Mindfulness za decu – kako da dete naučite svesnosti

Podučavajući decu mindfulness veštinama meditacije i svesnosti, pomažemo im da poboljšaju svoje blagostanje i da se suoče sa stresovima uz prisustvo, samosaosećajnost i otvorenost.

Nemojte misliti da je vaše dete malo za praktikovanje mindfulness tehnika – to su jednostavne vežbe za prisustvo u sadašnjem trenutku, koje je deci prirodno za povezivanje sa svojim osećanjima i zapažanje, za koje nije potrebna logika, već samo prepuštanje (što deci ide lakše i bolje nego nama).

Mindfulness vežbe koje radite sa detetom, korisne su i za vas, a vreme koje provodite zajedno u tome, osnažuje vaš odnos i svakako spada u kvalitetno zajedničko vreme. Počnite sa jednostavnom meditacijom ljubaznosti i saosećanja.

Mindfulness za decu – vežba ljubaznosti i saosećanja

Smestite se udobno, u sedećem ili ležećem položaju. Možete staviti ruku na srce, odakle izvire ljubav i saosećanje. Sklopite oči i recite detetu da zamisli nekoga koga voli i ko njega voli i da obrati pažnju na to kako se oseća dok zamišlja tu osobu.

Poželite toj osobi nešt lepo, što bi je usrećilo, zamislite tu želju kao poklon koji ta osoba dobija, otvara ga i raduje se. Vrlo je verovatno da će dete zamisliti vas. Zatim ga uputite da zamisli neku drugu osobu do koje mu je stalo, člana porodice ili druga i da joj pošalje najlepše želje. Potom pređite na neku neutralnu osobu – neko koga dete povremeno viđa, poštara koji donosi poštu, ili bilo koju drugu osobu koja mu nije bliska, a koju može da zamisli. Pošaljite zajedno i toj osobi ljubazne želje.

Na kraju, dete (i vi sa njim) treba da zamisli nekog sa kim baš i nije u dobrim odnosima, ko ga je u poslednje vreme frustrirao ili je pomalo težak. Toj osobi takođe pošaljite lepu i ljubaznu želju.

Kada završite ovu vežbu, razgovarajte o tome kako se dete oseća i da li je bilo lako, ako nije, šta je bilo teško.

Zašto treba decu učiti svesnosti

Kada decu učimo da praktikuju mindfulness, dajemo im alate koji su im potrebni da izgrade samopouzdanje, da izađu na kraj sa stresom u neprijatnim i izazovnim trenucima. Što ranije počnemo sa tim, to su veće šanse da će razviti otpornost i sa sazrevanjem usvojiti praksu svesnosti kao naviku i način razmišljanja.

Podučavanje svesnosti u ranom detinjstvu takođe pomaže u oblikovanju tri kritične veštine koje se tada razvijaju – obraćanje pažnje i pamćenje informacija, prebacivanje napred-nazad između zadataka i prikladno ponašanje prema drugima. Ove sposobnosti su poznate kao izvršne funkcije i neophodne su za naprednije zadatke, kao što je planiranje, rezonovanje, rešavanje problema i negovanje pozitivnih međuljudskih odnosa.

Prednosti koje mindfulness praksa donosi deci

Mindfulness praksa deci donosi brojne prednosti, kao što je povećan fokus i lakše održavanje pažnje, samokontrolu, veće saosećanje i uključenost u rad sa drugom decom u vrtiću i školi. Takođe poboljšava njihov akademski učinak i sposobnost rešavanja sukoba, smanjuje nivo stresa i štiti od anksioznosti i depresije i drugih ometajućih stanja i ponašanja.

Pročitajte i ovo: Svesno roditeljstvo – kako vam svesnost pomaže da budete bolji roditelj

Mindfulness aktivnosti za decu

Da biste detetu plastično predstavili ideju svesnosti, možete koristiti vežbe koje ih podstiču da obrate pažnju na čulne senzacije. Napravite igru od jedenja sladoleda i uživanja u ukusu, mirisu, teksturi. Uključite se u pravljenje kolaža za kućnu izložbu, ili nekome za poklon, za koje ćete koristiti različite materijale, perlice, šljokice, boje – to je kreativna vežba, koja sama po sebi predstavlja alat svesnosti, pažnje i smirivanja uma.

