijatnosti, odagnavaju nezadovoljstvo, ili uvek iznova donose istu nadu – da će biti bolje. Ili da će izdržati loše, napete i dramatične periode, jer znaju da će biti i dobrih momenata. Ili se nešto dobro i prijatno dogodi, taman kad neko reši da prekine tu igru i siđe sa klackalice. I tako, dok neki nesrećni brakovi opstaju u beznađu i nesreći, drugi opstaju u nadi i povremenom dosezanju sreće. Neka istraživanja pokazuju da je nivo sreće i zadovoljstva najniži u prvim godinama braka, a da odnosi onih koji su ostali 20 i više godina u braku, imaju tendenciju da se vremenom poboljšavaju.

Šta god da je lepak koji drži brak tihog očaja na okupu, postoje strategije suočavanja, koje omogućavaju ljudima da žive sa nivoom bola, koji bi nekom drugom bio neprihvatljiv. Neki parovi se štite nevezanošću – prestaju da brinu, gledaju sebe i ne očekuju ništa od partnera. Postaju cimeri sa paralelnim životima. Drugi nastavljaju kroz dobrodošle distrakcije, koje im skreću pažnju sa odnosa – posao, deca, hobiji i interesovanja koja popunjavaju emocionalne praznine koje ostavlja nedostatak ljubavi i privrženosti u braku.

Međutim, pojedini nesrećni brakovi imaju prelomne tačke. Možda je to jedna izdaja previše, ili prezir koji je prepunio čašu ogorčenja. Možda verbalno i emocionalno zlostavljanje postane fizičko. Možda je ta prelomna tačka vreme tranzicije, odlazak u penziju i suočavanje sa prazninom zajedničkog življenja. To može biti i gubitak dragog prijatelja ili člana porodice, koji odjednom širi perspektivu – život je kratak i neizvestan i ne želite više da gubite ni jedan trenutak. Prelomna tačka može biti osećaj da morate spasti sopstveni život, ili umreti. Godine opstajanja u nesrećnom braku zbog dece, finansijskih razloga i osećanja krivice, mogu izgubiti težinu i uverljivost, kada osetimo da moramo ili otići ili umreti. Sa tom spoznajom, ljudi se ohrabruju da rizikuju i izađu van zone komfora, da prihvate skromnije uslove života, suoče se sa samoćom i neizvesnošću – i često otkriju da žive mirnijim, zdravijim i ispunjenijim životom, koji je vredeo rizika.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.