Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Kada empatija premori – šta je saosećajni zamor?

Uvek su mi empatija i saosećanje dolazili prirodno, čak sam i od najmlađih dana nekako sebe postavljala u ulogu “savetnice”, “ramena za plakanje” i “večitog volontera”. Osećala sam se lepo dok sam pomagala drugima, dok sam slušala njihove brige i nevolje i prolazila sa njima kroz njihove nedaće. Kasnije sam i sama tražila hobije, zanimanja koji bi uključivali pomaganje drugima gde bih mogla da iskoristim svoju empatiju i “osećaj za ljude”. 

Sve do momenta kada mi je svih tih ljudi malo bilo dosta. Odnosno malo više. To se desilo pre 5 godina (tada prvi put!). Osećaj da jednostavno ne mogu dalje. Ovo je trajalo mesecima. Najpre sam mislila to je zbog mnogo posla i stresa, treba mi samo da odmorim. Osećaj da vas ljudi opterećuju, umaraju, iritiraju i da svakog časa možete da “puknete”. Osećaj da kada vam ljudi govore svoje probleme vas to ni na koji način ne dotiče i ne potresa, odnosno ne osećate ništa. Veliki osećaj praznine i umora. Nešto što nazivamosaosećajni zamor. 

Šta je saosećajni zamor?

Često, kako bismo pomogli drugima i “spasili svet”, postavljamo sebe, svoja osećanja, misli i potrebe na drugo mesto možda i na štetu vlastitog blagostanja i mentalnog zdravlja. Osobe koje redovno daju prednost tuđim osećanjima iznad vlastitih potreba često pate od anskioznosti, depresije ili saosećajnog zamora. 

Saosećajni zamor je stanje emocionalne, mentalne, a često i fizičke iscrpljenosti, koje je posledica kontinuirane izloženosti tuđoj patnji. 

Pročitajte i ovo: 7 načina da poboljšate svoje mentalno zdravlje

Kada empatišemo sa drugima, mi u stvari na neki način preuzimamo jedan deo njihove patnje, pogotovo ako to radimo na svakodnevnom nivou jer nam je to deo profesije ili brinemo o nekome ko je hronično bolestan, star itd. Ukoliko se ne bavimo sopstvenim potrebama, odnosno ne naučimo kako da brinemo o sebi dok brinemo o drugima, ne postavimo granice i na vreme ne prepoznamo znakove saosećajnog zamora, to stanje nas može dovesti do ozbiljnih negativnih psiholoških posledica po naše mentalno zdravlje i život.

Koji su okidači za saosećajni zamor?

  • Karakterne osobine 
  • Prethodna izloženost traumama (svojim ili tuđim) 
  • Vaša empatičnost, visoka senzitivnost, emocionalna energija 
  • Preduga izloženost tuđim traumama bez adekvatne brige o sebi
  • Organizacija posla, atomsfera na poslu, zahtevi radnog mesta 

Ovo su pojedini od znakova saosećajnog zamora:

  • Tuga 
  • Smanjena sposobnost empatisanja sa problemima drugih, postaje vam svejedno, nemate strpljenja za druge… 
  • Promena u sistemu vrednosti, razmišljanja, posmatranja stvari, očekivanja 
  • Smanjenja intimnost u bliskim odnosima, otuđenost 
  • Telesne tegobe, noćne more 
  • Uznemirenost, lako planete… 

Kako možemo da sprečimo da nam se saosećajni zamor desi? Mindfulness 

S vremena na vreme se možete zapitati da li ste preplavljeni tuđim osećanjima, raspoloženjima i problemima. Ako to primetite u razgovoru sa drugima, uvek možete napraviti korak unazad/pauzu dok osluškujete tuđe probleme i promatrajte sebe: Kako se trenutno osećam?, Šta mi treba u ovom trenutku?, Da li sam i dalje u stanju da vodim ovaj razgovor?, Koje misli su prisutne u meni?, Kako se moje telo oseća?

Pročitajte i ovo: Toksična ponašanja koja ne prepoznajete (iako radite na sebi)

Podržavajući odnosi

Pronađite osobe iz vašeg okruženja sa kojima možete da vodite iskrene i autentične razgovore, koji su spremni vas da saslušaju i pokažu razumevanje i empatiju za vaše lične probleme, a u pojedinim slučajevima stručna pomoć psihoterapeuta je više nego dobrodošla. Iako ste možda navikli da ste uvek vi ti koji slušate druge, dajete savete i bivate “rame za plakanje”, sa vremena na vreme obrnite uloge – budite ranjivi, iskreni i podelite sa drugima ono što vas muči. 

Postavljanje granica

Šta vam prija, a šta vam ne prija? Kada ljudi prelaze vaše lične granice? Kada vam je potrebno vreme samo za sebe, a ne za druge ljude? Šta vam odgovara u datoj situaciji, a šta ne? Vežbajte najpre da u malim stvarima iskazujete svoje potrebe i da kažete drugima kada vam je nečega dosta. Kao što je poznati porodični terapeut Jesper Jul rekao: Ne je nekada najnežniji odgovor. 

Briga o sebi

Ovde je samodisciplina veoma važna, te je značajno izdvojiti svaki dan minimalno vreme da uradite nešto što vama lično prija. Saosećajni zamor se uvek može vratiti u različitim fazama života, te briga o sebi mora biti kontinuirana. Pronađite šta je to nešto što vama prija i što volite da radite – sport, vreme u prirodi, meditacija, ples, crtanje, pisanje… 

Ukoliko fokus sa vremena na vreme prebacimo na sebe i svoja unutrašnja stanja, počećemo da primećujemo šta nam stvarno treba, te možemo doneti odluku o tome koliko dajemo drugima, a koliko tražimo za sebe.

Naslovna fotografija: unsplash.com

Vesna Laković van Kempen je sasvim slučajno postala preduzetnica u Mindfulness centru Novi Sad, a kasnije pokrenula i posao sa svojim suprugom u oblasti inovacija online obrazovanja – Bujoo education. Večiti volonter i aktivista, ljubitelj sarkazma, astrologije, filmova. Učesnici njenih edukacija je opisuju kao posvećenu i iskrenu, a bliski ljudi kao duhovitu, empatičnu i borbenu. Sebe opisuje kao nekog ko retko odustaje, obožava spontanost i nesvakidašnje ljude, a nada se da će jednoga dana postati pisac SF romana.

Sign Up to Our Newsletter

Be the first to know the latest updates

Whoops, you're not connected to Mailchimp. You need to enter a valid Mailchimp API key.