Stvari koje ne govorimo nikome – zašto čuvamo tajne

Svi imamo tajne. Male i trivijalne, velike i teške, tajne na koje smo zaboravili, ali kad nas nešto podseti i dalje ih ne odajemo. Neke tajne su slatke, neke su besmislene, a neke su veliki teret. Ponekad, ljudi odaju tajne tek na samrti – zato što se muče i ne mogu da se „rastave sa dušom“ dok ne olakšaju savest.

U savremenom svetu, imamo terapeute, kojima oklevamo da se obratimo, a nemamo duhovnike i sveštenike kojima idemo na ispoved, bez oklevanja. Imamo bliske prijatelje, osobe od poverenja, koji možda znaju neke naše najveće tajne, a neke ne znaju. Ima stvari koje nikada nikome nismo rekli, jer se suviše stidimo. Nosimo tuđe tajne, koje smo zakopali u sebi, jer smo se zakleli da nikada nikome nećemo reći. Nosimo tajne koje drugi odaju – zaprepastite se kad čujete da neko priča nešto što je vama neko drugi rekao u najvećem poverenju. I ni tada niste oslobođeni tajne – vi ste obećali da nikome ništa nećete reći, možda ste se čak i zakleli i vi stojite iza svoje reči i ne gazite svoje zakletve. Neka drugi pričaju, vi niste i nećete.

Tajne su kompleksne, zahtevne i često opterećujuće i ponekad godinama nosimo neke kojih smo odavno mogli da se oslobodimo. Psiholozi su proučavali i ovu oblast ljudskog ponašanja, baveći se pokušajem da nam pomognu da olakšamo savest i da ostanemo odgovorni, odnosno, da razluče koje tajne ne treba da otkrivamo, a kojih možemo da se oslobodimo. Oni su identifikovali 36 nijansi tajnosti i utvrdili da prosečna osoba čuva oko 12 tajni. Neke tajne su štetne, jer izazivaju stid, ali druge mogu biti osnažujuće. Uvid u razloge za čuvanje tajne, može vam pomoći da stvorite zaključak, odnosno, da odlučite koje tajne možete i treba da poverite, da se ne biste bespotrebno opterećivali (na sopstvenu štetu).

Koje tajne ljudi čuvaju

Tajne ne moraju biti nešto ekstremno. Mnogi ljudi kriju svoje političke i verske stavove, posebno kad veruju da se niko neće složiti sa njima. Neki kriju svoje finansijsko stanje, bilo zato što imaju više nego što drugi misle, ili mnogo manje. Kriju svoju seksualnu orijentaciju i ponašanje, jer veruju da je to privatna stvar i da se nikog ne tiče. Tajne koje se tiču čuvanja naše privatnosti nas ne opterećuju, ali druge nam pritiskaju i um i srce i vremenom počinju da nam škode.

Istraživanja su otkrila da se tajne koje ljudi obično čuvaju mogu grupisati u osnovne kategorije, koje se kreću od neverstva, do nezadovoljstva poslom, od romantičnih želja do kriminalnog ponašanja, od traumatičnog iskustva do bavljenja neobičnim hobijem. Takođe je utvrđeno da sve tajne koje ljudi čuvaju, sadrže tri dimenzije.

Nemoral – neke tajne uključuju ponašanje koje smatramo nemoralnim i koje bi i svi drugi smatrali nemoralnim. Primeri ovakvih tajni uključuju povredu druge osobe, krađu, ili druge nezakonite radnje. Druge tajne nemaju posebnu moralnu komponentu (ambicije, hobi, ili nezadovoljstvo na poslu).

Povezanost – ljudi uglavnom drže u tajnosti detalje svojih intimnih odnosa i veza. To su romantične želje, neverstvo i seksualno ponašanje uopšte. Tajne koje se tiču problema na poslu, verskih ili političkih uverenja, uglavnom nemaju mnogo veze sa našim odnosima.

Uvid – u poslovnom životu često moramo da čuvamo poverljive informacije – povlašćeni smo uvidom u određene podatke, ali smo dužni da ih ne odajemo. Uvidom se mogu smatrati i tajne koje su nam poverene – znamo nešto o nekoj osobi i to nikome ne govorimo.

S obzirom na to kako se tajne rangiraju u ove tri dimenzije, možemo pretpostaviti koje će biti štetne (suviše opterećujuće) za nas, zato što je svaka dimenzija povezana sa određenim emocionalnim iskustvom.

