Supermoć pažljivog slušanja

Kada vas neko pažljivo sluša, to je toliko blizu osećanju da ste voljeni i uvaženi, da se gotovo i ne razlikuje – toliku moć ima pažljivo slušanje.

Ljudi provode značajan deo svog života u razgovorima – uz reči koje razmenjujemo, dobijamo informacije, gradimo veze i utičemo jedni na druge. Ali, kad je u pitanju govorenje i slušanje, u razgovoru veoma retko preovlađuje ovo drugo – uglavnom ne slušamo, razmišljajući o onome što želimo da kažemo i čekajući da dođemo na red da to izgovorimo, ili slušamo površno, tek koliko je neophodno da pratimo nit razgovora, naročito kada je više osoba uključeno u komunikaciju.

I, kada ste poslednji put osetili da vas neko sluša, sa punom pažnjom? Kada ste vi poslednji put nekoga pažljivo slušali? I zašto je slušanje uopšte toliko važno i posebno kad je sastavni deo razgovora – ne možemo ni voditi smislen razgovor, ako ne slušamo šta druga osoba govori?

Zašto slušanje ne treba uzimati zdravo za gotovo

Slušanje je složeno i moćno, ono omogućava duboku introspekciju, samootkrivanje i društvenu povezanost, a slušaoci su ti koji neprestano otvaraju vrata govornicima, pomažući im da steknu nove uvide. Pogrešno je misliti da je slušanje pasivna veština, jer slušalac postavlja ton konverzacije, koristeći verbalna i neverbalna ponašanja, koja utiču na razgovor. Onaj ko sluša, reagovaće i uticati na sagovornika tako što će se namrštiti, ili klimnuti glavom, osmehnuti se, ili se „ukrutiti“ i prekrstiti ruke – to su jasni signali, koje osoba koja govori prima neposredno i koji utiču na njena osećanja.

Slušanje je moćan instrument za olakšavanje društvenih veza – kada dobro slušate, od druge osobe dobijate autentičnije samootkrivanje, jer se ona, imajući vašu punu pažnju, oseća manje anksiozno i više povezano sa vama. A kada na vas dođe red da govorite, veće su šanse da vas pažljivo sluša neko koga ste i sami pažljivo slušali.

Pažljivo slušanje je zahtevno i naporno, potrebna je pažnja i energija većina naših interakcija se odvija površno, na nivou ćaskanja. Ali kada doživimo epizodu visokokvalitetnog slušanja, to pravi razliku.

Šta je potrebno za kvalitetno slušanje

Dobro slušanje ima više važnih sastojaka, kao što je kontakt očima. U dubokom razgovoru, govornik ne gleda u slušaoca sve vreme (naročito ako razmišlja i preispituje se), njegov pogled luta okolo, ali se svakih nekoliko sekundi okreće ka slušaocu – kad shvati da ga slušalac gleda, to ga uverava da i dalje ima pažnju i ohrabruje da nastavi.

Druga komponenta pažljivog slušanja je razumevanje – možemo da učinimo da se ljudi osećaju shvaćeno, tako što ćemo povremeno parafrazirati ono što je rekao, da bismo se uverili da smo dobro razumeli. To takođe može pomoći govorniku da stekne uvid u nešto čega nije bio svestan. Još jedan moćan način je postavljanje pitanja – nerelevantno pitanje ruši konitinuitet razgovora, ali dobro pitanje, ono koje potrebe govornika stavlja iznad radoznalosti slušaoca, preneće govorniku poruku da je slušalac pažljiv i da pokušava da ga razume.

Treći važan sastojak dobrog slušanja je pozitivna namera – slušanje bez osuđivanja i stvaranja zaključaka, ne znači da se slažete sa svime što čujete. To znači da prihvatate i uvažavate slobodu govornika da izrazi ono što želi, onako kako želi.