Angažujte se u igri pitanja i odgovora u kojoj ćete pokazati uvažavanje dečijih osećanja i na taj način ga uputiti da samo osvešćuje i uvažava svoja osećanja. Pitajte dete da li je nekad bilo razočarano (možda je potrebno da objasnite šta znači biti razočaran, izneveren) i šta ili ko ga je razočarao. Zatim pitajte kako se zbog toga osećalo (ponudite osećanja – tužno, ljuto, zbunjeno ili sve zajedno). Razgovarajte o svim osećanjima koja je dete prepoznalo.

Iz razgovora o razočaranju, napravite prelaz na razgovor o dobrim stvarima, tako što ćete reći nešto poput „sigurna sam da se životu dešavaju dobre stvari, čak i dok se osećaš razočarano – hajde da navedemo tri dobre stvari“.

Saveti za imenovanje tri dobre stvari

Podsetite dete da poenta ove igre nije pretvaranje da nije uznemireno ili tužno, kada se tako oseća, već da uvidi da se stvari mogu dešavati odjednom. Ono može osećati zahvalnost dok je tužno, čak zbog nečeg može biti zadovoljno i srećno, iako je zbog nečeg drugog nezadovoljno i tužno.

Ako dete ima problem da se seti dobrih stvari, razmislite i pomozite mu da otkrije neke – dajte neke predloge, sa kojima se ne mora složiti, već ga mogu asocirati da se nečeg seti.

Kada deca shvate da se u ovoj igri ne radi o gušenju njihovih osećanja, fraza „tri dobre stvari“ može postati razigran i duhovit odgovor na manje smetnje koje se pojavljuju u porodičnom životu. Zamolite dete da vas podseti na tri dobre stvari kada ste vi sami nervozni, ljuti i razočarani.

Da biste razvili naviku zahvalnosti, igrajte „tri dobre stvari“ za stolom, pre spavanja i kad god je porodica na okupu – uključite se svi.

Mindfulness meditacija

Kada vaše dete prihvati praksu meditacije svesnosti, radite sa njim mindfulness meditaciju povratka u pozitivno stanje. Možete naći vođenu meditaciju koju ćete zajedno pratiti, možete vi davati instrukcije, a možete i snimiti sebe kako dajete instrukcije i sledeći put zajedno raditi vežbu slušajući snimak.

Lezite na leđa, zatvorite oči i opusite se, sa rukama pored tela. Obratite pažnju na to šta se dešava sa vašim telom dok dišete – stomak se pomera na gore sa svakim udahom. Stavite ruku na stomak, da biste to osetili. Ili stavite plišanu igračku, osećajući kako se ona podiže i spušta u ritmu disanja. Izbrojte deset udisaja i izdisaja sa pažnjom na pomeranje stomaka. Ako ste zaboravili do kog ste broja stigli, nije važno, nastavite od poslednjeg broja kog se sećate.

Zatim povežite disanje sa pozitivnim stvarima. Udišući obratite pažnju na to kako se stomak podiže, a sa svakim izdahom setite se nečeg što je tog dana dobro prošlo. Radite tako sa svakim dahom – udahnite, primetite pokrete stomaka, izdahnite i primetite nešto što je dobro prošlo.

Sada zamislite nešto o sebi što vas čini ponosnim – udahnite, fokusirajte se na kretanje stomaka, izdišući zamislite nešto što vas čini ponosnim na sebe. Ako vam ništa ne pada na pamet, nema veze, to se dešava. Ako se tako osećate, zamislite nešto što biste sebi želeli.

Na kraju, setite se nečega što vas čini srećnim i praktikujte to sećanje na isti način – udanite, osetite stomak, izdahnite, zamislite nešto što vas čini srećnim ili nekog ko vas čini srećnim.

Kada dođete do kraja ove vežbe, nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite i promrdajte rukama i nogama, a zatim otvorite oči.

Normalno je da imate misli zbog kojih se osećate uplašeno ili loše. Nikada ne treba zanemariti ništa važno, ali je korisno da se fokusirate i na ostatak života. Odvojite nekoliko minuta svakog dana da primetite šta je dobro prošlo i vidite šta će se sledeće desiti.

Pročitajte i ovo: Slepi uglovi roditeljstva – narušavanje dečjeg samopouzdanja

Naslovna fotografija: pexels.com

Brankica Milošević veruje da je dete u nama najvažnija osoba na svetu, koja zaslužuje svu onu ljubav koju rasipamo okolo. Sve je zanima, o svemu ima mišljenje i ne okleva da ga promeni.