Zašto su neke tajne tako štetne

Skrivanje informacija može naneti psihološku i emocionalnu štetu, jer nosilac tajne nema priliku da razgovara o tom sadržaju sa drugim ljudima. Kada imamo probleme, pomaže da ih podelimo sa drugima, koji nam mogu pružiti uvid iz nove perspektive, ili nam reći kako su se oni nosili sa takvom situacijom. Ali, kada su u pitanju tajne visoko u dimenziji nemorala, osećamo stid i nerado ih delimo, najčešće iz dobrog razloga.

Manje je verovatno da će tajne iz dimenzije povezanosti i uvida dovesti do emocionalne štete. Neotkrivene informacije visoko u dimenziji povezanosti, osnažuju nas uverenjem da su naši društveni ili intimni odnosi vredni i da treba da ih zaštitimo i sačuvamo. Zato ljudi uspevaju da imaju paralelne veze – pomisao o ljubavniku za koga niko ne zna, podiže raspoloženje, to je slatka tajna, koju ljubomorno čuvaju za sebe. Isto tako, skrivene informacije iz dimenzije uvida, izazivaju osećaj kompetentnosti – vi znate nešto što drugi ne znaju, zato što ste povlašćeni i dato vam je to saznanje. To vas uverava da ste pouzdana osoba i deluje osnažujuće.

Naravno, tajne mogu imati visoku vrednost u dve ili sve tri dimenzije istovremeno – detalji o aferi mogu biti visoko u dimenziji nemorala i povezanosti, a nosioci informacija mogu osećati stid zbog prevare i istovremeno uzbuđenje zbog intimne povezanosti sa drugim ljudskim bićem.

Pročitajte i ovo: 7 bezbednih načina da u odnosu pokažete ranjivost

Kako sačuvati tajnu i ne povrediti druge

Tajnost uglavnom šteti onima koji čuvaju informacije, jer ih opterećuje razmišljanje o tome. Razumevanje zašto je neophodno da neku tajnu čuvate, može vam pomoći da se bolje osećate u odnosu na ono što krijete. Razmotrite ove izjave, koje su povezani sa sve tri dimenzije tajnosti:

Nema nikakve štete u čuvanju ove tajne (nemoral).

Ova tajna nekoga štiti, pouzdano znam (povezanost).

Dobro razumem ovu tajnu (uvid).

Svi imamo nešto lično što ne želimo da delimo sa drugima i dok neke tajne čuvamo zbog stida, druge nas mogu osnažiti. Sve dok jasno razumemo razlog (smisao) čuvanja tajne, možemo sprečiti upadanje u opsesivnu spiralu razmišljanja o njoj.

Bolesni smo onoliko koliko su to naše tajne – i to se uglavnom odnosi na tajne koje čuvamo iz stida. Krijemo porodični slučaj alkoholizma (nasilja), jer se stidimo i verujemo da će saznanje istine umanjiti naš ugled u zajednici. Krijemo nekonvencionalna seksualna opredeljenja, jer očekujemo osudu (a možda i sami sebe osuđujemo).

Skrivanje seksualnosti

Kada ljudi opisuju osobine koje traže kod romantičnog partnera, iskrenost je obično pri vrhu liste. Međutim, iako želimo partnere koji će nam uvek govoriti istinu, mnogi od nas kriju mnoge stvari, posebno o svom seksualnom životu. U jednom istraživanju, više od trećine učesnika izjavilo je da u svojoj trenutnoj vezi krije bar jednu seksualnu tajnu. Međutim, više od polovine učesnika izjavilo je da su u nekom trenutku partneru otkrili svoju tajnu. Istraživanje je pokazalo da žene čuvaju više seksualnih tajni, nego muškarci.

Žene najčešće kriju od svojih partnera traumatična seksualna iskustva (silovanje), emocionalnu prevaru, interesovanje za BDSM, upotrebu pornografije, uživanje u seks-igračkama.

Muškarci najčešće kriju upotrebu pornografije, seksualno iskustvo u „trojci“ i emocionalno varanje partnera.

Žene su izjavile da ove tajne čuvaju jer smatraju da ih partneri neće razumeti, dok su muškarci skloni čuvanju tajni, jer misle da partnerka ne odobrava takvo ponašanje. Drugi razlozi za čuvanje seksualnih tajni uključivali su strah da će partner otkriti informacije drugima, stid i zabrinutost da bi otrkivanje tajne moglo da dovede do prekida veze.