Haljina: P…S… Fashion

Prednosti visokokvalitetnog slušanja (za govornika i slušaoca)

Govornici imaju jasnu dobrobit od slušanja – zaposleni koji osećaju da ih slušaju, prijavljuju veće zadovoljstvo poslom, bolji učinak i posvećenost radu i niži nivo stresa. Oni imaju i manji rizik od izgaranja i teže da zadrže posao koji rade. Kada je reč o efektima blagostanja slušanja na slušaoca, istraživanja su pokazala da su zaposleni u uslužnom sektoru, koji su pohađali obuku slušanja, bili sposobniji da se nose sa teškim razgovorima sa klijentima, kao i da su osećali manje anksioznosti, a više kompetencije u svojoj sposobnosti da se suoče sa izazovnim situacijama. U prodaji se pokazalo da dobri slušaoci prodaju više, zbog svoje sposobnosti da steknu poverenje govornika. Uopšte, dobri slušaoci se smatraju više voljenima – što bolje slušate, osećate više društvene povezanosti, što samo po sebi donosi mnogo pozitivnih efekata. Međutim, slušanje ima i negativne efekte, a jedan od njih je sekundarna trauma – kada slušate nečije teško iskustvo, to u vama budi emocije koje želite da potisnete, a tada slušanje može da ugrozi vaše blagostanje.

Pročitajte i ovo: Kada empatija premori – šta je saosećajni zamor?

Zašto su neki ljudi bolji slušaoci od drugih

Neke predispozicije, kao što su karakteristike ličnosti, odnosno prijatnost ukazuju na veću sposobnost slušanja. Međutim, ne radi se o tome da imate ili nemate dar slušanja – uz obuku, većina ljudi će poboljšati svoje veštine slušanja. Na kvalitet slušanja utiče i kvalitet odnosa između govornika i slušaoca – slušanje je veoma intiman proces. Slično romantičnim vezama, mora postojati kompatibilnost između partnera za razgovor, kako bi se omogućilo (obostrano) visokokvalitetno slušanje. Na primer, ako osoba ima izbegavajući stil vezanosti i ako je neko zaista pažljivo sluša, održavajući kontakt očima i postavljajući pitanja, ta osoba može osetiti „upad“ u svoju zonu udobnosti i može se bolje osećati sa slušaocem koji se fokusira na tehničke detalje, nego na emocije tokom razgovora.

Slušanje bez osuđivanja

To nije lako, naročito kada je tema važna. Ali moguće je, upravo zato što slušanje nije pasivno ponašanje. Prvi ključ je svest. Imajte na umu da će, kada slušate nešto sa čime se ne slažete, vaše te verovatno reagovati na informacije. Možda ćete se nesvesno namrštiti, ili nagnuti dalje od govornika. Ova suptilna neverbalna ponašanja mogu biti automatska i mogu uticati na govornika i na razgovor. Drugo, ne pokušavajte da se borite sa svojim mislima i reakcijama, to vam odvraća pažnju od razgovora. Ne radi se samo o tome da ne osuđujete drugu osobu, već ni sebe. Konačno, nakon razgovora, razmišljajući o svojoj ulozi slušaoca, shvatićete kada i zašto ste se iznenada isključili, što će vam verovatno pomoći u sledećem razgovoru.

Možemo li osigurati da nas drugi slušaju

Jedan od načina je pričanje priče. Ali, pošto ne možemo uvek da pričamo priče, mi treba da slušamo njih. Slušanje je recipročan proces. Većina ljudi je sklona da pažljivo slušanje uzvrati pažljivim slušanjem.

Kako postati bolji slušalac

Naučite nešto novo, o osobi koju slušate, ili od nje. Svako od nas zna nešto o svetu, što drugi ne znaju. Kada se iskreno zainteresujete za učenje od osobe sa kojom razgovarate, mnogo toga što olakšava slušanje – kontakt očima, neosuđivanje, neprekidanje, postavljanje pitanja – pojavljuje se spontano. Takođe, zapitajte se da li verujete da ćete samo slušanjem nekome pomoći. Ljudi koji veruju da slušanje pomaže, samo po sebi, bolji su slušaoci. Oni koji u to ne veruju, mogu požuriti sa davanjem saveta. Paradigma slušanja počiva na pretpostavci da rešenja za naše sukobe leže u nama samima. Naš primarni cilj, kao slušalaca, jeste da pomognemo govornicima da čuju sebe, da izvuku odgovore koji se već nalaze u njima.

Pročitajte i ovo: Veštine koje su vam najpotrebnije u ovo ludo vreme

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.