U slučajevima kada su tajne otkrivane, to se najčešće dešavalo u razgovoru licem u lice. Neki učesnici su izjavili da su njihove tajne otkrili drugi (prijatelji, članovi porodice, bivši partneri), ili su „procurile“ na društvenim mrežama, ili je partner slučajno otkrio tragove u njihovim stvarima. Većina učesnika istraživanja prijavila je pozitivna iskustva nakon otkrivanja tajne, a mnogi su rekli da je partner cenio iskrenost i da im je laknulo. Naravno, bilo je i negativnih reakcija i raskida veza.

Istraživanje je obavljeno među mlađom populacijom, pa su nalazi u tom smislu ograničeni – moguće je i verovatno da se vrste seksualnih tajni koje ljudi čuvaju, kao i njihovi razlozi za to, menjaju sa godinama, a mogu se razlikovati i u različitim kulturama.

Pročitajte i ovo: Kako da smanjite preosetljivost u komunikaciji i prestanete da sve shvatate lično

Poveravanje tajni

Poveravanje tajni može biti oslobađajuće i smanjiti emocionalni stres. Takođe pruža priliku da se razgovara o bolnim stvarima ili traumatskim uspomenama. Ali, kome se poveriti? Kada delite informacije, poverenje je ključno, mada je ono sa poveravanjem tajni uvek na ispitu. Ljudi se ponekad lakše otvaraju strancima u okolnostima kao što su zajedničko putovanje, čekanje u čekaonici, vožnja taksijem, verujući da osobu kojoj su se poverili neće više nikada sresti (to je olakšavajući faktor). Ali to nije dobra ideja. Ako želite da se poverite, uzmite u obzir ljude koje poznajete, a ako ih ima više, oni mogu biti vaša mreža porške. Svakako, poverite se nekome koga cenite i pretpostavljate da vas neće osuđivati i da će vas razumeti (ili će uložiti napor da vas razume, umesto da vas osuđuje).

U istraživanju o tajnama koje ljudi odluče da nekome povere, najčešće se radilo o neverstvu, seksualnom zlostavljanju, abortusu, polno prenosivim bolestima, seksualnoj orijentaciji, mentalnim problemima, bolestima zavisnosti, gubitku velike sume novca, finansijskim prevarama, zločinima, verskim uverenjima. Ljudi su ih poveravali osobama koje su procenili kao saosećajne, asertivne, prijatne i ozbiljne, voljne da pomognu.

Kako podeliti tajnu

Ako razmišljate o tome da se poverite nekom bliskom, ovi saveti bi mogli da vam olakšaju otkrivanje.

Budite iskreni. Definišite šta vam je potrebno i tražite to – da li vam je potrebno da vas neko samo sasluša, ili želite savet. Otkrijte dovoljno informacija da razjasnite situaciju bez preopterećenja.

Ne odgovarajte na pitanja na koja nemate odgovore. Izaberite vreme i mesto koji vam odgovaraju, nemojte se impulsivno poveravati.

Imajte na umu okolnosti. Ponekad, predugo čekanje može da bude kontraproduktivno. Na primer, ako dete ili adolescent sazna za porodičnu tajnu od člana porodice, ili slučajno, može verovati da je porodica mislila da ne može da se nosi sa tim informacijama. Ovo može podriti ne samo njihovo poverenje u porodicu, već i samopouzdanje.

Razmislite o prisustvu treće, objektivne strane. Ako poveravate informaciju koja bi mogla da naruši partnerske odnose, možda je savetnik za parove dobra opcija.

Psiholozi savetuju da razdvojite ono što ne treba nikome da govorite od onog što možete poveriti i predlažu da sačuvate za sebe ono što ste obećali da nećete nikome reći, da ne otkrivate detalje o prošlim partnerima i vezama, i da ne delite sve fantazije koje imate. Tajne koje treba poveriti odnose se na zdravstvene (fizičke i mentalne) probleme, finansijske probleme, navike potrošnje, dosije u policiji, prethodni status veze (bili ste vereni ili u braku).

Nemojte deliti ako tajna nije vaša i nije na vama da je otkrijete, ili ako samo prenosite tračeve, niti ako otkrivanje nekog dovodi u opasnost. Delite, ako je čuvanje tajne preveliki teret, ako neotkrivanje nekog dovodi u opasnost, ako su strah od osude ili stid jedino što vas sprečava da se poverite i ako se radi o informacijama koje neće poremetiti vaše odnose.

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.